Dok se odrasli žale na vrućine, učenici pokazuju kako se prkosi klimatskim promjenama
U okviru zajedničkog rada učenici su učili kako nastaje i kako se čuva voda te kako brinuti o biljkama. Ohrabreni uspjehom, i ove se godine prijavljuju na natječaj, s novom idejom i istim ciljem - stvarati zelenije i ugodnije okruženje za sve
Ljeta nikad nisu bila toplija. Dok nam koža cvrči na suncu, niz lice se slijevaju potoci znoja, a tijelo polako izdaje snaga, svi instinktivno bježimo u hlad. No u toj užarenoj atmosferi nismo ugroženi samo mi. Klimatske promjene i "plameni jezičci" sunca jednako prže i svaku biljku, svako stablo te svaku životinju koja traži mrvu vlage.
I dok se odrasli često samo žale na prognozu, oni najosjetljiviji među nama odlučili su prestati čekati te su sami priskočili u pomoć prirodi.
Riječ je o Srednjoj školi - Centar za odgoj i obrazovanje, koju pohađa 165 učenika s teškoćama u razvoju, a koji je već godinama prepoznat po toplom i poticajnom okruženju. Njihov simbol - nasmijano dijete s naočalama - nije slučajan. Kako ističe Đana Baftiri, ravnateljica škole, upravo osmijeh najbolje opisuje atmosferu te škole, u kojoj se učenici osjećaju sigurno, prihvaćeno i motivirano.
Ideja o uvođenju sustava za prikupljanje kišnice rodila se prirodno - iz svakodnevice i potrebe da učenicima približe ono o čemu uče u klupama, a o samom pothvatu više nam je rekla koordinatorica projekta „Više od kiše“, soc. pedagoginja Maja Postoglu.
- Željeli smo stvoriti prostor u kojem će priroda postati učionica, a održivost nešto što se ne uči samo iz knjiga nego živi - govori nam soc. pedagoginja Postoglu.
- Kiša, kao dar prirode, činila nam se savršenim početkom te priče. Uvođenjem sustava za prikupljanje kišnice htjeli smo pokazati kako i mali koraci mogu imati veliko značenje te da svatko od nas može pridonijeti očuvanju okoliša.
Kako je vrt postao učionica
Iako je školski vrt postojao i prije, nedostajalo mu je sustavnosti i mogućnosti da zaživi potpuno. Inicijativa je donijela novu energiju i svrhu prostoru, koji sad ima jasnu ulogu u odgoju i obrazovanju, objašnjava koordinatorica projekta „Više od kiše“, soc. pedagoginja Postoglu. Najveći izazov bili su im nepredviđeni radovi na školskoj zgradi, no upravo ih je ta situacija naučila fleksibilnosti i zajedničkom pronalaženju rješenja.
U projekt su se učenici uključili s velikim oduševljenjem - od uzgoja biljaka i izrade prirodnih filtara za vodu do uređenja vrta i izrade promotivnih materijala.
- Za mnoge od njih to je bilo prvo iskustvo rada s biljkama, ali i prilika da osjete koliko njihov trud ima vidljiv i lijep rezultat. Posebno nas veseli što su se uključili i roditelji te volonteri. Naši se roditelji i inače rado uključuju u život škole te u aktivnosti koje provodimo, a sudjelovanje volontera INA-e uvijek nam daje dodatan poticaj, radost i osjećaj zajedništva - ističe koordinatorica projekta.
Kad govorimo o lijepim trenucima, jedan moment posebno se urezao u sjećanje, a dao je zajednički nazivnik cijelom projektu. Naime, tijekom završne radionice, dok su odrasli i mladi zajedno sadili biljke, jedan je učenik pun ponosa i oduševljenja zaključio:
- Ovo smo mi napravili! U toj jednostavnoj rečenici bilo je sažeto sve: ponos, pripadnost i radost stvaranja - kaže soc. pedagoginja Postoglu.
Učenje koje ostavlja trag
Ovaj projekt mnogo je više od samog rezultata, u okviru zajedničkog rada učenici su učili kako nastaje i kako se čuva voda, kako brinuti o biljkama, ali i koliko su važni strpljenje, suradnja te odgovornost. Još važnije, naučili su da priroda traži pažnju, ali da je višestruko vraća. Osim konkretnih znanja, razvijali su osjećaj brige za okoliš te svijest o tome da i oni mogu biti aktivni sudionici pozitivnih promjena.
- Djeca najbolje uče kad mogu vidjeti, dodirnuti i doživjeti. Upravo zato ovakvi su projekti iznimno važni. Oni povezuju znanje s iskustvom. Kada dijete posadi biljku i brine o njoj, ono razvija odnos prema prirodi koji ostaje za cijeli život. U ovom su projektu naučili gledati kišu drugim očima, ne samo kao dosadnu padalinu nego kao vrijedan resurs koji se može jednostavno, pametno i praktično iskoristiti, čak i u gradu. Vjerujemo da ovakva iskustva mijenjaju perspektivu i stvaraju generacije koje će odgovornije i svjesnije brinuti o okolišu - kaže koordinatorica projekta.
Mali projekt, velika promjena
Danas je školski vrt živo mjesto - mjesto susreta, učenja i opuštanja. Nastava u vrtu odvija se u obliku praktičnog rada - zalijevanje, sadnja, promatranje rasta biljaka i razgovor o prirodnim procesima. Uzgajaju ukrasne i aromatične biljke koje oplemenjuju prostor, ali služe kao poticaj za učenje kroz osjetila - miris, dodir i pogled, a sustav za prikupljanje kišnice koriste i nove generacije učenika. Projekt tako ne završava - on se nastavlja i razvija.
Za realizaciju projekta osigurano je 5000 eura u okviru natječaja INA Zeleni pojas, a soc. pedagoginja Postoglu ističe da je vrijednost projekta mnogo veća od uloženog novca. Znanje, iskustvo i zadovoljstvo učenika, kao i prostor koji će se koristiti godinama, teško je izraziti brojevima.
Ohrabreni uspjehom, već planiraju nove korake - prijavili su se i na novi ciklus natječaja s idejom revitalizacije školskog dvorišta. Jer, kako kažu, ovo je tek početak jedne lijepe zelene priče.
Njihova poruka drugima je jasna: Vrijedi pokušati!
- Zeleni pojas nije samo financijska podrška nego prilika za povezivanje i razmjenu iskustava. Ovakvi projekti mijenjaju atmosferu škole, potiču zajedništvo i ostavljaju trajni trag u učenicima.
Upravo zato ova priča može biti inspiracija svima - školama, udrugama i zajednicama koje imaju ideju, ali možda još nisu napravile prvi korak. Jer ponekad je dovoljna samo jedna kap kiše da pokrene promjenu.
