Native sadržaj

Komentari 24

Jedina hrvatska vozačica relija

Jedina hrvatska vozačica relija

Gorana Hunić, majka, instruktorica vožnje i jedina vozačica relija u Hrvatskoj, u automobile se zaljubila još kao djevojčica, a svoj san da vozi trkaće automobile ostvarila je s 30 godina

Kad je Gorana Hunić (44) s 30 godina kupila svoj prvi trkaći automobil, njezina majka završila je na "praksitenima". Gorana se baš tad bila razvela, pa je majka zaključila da si možda tako želi oduzeti život. No bio je to tek početak, a danas je iza Gorane više od 30 reli vožnji u trkaćem automobilu te još mnogo više sati u autoškoli, gdje radi kao instruktorica vožnje.

Neke su ljubavi vječne

Da će Gorana provesti život na kotačima, bilo je jasno još kad joj je s 12 godina otac dopustio da prvi put pokrene automobil. Iz današnje perspektive kaže kako može potvrditi onu poznatu tezu da su neke ljubavi zaista vječne. Kad je odrasla, najprije je počela raditi kao instruktorica vožnje u autoškoli, a za ostvarenje snova o reliju pričekala je do svoje 30.

- Susjed Dražen imao je radionicu i trkaći auto u dvorištu. Doslovno sam mu došla kući i počela ga ispitivati. Dao mi je svoj auto, otišli smo na jedno brdo i isprobali ga. Rekao mi je da se definitivno trebam uključiti u klub i krenuti voziti - prisjeća se Gorana.

Tako je i bilo. Najprije se uključila kao suvozačica i tako učila, a onda je za 500 eura unajmila svoj trkaći automobil. Prvi nastup imala je 2007. na reliju u Poreču. Prije utrke nije baš dobro spavala, a usred noći išla je provjeriti kakav je asfalt. Kaže da nije željela voziti reli tek tako, samo da bi sudjelovala.

- Bila sam prije početka vrlo nervozna, ali to je normalno. I danas postoji mala trema, no poljubiš sliku djece i kažeš si da će sve biti u redu - rekla je.

Utrka košta minimalno 5000 kuna

Danas je iza nje više od 30 odvezenih utrka i mnogo anegdota, a prisjeća se jedne takve s Rallyja Kumrovec.

- Ostala sam bez serva na automobilu, a meni kao ženi bilo je vrlo teško, gotovo nemoguće, savladavati teške zavoje, pa mi je za taj pothvat suvozač pomagao u desnim skretanjima. Nasmijali smo publiku u tom zaboju, no tu utruku nismo dobili. Teško je to zaboraviti - prisjeća se Gorana.

O tome da reli nije bezazlen sport svjedoči i otisnuta krvna grupa na svakom reli vozilu, zato Svjetska automobilistička federacija (FIA) konstantno educira organizatore reli utrka, a potrebni su i sigurnosni planovi za svaku utrku. Osim toga, reli nije ni jeftin hobi. Za svaku utrku potrebno je minimalno 5000 kuna, a godišnje ih u prosjeku bude sedam. Gorana kaže da je u inozemstvu reli veliki biznis, koji na godišnjoj razini privlači gotovo milijardu pratitelja putem televizijskih ekrana, no u hrvatskim okvirima ipak je samo hobi. 

U autoškoli traže nju jer vozi reli

Financijski uvijek dobro dođe pomoć sponzora, ali i Goranin primarni posao, onaj instruktorice vožnje u autoškoli. Kaže da joj u autoškolu znaju doći polaznici samo zato što su čuli da vozi reli, a neki od njih su joj znali biti i sponzori na utrkama. Zbog ovog posla često je u prometu, pa nas je zanimalo što misli o današnjim vozačima.

- Većina vozača najveći problem ima s prometnom kulturom, no nažalost, rijetki su iskusni vozači od kojih bi je mogli naučiti. Svakodnevno srećem vozače koji ne prate promet jer koriste mobitel, i to ne za pozive nego za tipkanje poruka. Zato se u svijetu često provode kampanje o opasnostima korištenja mobitela tijekom vožnje - kaže Gorana.

Gorana kaže da je nemoguće svaki dan biti u automobilu za relije, ali je moguće svakodnevnu vožnju pretvoriti u trening tako što si u glavi stvara svijest o idealnim putanjama kroz zavoje. 

Žena u muškom svijetu

Iako u svijetu relija ima i drugih žena, one su u pravilu u ulozi suvozačica, što Goranu čini jedinom vozačicom relija u Hrvatskoj. Pomisao na ženu za volanom izaziva mnoge stereotipe, koje je i Gorana osjetila na svojoj koži. 

- U početku nisam nailazila na oduševljenje kolega, a slično je bilo i na poslu u autoškoli. Ali s vremenom su svi prihvatili da sam tu, da to želim i da tu ostajem - kaže Gorana.

Što se njezina stava o ženama za volanom tiče, priznaje da reli više voli voziti s muškarcima, ali samo zbog toga što su snažniji, a ponekad je potrebno nositi gume ili gurati automobil. S druge strane, u svakodnevnom prometu žene smatra opreznijima od muškaraca i kaže da one rade manje prometnih prekršaja.

Sin je naslijedio ljubav prema reliju

- Svaki završeni reli za mene je svojevrsna pobjeda. Taj osjećaj ne može spoznati nitko tko se ne okuša u tom sportu jer često vožnja i posada mogu biti izvrsni, ali dogodi se kvar na automobilu, pa ste primorani odustati - govori.

Gorana uz sve svoje titule ponosno nosi i onu majke. Sin će uskoro navršiti 18 godina i trenutno je u autoškoli. Aktivno prati utrke, a posebno se veseli dolasku WRC-a u Hrvatsku u travnju. Riječ je o najvećoj utrci u hrvatskoj povijesti, kojom će se Hrvatska, tijekom četiri dana utrkivanja, milijunima gledateljima diljem svijeta predstaviti kao turistička i sportska destinacija. Osim sina, Gorana ima stariju kći, koja je nedavno proslavila 24. rođendan. No za razliku od mame i brata, ona je više umjetnička duša.