Iako se čini da profesionalac s mnogo godina iskustva i s vještinama koje prate to iskustvo može promijeniti cijelu industriju od danas do sutra, u praksi to nije tako jednostavno. Stručnjakinja savjetuje koje korake napraviti
Iako se čini da profesionalac s mnogo godina iskustva i s vještinama koje prate to iskustvo može promijeniti cijelu industriju od danas do sutra, u praksi to nije tako jednostavno. Stručnjakinja savjetuje koje korake napraviti
Mnogi profesionalci dođu do točke u kojoj osjećaju duboko zasićenje ili nezadovoljstvo poslom koji rade. Iako imaju iskustvo, reputaciju i stabilnost, u sebi osjećaju da taj posao više ne odražava ono što jesu ili što žele postati, bilo da su se nakon 10-20 godina iskustva potpuno realizirali u toj profesiji i žele ostvariti svoje druge talente ili da je riječ i o burnoutu. Karijerna promjena može izgledati zahtjevno, no ona je moguća i može biti strukturirana, pa čak i isplativa - emocionalno, profesionalno i financijski.
Zasićenje poslom obično nije trenutni događaj nego proces. Najčešći razlozi uključuju izostanak izazova, gubitak smisla, neusklađenost vrijednosti između osobe i posla ili iscrpljenost dugotrajnim intenzitetom. Ponekad je riječ o promjenama u industriji koje se odmiču od onoga što nas je nekad ispunjavalo. Ponekad je to nedovoljna financijska kompenzacija, neusklađena s razinom stručnosti i kvalitete osobe. Prepoznavanje uzroka zasićenja prvi je korak jer omogućuje preciznije definiranje željenog smjera promjene karijere.
Prije donošenja bilo kakve odluke ključno je razumjeti što uistinu želimo raditi. Koristan prvi korak prije promjene karijere jest osobna "inventura" - popis vlastitih kompetencija te vrijednosti i područja koja nas privlače. Fokus pritom treba biti na vještinama koje smo već razvili i koje su prenosive u druge industrije, poput komunikacije, upravljanja projektima, vođenja timova, analitičkog razmišljanja i organizacije rada. Samoprocjena pomaže da jasno sagledamo koje su nam realne opcije za daljnji razvoj, bez potrebe da se vraćamo na ulazne pozicije u kompanijama.
Važan je i profesionalni “storytelling”: jasno objašnjenje kako dosadašnje iskustvo donosi vrijednost u novom kontekstu, na novoj, odnosno drugačijoj poziciji. Primjerice, vođenje timova u jednoj industriji često se izravno može prenijeti u drugu, a stručno znanje može se dopuniti dodatnim edukacijama.
Kad razmišljamo o novoj karijeri, polazište mogu biti znanja, vještine i iskustvo koje već imamo jer oni čine naš profesionalni kapital s tržišnom vrijednošću, koji možemo najbrže aktivirati, kombinirati i pozicionirati. U praksi to znači prevesti postojeće kompetencije u nove profesionalne uloge ili tržišne ponude. Primjerice, kombinacija stručnog znanja, komunikacijskih vještina i iskustva rada s klijentima može se oblikovati u savjetodavnu, mentorsku ili edukacijsku ulogu. Promjena karijere tad ne znači nužno početi ispočetka nego restrukturirati postojeća znanja u novi kontekst.
Ovisno o željenom smjeru, proces može uključivati ciljano dograđivanje kompetencija kroz edukacije iz liderskih i mekih vještina ili kroz stjecanje specifičnih tehničkih znanja potrebnih za novu industriju. Uz to, promjena karijere često zahtijeva i promjenu perspektive: primjerice, prelazak iz uloge zaposlenika u poduzetničku ili samostalnu profesionalnu ulogu, gdje se ista znanja primjenjuju na drugačiji način.
Do promjene karijere najčešće dolazi kad se u čovjeku stvori unutarnji osjećaj spremnosti, autentičnosti i sigurnosti u nekom novom profesionalnom identitetu koji se godinama gradio. Tek tada dolazi i do prekretnice, odnosno trenutka u kojem više nije pitanje “hoćemo li” nego “kako i kad” promijeniti smjer vlastite karijere. Ta se prekretnica najčešće javlja između kasnih tridesetih i ranih četrdesetih godina života, nakon 10-15 godina karijere, tijekom kojih smo stekli značajno poslovno iskustvo, ali i svjesnost o raskoraku između onog što radimo i onog što želimo biti.
Za većinu ljudi emocionalno i financijski najzdraviji pristup nije nagli skok nego strateški zaokret i tranzicija karijere. To znači ostati na sadašnjem poslu, ali istodobno početi istraživati željeni smjer. To može uključivati male projekte, dodatne zadatke, volontiranje, konzultantski rad nakon radnog vremena ili mentorski angažman. Takav postupni pristup smanjuje stres i rizik te istodobno gradi novi profesionalni identitet.
Tržište znanja i edukacija danas je iznimno dostupno i široko. Informacije o industrijama, trendovima i kompetencijama mogu se pronaći na specijaliziranim platformama, profesionalnim zajednicama, webinarima, konferencijama i u razgovorima s ljudima iz branše, a mnogo je edukacija za razvoj mekih vještina i savjetodavnih usluga dostupno kod konzultanata iz HR tvrtki, kao što je Selectio Grupa. Najvažnije je definirati koje su kompetencije zaista potrebne u ciljanoj industriji, a onda ih strateški graditi.
Oni koji se odluče na promjenu karijere često znaju da im je promjena potrebna, ali nisu sigurni u kojem bi se smjeru htjeli razvijati. No nekad smo uokvireni određenim setom razmišljanja (a nekad naprosto umorni i zasićeni), pa zbog toga ne vidimo mogućnosti koje nam se pružaju, a nismo ih svjesni.
Stručnjaci koji se bave karijernim savjetovanjem mogu značajno skratiti vrijeme traganja, identificirati u čemu je netko dobar, koje su mu jake strane te dati jasne preporuke o smjeru, kompetencijama i realnim opcijama. Karijerni coach može pomoći u definiranju ciljeva, stručni savjetnik u mapiranju tržišta rada, a psiholog u razumijevanju emocionalnih blokada i primjeni psiholoških alata, kao što su alati za (samo)procjenu, poput DNLA upitnika ili Belbin upitnika timskih uloga, budući da uz pomoć njih stručnjaci mogu identificirati izražene kompetencije svakog pojedinca, ali i prostore za razvoj stvarajući karijerni plan. Njihova uloga nije da daju gotov odgovor nego da stvore sigurnu strukturu u procesu promjene.
Raditi s karijernim savjetnikom znači dobiti vrijeme samo za sebe i stručnjaka koji se sa svim svojim znanjem i iskustvom posvećuje samo vama da biste se osnažili u ostvarivanju svojih želja i snova (da, snova), a koji će vas potaknuti da promijenite način gledanja na sebe, na prilike i na korištenje prilika. On će vam, uz ostalo, biti važan kao podrška i disciplina, da biste uspjeli u procesu promjene. Promjena će tražiti uvide, plan i djelovanje. I disciplinu. Jer karijerna tranzicija najčešće traje 6-12 mjeseci.
Uspješna promjena karijere proces je koji čini niz promišljenih i realnih koraka. Zasićenje trenutnim poslom zato nije problem koji treba ignorirati nego važan signal koji nam pokazuje da je vrijeme za preispitivanje i usmjeravanje. Kad taj signal prepoznamo i ozbiljno ga shvatimo, otvara se prostor za istraživanje vlastitih interesa, vrijednosti i potencijala. Promjena industrije bez početničke pozicije moguća je kad prepoznate prenosive vještine, ispričate uvjerljivu profesionalnu priču i uložite u ciljano učenje. To je put prema karijeri koja ponovno donosi energiju i smisao.