Mlađe generacije osvještenije su od svojih roditelja. Odrasli često misle: Ma neće biti ništa!
Prizori opožarenih područja često izgledaju apokaliptično, no čak i u tom slučaju šteta je zapravo mnogo veća nego što se nazire. - Zbog visokih temperatura stradava i šumsko tlo, odnosno mikrobiološki svijet u tlu, kaže Pleskalt
Klimatske promjene mijenjaju sve, pa tako i način na koji nastaju i šire se požari. Istraživanja su pokazala da požarne sezone danas traju dulje, počinju ranije i ostavljaju teže posljedice. Pritom se zbog sve duljih sušnih razdoblja i porasta temperatura vegetacija suši znatno brže, stvarajući savršen „materijal“ za širenje vatre.
No, osim štete koja je vidljiva oku, posljedice požara očituju se na razne druge načine kojih često nismo svjesni. Primjerice, dim i čestice nakon gašenja plamena zagađuju zrak, narušavaju zdravlje i mogu putovati stotinama kilometara. Izgoreno tlo također ostaje bez biljnog pokrova, pa je time izloženije poplavama, klizištima i onečišćenju voda.
Više o problemima koje sa sobom nose šumski požari, ali i načinima na koje ih prevenirati, razgovarali smo s Darkom Pleskaltom, stručnim suradnikom za zaštitu šuma u Hrvatskim šumama.
Više temperature, teže gašenje
Svake godine svjedoci smo sve destruktivnijih požara, a neki od njih zahvaćaju dijelove svijeta koji dosad nisu bili poznati kao požarne lokacije (Skandinavija, Sibir, Sjeverna i Južna Amerika, Australija). Pleskalt objašnjava kako u Hrvatskoj zbog klimatskih promjena bilježimo blagi rast požara u kontinentalnom dijelu države, no za sada bez većih požara katastrofalnih razmjera.
- Na Mediteranu, odnosno na kršu, na kojem se u RH javlja većina požara, opožarene su površine u nekim višegodišnjim prosjecima, a broj požara smanjen je posljednjih godina nakon uvođenja videonadzora 2018. godine - kaže stručni suradnik za zaštitu šuma, no dodaje kako je ipak nezahvalno govoriti o statistici nakon relativno kratkog vremena od sedam godina, prije koliko je uveden videonadzor.
Pleskalt ističe kako su također značajno povećane promidžbene aktivnosti Hrvatskih šuma i partnera kojima upozoravaju javnost na opasnost od požara i traže odgovornije ponašanje građana.
- Brojevi govore da smo uspjeli smanjiti broj šumskih požara, ali oni koji izbiju u prosjeku budu veći. To možemo pripisati višim temperaturama i težem gašenju požara - ističe Pleskalt.
Požari nisu rezervirani za ljeto
Iako požare poglavito vežemo za ljetnu sezonu, dugogodišnje statistike Hrvatskih šuma upućuju na dva vrhunca u učestalosti pojave požara. To su ljetni požari koji su najučestaliji na kršu (obala, priobalje) i proljetni požari koji se najčešće odvijaju u kontinentalnom dijelu RH, od Like do Slavonije.
- Proljetni požari vrlo se često vežu uz proljetno čišćenje okućnica i poljoprivrednih zemljišta te spaljivanje korova. U tim situacijama vatra vrlo lako izmakne kontroli, a ljudi prečesto podcjenjuju opasnost od razvoja takve situacije. Zadnjih godina, proljetne temperature na kopnu također mogu biti visoke, što pridonosi suhoći gorivih tvari i brzom širenju vatre - upozorava Pleskalt te se osvrće na neka od mogućih rješenja uz koja ovom problemu možemo stati na kraj.
- Jedno je rješenje potpuna zabrana spaljivanja biološkog otpada i upućivanje građana na malčiranje ili neko drugo usitnjavanje, uništavanje ili iskorištavanje (primjerice peletiranje) otpada.
Druga solucija, koju, primjerice, vrlo uspješno primjenjuju u Istri, prijavljivanje je svakog spaljivanja lokalnoj vatrogasnoj postrojbi prije nego što počnete paliti vatru na otvorenom prostoru - kaže stručnjak te objašnjava da, ako stvari krenu po zlu i vatra počne nekontrolirano se širiti, vatrogasci već znaju lokaciju i spremni su brzo reagirati.
Takva je praksa ujedno propisana Pravilnikom o zaštiti šuma od požara.
Nakon vatre ostaje ‘tiha šteta’
Prizori opožarenih područja često izgledaju apokaliptično, no čak i u tom slučaju šteta je zapravo mnogo veća nego što se nazire. Naime, bez obzira na to o kojem tipu šume je riječ, u požaru ne stradaju samo drveće, grmlje i životinje, nego se uništava tlo.
- U požarima zbog visokih temperatura stradava i šumsko tlo, odnosno mikrobiološki svijet u tlu. Postoji opasnost da takvo tlo postane sterilno i neživotno. Također, ako na ogoljene površine dođu kiše i bujice, one mogu isprati tlo, koje je na krškim terenima ionako vrlo oskudno, a bez tla je nemoguće obnoviti šumu - ističe Pleskalt te dodaje kako je u takvoj situaciji potreban dug period da bi se stanište oporavilo.
- Ne pretjerujemo kad kažemo da su za ponovni nastanak tla na takvim opožarenim i potom erodiranim terenima potrebna tisućljeća - ističe stručnjak.
Oporavak šume može biti dugotrajan
Pleskalt pritom objašnjava kako se u većini situacija oporavak šume događa vrlo brzo, no tu je bitno razlikovati tip šume u kojoj je požar nastao.
- Potpuno je različita situacija ako je požar nastao u bjelogoričnoj šumi na kontinentu ili u šumi na kršu, gdje opet može biti u tzv. visokoj ili niskoj, odnosno degradiranoj šumi - kaže stručnjak te dodaje kako je riječ o potpuno različitim oblicima šumske vegetacije.
Tako se njima gospodari na različite načine, imaju različite funkcije i različita su očekivanja od tih šumskih ekosustava, pa se na različite načine saniraju i oporavljaju nakon požara.
- Ponekad je za oporavak dovoljno nekoliko godina. U mnogim situacijama, kad je stradala kvalitetna tzv. visoka šuma, govorimo o desetljećima - objašnjava Pleskalt te dodaje da u ponekim ekstremnim situacijama, kad dođe do ispiranja i nestanka tla na kršu, za potpuni povratak u prvobitno stanje potrebne su i tisuće godina.
- Da bi se neka šuma obnovila, za početak je potrebno znanje i strpljenje te razumijevanje procesa koji se usput odvijaju. Naravno, poželjno je da se požar, nakon sanacije, ne ponovi na istom području jer nas to vraća nekoliko godina unazad - ističe stručnjak.
Najčešće pogreške građana
Kad je riječ o najčešćim uzrocima požara, tu glavnu ulogu ima ljudski nemar. Pritom su pripadnici mlađih generacija zbog edukacije često osvješteniji od svojih roditelja.
- Odrasli, puni raznih životnih iskustava, pa i situacija u kojima su se "izvukli" i onda kad su griješili, lakonski će reći: Ma neće biti ništa! Upravo u tom trenutku leži najveća opasnost. Najčešće će biti nešto, a u ovom slučaju, kad govorimo o izazivanju požara, mogu nastati nesagledive štete - ističe Pleskalt te objašnjava kako se većina građana u prirodi ponaša opuštenije nego u uobičajenom, svakodnevnom okruženju, bez obzira na to je li riječ o boravku u šumi ili na moru.
- Zbog toga često i dolazi do iracionalnih odluka i ponašanja koja smatramo nemarom i kojima smo često skloni u prirodi. Jedna od najčešćih situacija je nemarno rukovanje vatrom: paljenje vatre na mjestima na kojima to predstavlja opasnost i ostavljanje vatre koja nije ugašena do kraja, misleći da će se sama ugasiti - objašnjava Pleskalt te dodaje kako je samo vjetrić dovoljan da vatru prenese do neke gorive materije ili da se ona po tlu raširiti do suhog lišća.
- Osnovno je pravilo pričekati dok ne izgori sva količina drva ili ugljena, razgrnuti pepeo i sve polijati vodom. Tek tad smijete napustiti mjesto na kojem ste logorovali, grijali se ili radili roštilj. Naravno, ne treba ni spominjati koliko opasan može biti odbačeni opušak ili šibica, kao i odbačeno staklo, koje pod sunčevim zrakama može prouzročiti iskru - kaže stručnjak i dodaje kako je i spaljivanje korova jedan od najčešćih uzroka požara jer je dovoljan mali trenutak da vatra izmakne kontroli.
Ključne su mjere prevencije
Mediteransko područje požarno je vrlo opterećeno, a s obzirom na to da je podložno klimatskim promjenama, očekuje se da će požara u budućnosti biti još više. Zato su preventivne aktivnosti ključne kako bismo sačuvali prirodu, domove i ljude.
- U Hrvatskim šumama godišnje ulažemo oko 15 milijuna eura u aktivnosti koje se odnose na protupožarnu zaštitu, kao što su gradnja i održavanje protupožarnih prometnica i prosjeka, organiziranje Motriteljsko-dojavne službe u požarnoj sezoni i čuvanje šuma od požara tijekom cijele godine - objašnjava Pleskalt te kaže kako Hrvatske šume s partnerima ulažu znatan novac u protupožarnu zaštitu, a jedna od aktivnosti koje bi istaknuo uspostava je videonadzora šuma.
- Projekt smo u ovom obliku počeli 2018. godine (prije je postojao sličan pilot projekt u Istri) i do sad je proveden na devet županija. U okviru njega raspoređeno je 220 kamera na 110 lokacija, s naglaskom na cijelu obalu i priobalje, ali je pokriveno i područje Like te u manjoj mjeri karlovačka regija i Slavonija. U tom smislu možemo reći da je Hrvatska vrlo dobro opremljena i organizirana jer postoje čvrsti zakonski okviri za organizaciju protupožarne zaštite te suradnja svih subjekata u državi koji na bilo koji način gospodare prostorom, a takve akcije koordinira Vlada RH - ističe Pleskalt te pritom dodaje kako uvijek ima prostora za napredak.
Ma neće biti ništa? Hoće!
Kampanja "Ma neće biti ništa - Nemar je prva iskra" također je jedan od primjera proaktivnosti Hrvatskih šuma, ali i Hrvatske vatrogasne zajednice, kojom nastoje podignuti svijesti o opasnostima od šumskih požara i važnosti odgovornog ponašanja.
Naime, edukacija i svijest građana izuzetno su važni u prevenciji požara, a naš sugovornik upozorava da opreza uistinu nikad nije dosta.
- Stav ‘Ma neće biti ništa’, iako zvuči nekako opuštajuće, kao da nas amnestira od odgovornosti, u stvarnosti često nije istinit. U sebi krije veliku opasnost i baš kad smo (pre)opušteni, možemo izazvati veliku katastrofu. Zbog toga pozivamo građane da se ne vode takvim razmišljanjem - poručuje Darko Pleskalt.
Od potencijalne katastrofe često nas dijele samo minute, pa primijetite li bilo kakvu opasnost od širenja požara, djelujte savjesno i odmah nazovite 112 ili 193.
