Digitalne tehnologije i internetska povezanost mijenjaju način na koji komuniciramo, radimo, zabavljamo se i obavljamo svakodnevne zadatke. Osim toga, digitalizacija društva donijela je značajne ekonomske prednosti, pa tako digitalne tehnologije potiču inovacije i stvaraju nove poslovne modele.

O tome kako Hrvatska stoji s digitalizacijom i hoće li se u budućnosti hrvatski gradovi potpuno okrenuti umjetnoj inteligenciji, razgovarali smo sa stručnjacima iz KONČARA - dr. sc. Mirom Antonijevićem, mladim znanstvenikom koji je svoj doktorat obranio već s 28 godina i s dr. sc. Tamarom Hadjinom, stručnjakinjom za kibernetičku sigurnost industrijskih upravljačkih sustava.

Na dobrom smo putu...

Upravo su pametni gradovi nešto o čemu se često govori, a prema mišljenju našeg sugovornika, ovakvi gradovi imaju pregršt pogodnosti. 

- Stanovnici imaju razne benefite, kao što su pristup informacijama u realnom vremenu, dostupnost parkinga, zapunjenost kontejnera, informacije o kvaliteti zraka i o utrošku energije te energetskoj učinkovitosti svoje zgrade ili kvarta, dobivaju pristup i digitalnim 'e' rješenjima za upravljanje gradske administracije online, videonadzor i slično - objašnjava Antonijević, voditelj Odjela za razvoj softvera u KONČAR - Digitalu.

Jedan od najpoznatijih primjera pametnoga grada u svijetu je Singapur, koji je zbog svoje sve starije populacije potpuno normalizirao i digitalno zdravstvo, pa su online videokonzultacije s doktorima svakodnevica.

- Iz podataka koji se stalno prikupljaju od građana Singapur zna što građani rade te može mjeriti trenutnu napučenost određenih lokacija, znati stanje čistoće pojedinih lokacija i reagirati po potrebi - dodaje Antonijević.

No mogu li se hrvatski gradovi mjeriti s gradovima poput Singapura? Prema mišljenju našeg sugovornika, definitivno ne mogu, ali Antonijević potvrđuje da se polako događa transformacija i Hrvatska postaje sve naprednija. 

- Karlovac već neko vrijeme u svojoj upravi pristupa računima potpuno digitalno, koristi senzore i smart city platformu za praćenje energetske učinkovitosti, kvalitete zraka u školama, koristi daljinsko očitanje vodomjera, zapunjenosti kontejnera za otpad i nadzor parkirališta. Split je uveo solarne panele na 14 javnih zgrada, a aplikacijama se u više gradova već plaćaju javni prijevoz i parkiranje. Zaprešić je prvi hrvatski grad koji ima aplikaciju u kojoj građani mogu pratiti gradske obavijesti, a u Dubrovniku godinama postoje inicijative vezane za gradski promet - kaže Antonijević.

Napredak tehnologije vs. radna mjesta

Više softverskih platformi vezanih uz pametne gradove razvija i domaća tvrtka KONČAR. Sustavi su primarno namijenjeni kontroli i nadzoru energetskih postrojenja, ali i drugih lokacija, kao što su, recimo, pametne kuće.  

- Proza MARS je platforma namijenjena kontroli i nadzoru IoT sustava te nadzoru brojila. Proza Station je sustav koji omogućava funkcioniranje napredne energetske mreže, pri čemu ne samo da dovodi struju u kućanstva nego i određenim optimizacijskim mehanizmima to radi na pametan i maksimalno povoljan način - kaže naš sugovornik i dodaje da sve te prednosti utječu na kvalitetu života građana tako što osiguravaju bolji nadzor i upravljanje gradskim uslugama, uz veću učinkovitost i manje troškove.

KONČAR - Digital već godinama se bavi inovacijama u koje ulaze virtualna stvarnost i umjetna inteligencija. Značajan iskorak su, kaže nam Antonijević, imali u primjeni virtualne stvarnosti u energetici, a riječ je o sustavu RTGo, koji se primjenjuje u nadzoru i održavanju energetskih postrojenja. Sustav je instaliran na KONČAREVOJ vjetroelektrani Pometeno brdo, gdje korištenjem virtualne stvarnosti operateri mogu lakše obavljati posao nadzora same opreme. 

- Još jedan od većih projekata na koje smo ponosni je VEPAR (Vodno Ekološko Praćenje Analiza i Rješenja), koji se bavi provedbom mjera za unapređenje upravljanja rizicima od poplava primjenom negrađevinskih mjera. Drugi projekt na koji smo isto tako ponosni je revitalizacija hidroelektrane Haditha, koju je KONČAR – Inženjering potpisao s iračkim Ministarstvom elektroenergetike. Elektranu je KONČAR izgradio '80-ih godina, a ugovorena revitalizacija projekta iznosi 65 milijuna eura - ističe naš sugovornik, koji smatra da je strah od intenzivnog napretka tehnologije i gašenja određenih zanimanja neopravdan jer umjetna inteligencija ne može zamijeniti ljudsku emociju, prosuđivanje situacije i reakcije bazirane ne samo na logici nego i na ljudskim osjećajima i vezama. 

Najveće kibernetičke prijetnje do 2030.

Međutim, unatoč mnogobrojnim prednostima, digitalizacija društva nosi i neke nedostatke, koje ne smijemo zanemariti. Nažalost, sve je više kibernetičkih napada, koji su i sve intenzivniji, a samo prošle godine u Hrvatskoj je zabilježeno čak 1300 incidenata, otkrila nam je dr. sc. Tamara Hadjina, voditeljica istraživačkih projekata u području kibernetičke sigurnosti u KONČAR - Digitalu. 

- Važno je napomenuti da je pokušaja kibernetičkih napada višestruko više, ali se svi ne klasificiraju kao incidenti. U izvješću koje je objavila ENISA (European Union Agency for Cybersecurity) identificirano je 10 najvećih kibernetičkih prijetnji koje se do 2030. mogu očekivati u europskom prostoru. Među njima bih izdvojila prijetnje vezane na ovisnost o sigurnosti opskrbnih lanaca, iskorištavanje ranjivosti naslijeđenih (postojećih) kibernetičko-fizičkih sustava te nedostatak kvalificirane radne snage u području kibernetičke sigurnosti - kaže Hadjina. 

Za uspješnu zaštitu od ovakvih i sličnih napada važna je prevencija uz poznavanje operativnih zahtjeva kibernetičko-fizičkih sustava koje štitimo, a barem jednako važni su ljudi i njihova edukacija, smatra Hadjina.

- S ljudima treba kontinuirano raditi kako bi osvijestili važnost mjera sigurnosti, koje su suvremene prijetnje, kako ih prepoznati i kako se od njih zaštititi. Ne smijete dopustiti da vam se dogodi sigurnosni incident, a da to niste predvidjeli i naučili kako ćete ga u budućnosti pravodobno spriječiti - pojašnjava Hadjina. 

No problem je što u Hrvatskoj, upozorava naša sugovornica, nedostaje kadrova vezanih za kibernetičku sigurnost.

- ENISA predviđa da će problem ostati neriješen do 2030., a jedno od rješenja je još intenzivnija suradnja akademske zajednice i industrije kroz uspostavu zajedničkih predmeta i programa koji će studentima omogućiti da se specijaliziraju u smjeru koji je tržištu rada neophodan - kaže na kraju stručnjakinja Tamara Hadjina.