Znate li zašto nam je lakše pomoći potpunom strancu nego prvom susjedu?
Zašto bez razmišljanja pomažemo strancu, a pred susjedom se pravimo da ga ne vidimo? Taj mali društveni paradoks krije više nego što mislimo. Otkrijte zašto i riješite kviz na kraju članka jer donosimo super nagrade
Subota je. Neovisno o tome gdje ste locirani, velike su šanse da postoji lokalna promenada na kojoj ćete popiti kavu s ekipom. Nekad platite vi, nekad će račun preuzeti netko drugi. Rotacije takve vrste prilično su ustaljeni, da ne kažemo društveno prihvatljivi, procesi. Pobogu, Hrvati smo, a na tom tipu transakcija počiva cijela naša ekonomija prijateljstva. Od stoljeća sedmog do danas. Ali onaj jedan Marko (ili kako se već zove kod vas u društvu), taj jedan, uvijek isti čovjek, uvijek, ali baš uvijek, doma zaboravi novčanik kad na njega dođe red za plaćanje. A vi svaki put pomislite kako bi i vrijeme i novac koji ste u taj odnos uložili – i točno znate o kojoj je sumi riječ jer već godinama vodite tajni račun – bili bolje uloženi u nekog potpunog stranca? Sjetite se onog nevjerojatno talentiranog saksofonista kojeg ste maločas sreli na cesti, starca koji, u potrazi za plastičnim bocama, simpatično obilazi ekipu po parkovima ili čak one neumoljive tete iz telefona koja vam želi po 17. put uvaliti životno osiguranje.
Bez brige, niste u tome usamljeni. Suvremena psihologija nudi pregršt zanimljivih teorija koje upućuju na to da ćemo, iz niza znanstveno potvrđenih razloga, radije pomoći potpunim strancima negoli nekome u vlastitome malom krugu velikih ljudi. I ne, to ne znači da smo osobito sebični ili nečovječni. Riječ je o principima koji na neki način čuvaju naše mentalno zdravlje.
Teorija socijalne razmjene
Ova teorija, razvijena polovicom prošlog stoljeća, ljudske odnose opisuje čistim ekonomskim rječnikom. Temeljna hipoteza tvrdi da ljudi procjenjuju sve društvene odnose kako bi odredili dobrobiti koje će od njih dobiti. Također, sugerira da će netko obično napustiti odnos ako uvidi da trud ili trošak tog odnosa nadmašuju prednosti.
Računica je, dakle, jednostavna. Ljudi obično imaju visoku razinu sreće ako percipiraju da primaju više nego što daju. S druge strane, ljudi koji osjećaju da daju više nego što dobivaju mogu odlučiti da ta veza više ne ispunjava njihove potrebe. I da, toga se slobodno idući put prisjetite kad Marko s početka priče ponovno zaboravi novčanik. Nije pitanje podliježemo li svi istom zakonu nego to što naša sreća ovisi o tome s koje se strane bilance nalazimo.
S druge strane, pomažući potpunim strancima, vršimo čisti čin altruizma koji završava čim stranac zamakne iza ugla. Drugim riječima, ne otvaramo Pandorinu kutiju koja bi izazvala nečiju, potencijalno i dugoročnu ovisnost o nama nego, rečeno riječima teorije socijalne razmjene, vršimo relativno bezbolnu jednokratnu transakciju koja nas neće opterećivati na duge pruge.
Učinak straha od sramote
Ali što je sa susjedom Maricom, pitat ćete. Susjeda Marica je u nezavidnoj situaciji i sasvim sigurno bi joj pomoć dobro došla. A ipak oklijevate. Ovdje je situacija malo kompleksnija. Ponekad ljudima iz vlastitog susjedstva ne pomažemo baš zato što ih poznajemo. Ili, preciznije, zato što ćemo ih poznavati i sutra. I preksutra. I još godinama nakon što im unesemo drva, posudimo novac ili uskočimo kad život zapne. Jer pomoć bliskim ljudima postaje podsjetnik na nečiju slabost i ranjivost. Ili, još gore, potencijalna neugodnost koja će živjeti dulje od samog problema.
Psiholozi bi ovdje istaknuli strah od narušavanja tuđeg osjećaja kontrole i dostojanstva. Drugim riječima, ne bojimo se uvijek same pomoći nego posljedica koje pomoć proizvodi u odnosu među ljudima. Upravo zato ljudi često sami sebi objašnjavaju kako “ne žele biti nametljivi” ili kako “nije red petljati se”. U pozadini toga nerijetko stoji vrlo jednostavna kalkulacija: strancu možemo pomoći bez posljedica, ali pomoć ljudima iz naše svakodnevice može zauvijek promijeniti dinamiku odnosa.
Lokacija, lokacija, lokacija
Još jedan čimbenik koji utječe na to kome ćemo pomoći prije, potpunom strancu ili nekome koga svakodnevno pozdravljamo na ulici, svakako je lokacija. Postoji jedna poznata studija koja se temelji na tri različita eksperimenta. Ostaviš olovku na cesti i brojiš koliko će je ljudi vratiti. Instaliraš "slijepu" osobu na raskrižje i brojiš koliko će joj ljudi pomoći. I, naposljetku, fingiraš lom noge i brojiš koliko će ti stranaca priteći u pomoć.
Rezultati su frapantni. New York se, dakako, pokazao najlošijim. Ono što čudi je da ga u stopu slijede gradovi poput Amsterdama, Sofije i Rima. Pri sredini ljestvice, s natpolovičnim udjelom stranaca spremnih "uletjeti" kad zagusti, nalaze se Budimpešta, Prag i Stockholm. Među prve tri destinacije, gle čuda – ne samo da nema Hrvatske nego nema nikoga iz Europe. Brazil, Kostarika i Malavi. Čak će vam i u Indiji (četvrto mjesto) stranac na cesti pomoći prije negoli u Beču (a tamo ćete u pravom trenu u U-Bahnu čuti više "naškog" nego u zagrebačkom tramvaju).
Ovo je istraživanje na tragu onoga što je još '70-ih godina tvrdio psiholog Stanley Milgram: stanovnici velikih gradova razvijaju svojevrsnu "selektivnu nepažnju" kako bi preživjeli količinu ljudi, informacija i podražaja koji ih svakodnevno okružuju. Ne zato što smo nužno hladni nego zato što bi nas konstantno emocionalno reagiranje na svakoga oko nas potpuno iscrpilo.
Neočekivani benefiti pomaganja
Sad, kad smo izvrtjeli sve strane, moramo se ipak vratiti na ključno. Zašto se pomaganje drugima, neovisno o tome jesu li svoji ili naši, na kraju dana isplati za nas same? Ukratko, ljudi imaju urođeni poriv za prosocijalnim ponašanjem, pomaganje jednostavno “godi”. I ne samo da godi, donosi niz konkretnih zdravstvenih benefita.
Ljudi koji volontiraju imaju 24% manji rizik od smrti, a ljudi koji i pomažu i volontiraju imaju 47% manji rizik od smrti. Šanse za poboljšanje ukupne zdravstvene slike raste, onima koji okreću i drugi obraz, raste do 10%, uključujući manje depresije, veće zadovoljstvo životom i bolje mentalno zdravlje. Osim toga, pojedini volonteri, zbog svojih zdravih praksi, imaju čak 63% manje šanse od razvoja demencije, a većina volontera ima 2-3 godine mlađi mozak od ljudi koji ne dijele njihove navike pomaganja.
Zato, drugi put možda ipak zažmirite na potencijalne neugodne osjećaje iz opisanih teorija, a sjetite se benefita koje donosi pomaganje drugima. Pa kad vidite da staroj susjedi s kata iznad vas treba odnijeti vrećice iz dućana, ili samo pridržati kišobran/vrata dok ona polako hoda - učinite upravo to. Pozdravite susjeda, razmijenite koju riječ ili samo osmijeh, ubacite u raspored neku gestu dobrote jer to su sitnice koje čine naše svakodnevne trenutke ugodnijima. Ta međusobna briga i jednostavna dobrota čine hrvatsko društvo onim što jest, zajednicom u kojoj je lijepo živjeti i u kojoj se, unatoč svim izazovima, uvijek svi osjećaju kao kod kuće.
24sata i Studenac pokreću projekt Naši susjedi kako bi potaknuli druženje i dobre odnose među susjedima te nagradili male geste koje nas spajaju. Pozivamo vas da riješite kratki nagradni kviz i kreativno odgovorite na nagradno pitanje jer možda baš vi osvojite jedan od pet poklon paketa u vrijednosti od 30 €. Pravila nagradnog natječaja pogledajte ovdje.
Sve detalje pronađite ovdje.
