10 najžešćih sukoba u politici koji su obilježili 2014. godinu

Bila je to godina obračuna, sukoba, ratova i raskola. S pravim i imaginarnim neprijateljima, s pojedincima i društvenim skupinama, s premijerima, predsjednicima i njihovim prijateljima. Bilo je tu i ponekog ljubavnog raskida, a takvi su u pravilu najbolniji.

1. Tomislav Karamarko protiv "jugofila"

Predsjednik HDZ-a udarao je ritam ratnim bubnjevima cijele godine. Borba protiv jugofila, protiv Jugoslavena, protiv onih koji ne žele Hrvatsku, koji je ne vole i stoga ne zaslužuju, obilježila je cijelu godinu. Ne samo kroz izjave Tomislava Karamarka, nego i kroz napade branitelja, biskupa, pučista, forumaša i Facebook bukača. U jugofile su se svrstavali svi oni koji nisu na strani HDZ-a i Karamarka, svi oni koji se ne slažu s njim niti s politikom koju vodi. Bila je to verbalna eliminacija cijelih društvenih skupina po uzoru na Tuđmanov odstrel "zelenih i žutih vragova", dok je kvalificirani povjesničar Karamarko svoje rečenice doslovno prepisivao iz antologije izjava prvog hrvatskog predsjednika. 

Logika je bila neoboriva: tko ne voli HDZ, ne voli Hrvatsku, tko ne voli Hrvatsku, voli Jugoslaviju. Jedino što još nismo uspjeli do kraja dokučiti jest pitanje misli li Karamarko ozbiljno ili to govori zato što misli da njegovi birači to žele čuti. Ili se dobro zafrkava na naš račun.

2. "Križari" protiv "Jugoslavena"

Ono što je počelo kao svjetonazorski rat oko referenduma o braku, nastavilo se kao ideološki rat ispred Ministarstva branitelja. Hrvatski branitelji okačili su plakat protiv "Jugoslavena" i navodnu borbu za svoja socijalna prava pretvorili u borbu s onima koji su "s druge strane". U Vladi, u ministarstvu, u medijima, u društvu, u politici... Pod vodstvom Josipa Klemma, pokroviteljstvom HDZ-a i duhovnim patronatom Crkve, prijetili su upadom u Banske dvore, osvajanjem Ministarstva branitelja, paradirali u križarskim odorama, u isto vrijeme pokazivali mišiće i naglašavali nemoć.

Svojatali su hrvatstvo, vjeru, Domovinski rat, socijalna prava, ideološku, svjetonazorsku i moralnu ispravnost. Podjela na "nas" i "njih" nikad nije bila izraženija.

3. Ivo Josipović protiv Kolinde Grabar Kitarović

Počelo je s "Barbikom", a doguralo do "lutke na koncu". Počelo je sa slikom bez tona, doguralo do lupanja šakom po stolu. Počelo je sa 60 posto prednosti u anketama, a doguralo do 1,34 posto prednosti u prvom krugu predsjedničkih izbora. I još nije gotovo. 

Nije taj sukob Ive Josipovića i Kolinde Grabar Kitarović imao ostrašćenost Karamarkove hajke na "jugofile", više je to bila mješavina patronizirajuće uzvišenosti i diplomatske podmuklosti, ali sve se to stigne nadoknaditi u drugom krugu izbora. HDZ nije imao predsjednika države još od Tuđmana, dok Hrvatska još nije imala predsjednika sa samo jednim mandatom. Još do prošlog vikenda bilo što osim Josipovićeve pobjede smatralo se senzacijom, sad se stvara dojam da bi senzacija zapravo bila Kolindin poraz u drugom krugu. 

Taj tihi rat trajao je još od ljeta, kulminirat će nakon Nove godine, a njegov ishod umnogome će odrediti razvoj situacije u 2015. godini. Ako Josipović izgubi, gubi i Milanović, ako Kolinda izgubi, zajedno s njom izgubit će se HDZ-ov momentum na pohodu prema vlasti. 

Uglavnom, najsočnije tek slijedi.

4. Zoran Milanović i Ivan Turudić

Ovaj sukob prelomio je prošlu godinu i protegnuo se sve do isteka ove. Krenulo je s Lexom Perković i premijerovim, odnosno optužbama "visokog izvora iz Vlade", o "državnom udaru vodenim pištoljem", nastavilo se Turudićevim intervjuima u kojima je Milanovića nazivao "boljševikom i monarhom", te doguralo do toga da je premijera optuživao za neprimjeren i dosad neviđen pritisak na pravosuđe. 

Nije jasno je li Turudić sve to govorio kao sudac, kao sudac kojeg je postavio HDZ, kao sudac koji je u prisnim odnosima s HDZ-om ili kao sudac koji je priznao da bi dobro razmislio kad bi mu Karamarko predložio da postane ministar pravosuđa u njegovoj Vladi.

Milanović se, u to nema sumnje, potpuno neprimjereno miješao u pravosuđe, ali još više Turudić se - apsolutno neprimjereno - miješao u politiku. Turudića nije smetalo kad su se Sanader i Šeks miješali u odluke sudova, ali ga smeta kad to radi SDP-ov premijer. Možda je došlo vrijeme da ambiciozni Turudić i službeno postane političar. Možda već nagodinu.

5. Dinko Cvitan protiv lokalnih šerifa

Što je obećao, to je ostvarivao kroz čitavu godinu. Novi glavni državni odvjetnik, bivši ravnatelj Uskoka, najavio je po preuzimanju dužnosti udar na lokalne šerife i toga se uglavnom držao. Padali su Željko Sabo, Marina Lovrić Merzel i Milan Bandić (slučajno sve sadašnji i bivši esdepeovci), uhićen je Reno Sinovčić, širi se istraga protiv Božidara Kalmete, priprema se i udar na Stipu Gabrića Jamba... I premda se još čekaju sudski ishodi, Cvitan je pokazao da borba protiv korupcije u Hrvatskoj ni izdaleka još nije završena. 

Za bolju ocjenu njegova rada treba najprije vidjeti hoće li se Cvitan osloboditi navika njegova bivšeg šefa Mladena Bajića - dogovori s politikom i centrima moći, dilanje svjedočenjima, tempiranje uhićenja, pisanje medijskih optužnice. Zasad se može reći da izvršava obećanja.

6. Mijat Stanić protiv Vladine monetizacije

Taman kad se ispuhala karizma Željke Markić, na scenu je stupio Mijat Stanić. Njegova inicijativa za referendum protiv monetizacije autocesta urodila je potrebnim brojem potpisa i očekuje se da će građani odlučivati na referendumu treba li dati autoceste u koncesiju. Iako su one već pod koncesijom HAC-a. 

Mijat Stanić se godinama promovirao kao glavni borac protiv korupcije u Hrvatskim autocestama, kao najžešći protivnik Božidara Kalmete, a sada i ministra Hajdaša Dončića, da bi ovoga ljeta izrastao u pučkog tribuna koji vodi bitku za spas narodne imovine. Nekako imamo osjećaj da tu nije kraj njegovim ambicijama.

7. Slavko Linić protiv Zorana Milanovića

Bio je to obračun koji je mogao dokrajčiti SDP. Na sjednici Glavnog odbora stranke izaslanici su s većinom od tek par glasova odlučili da se bivšeg ministra financija, stranačkog senatora i najpopularnijeg ministra izbaci iz stranke. Zašto? Zato što je nanio političku štetu SDP-u, optuživši premijera da je "spletkaroš i neradnik". Linić se branio da time zapravo želi pomoći SDP-u, što su govorili i svi oni koji su izbačeni iz stranke prije nego što je red došao na njega, ali ga je SDP unatoč tome izbacio iz svojih redova.

Dogodilo se to nakon što je Milanović izbacio Linića iz Vlade zbog još uvijek nejasnih razloga (je li bio korumpiran, je li bio sklon malverzacijama, je li štitio Šegona ili se premijer tek želio riješiti konkurenta?), zbog čega je Linić izvršio još dosad neviđen napad na šefa SDP-a. 

Stranka je ipak stala na Milanovićevu stranu, stali su i Linićevi riječki prijatelji, smirile su se strasti, skupile glave i zatomila neprijateljstva u svrhu političkog preživljavanja nakon parlamentarnih izbora. 

U ovom obračunu unutar stranke na vlasti najmanje se vodilo računa o državi, nešto malo više o stranci, a najviše se radilo o samom Milanoviću, Liniću i njihovim partikularnim interesima. 

8. Vesna Pusić protiv Radimira Čačića

Sve velike ljubavi završavaju burno. Ni raskid dugogodišnje neraskidive veze Vesne Pusić i Radimira Čačića, odnosno pucanje glavne osovine HNS-a, nije bio iznimka. Nije tu bilo previše obzira prema proceduri i demokraciji. Čačić je iz zatvora rovario protiv Pusić, ona ga je po kratkom postupku i bez prava na obranu, bez pisma i bez razglednice izbacila iz stranke, a u konačno sređivanje računa krenuo je Čačić krajem godine tražeći da mu vrate sve uplaćene članarine. 

Čačić je nakon toga osnovao svoju stranku koja nije još odjeknula na političkoj sceni, Pusić je zadržala ministarsku ekipu i svela HNS na razinu statističke greške, pretvorivši ga faktički u prirepak SDP-a. 

Za točno godinu dana vidjet će se tko je propao, a tko preživio.

9. Birači protiv SDP-a

Taj permanentni sukob traje još od parlamentarnih izbora prije tri godine, nastavio se i u ovoj godini i kulminirao s tijesnom pobjedom Ive Josipovića u prvom krugu predsjedničkih izbora. Nikako da se SDP i njegovi birači nađu na istoj valnoj duljini. Gube europske izbore, gube na lokalnim izborima, gube stranačke utvrde, gube enklave unutar "neprijateljskog" okruženja, poput Vukovara i Sisačke županije, gube u anketama i padaju na treće mjesto po snazi, a ne prolazi najbolje ni SDP-ova uzdanica na Pantovčaku. 

Predsjednik SDP-a uporno ponavlja jedno, birači SDP-a rade drugo i nikako da se zaustavi ovo spiralno, rapidno i čini se nezaustavljivo propadanje vladajuće stranke. Bio je to još jedan u nizu testova ljubavi.

10. Zoran Milanović protiv Mirele Holy (a zapravo za nju)

A kad se već govori o ljubavi, nije potpuno jasno što rade Milanović i Mirela Holy. Njihova suradnja sve više poprima obilježja sado-mazo odnosa. Prvo su bili prijatelji, pa suparnici, pa saveznici, pa protivnici. Prvo Milanović ponižava Holy i njezinu stranku, onda je zove telefonom i ugošćuje po večerama, a potom ucjenjuje koalicijom za spas od HDZ-a.

S druge strane, Holy se uredno odaziva na pozive, uredno odbija Milanovićeve ponude i uredno ne zna što bi zapravo poduzela na ulasku u izbornu godinu. Milanović ju je izbacio iz Vlade i optužio za sitnu političku korupciju, ona jasno daje signale da je upravo Milanović glavna prepreka njezinom savezu sa SDP-om, ali koketiranje i zavođenje protkano uvredama i ucjenama sveudilj se nastavlja. 

Kako sada izgleda, bit će to sapunica samo za najzagriženije. 

Tomislava Klauškog pratite i na Facebooku