A gdje su nestale ustaše? HDZ i Crkva osuđuju sve totalitarne režime - ali ne spominju NDH...

Prije nekoliko dana Općinski sud u Rijeci nepravomoćno je osudio Ronalda Barišića, predsjednika minorne Udruge za bolju Hrvatsku, zbog tri prekršaja na lanjskom prosvjedu, a između ostalog i zbog isticanja zastave HOS-a s natpisom Za dom spremni.

U presudi se ističe da se protupravno isticao simbol "kojim se veličao ustaški pokret i totalitarni režim NDH, koji predstavlja manifestaciju rasističke ideologije, prijezir prema drugima zbog njihove vjerske i etničke pripadnosti te trivijaliziranje žrtava zločina protiv čovječnosti".

Barišić je kažnjen globom od 3150 eura.

A presudu je donio sud u gradu čija gradonačelnica Iva Rinčić pregovore s udrugama i navijačima oko obnove murala istog tog HOS-a na Škurinjama.

Još važnije, objava presude Općinskog suda u Rijeci gotovo se poklopila s obilježavanjem Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima. 

Osuda svih režima...

Tim povodom Vlada je rutinski osudila "svaki zločin, progon, ubojstvo i svaki oblik nasilja nad nevinim ljudima počinjen u ime bilo kojeg totalitarnog ili autoritarnog režima - nacističkog, fašističkog ili komunističkog".

Ministar pravosuđa Damir Habijan naglasio je kako Vlada "želi poslati poruku da se zločini počinjeni pod totalitarnim režimima ne smiju zaboraviti i ponoviti", opet osudivši nacističke, fašističke i komunističke zločine.

Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša istaknuo je kako je "Europa s pravom osudila nacizam i fašizam, s pravom stala pred stratišta nacizma i fašizma i rekla da se ovo ne smije nikada ponoviti", dok je predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković tim povodom obišao Goli otok, kao simbol komunističke represije, te talijanski fašistički logor Kampor na Rabu.

... osim ustaškog

Ali nije obišao ustaški logor Slana na Pagu.

Niti je nadbiskup Kutleša spomenuo ustaški režim. Niti je  ustaški režim spomenuo ministar Habijan. Niti je o osudi ustaškog režima govorila hrvatska Vlada.

Pa ni predsjednik Zoran Milanović.

Pa gdje su onda nestale ustaše?

Izrijekom ih se ne spominje ni u kontekstu "posmrtnih ostataka hrvatskih žrtava stradalih tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća", premda se oni odnose na Bleiburg, Macelj i druga poratna stratišta.

U osudi svih tih totalitarnih režima, od kojih se komunistički izričito spominje, mjesta komunističkih zločina obilježavaju, a nadbiskup Kutleša spominje "grobnu tišinu nad petokrakom", ustaše i NDH upadljivo se ne spominju.

Nad ustaše se spustila Kutlešina "grobna tišina".

Ustaše su fašisti

Ustaše bi, naravno, potpadale pod osudu fašističkog i nacističkog režima, ali nitko od vladajućih ili predstavnika Katoličke crkve na želi to izrijekom spomenuti. Nitko ne osuđuje ustaški totalitarni režim, kao što se osuđuje komunistički.

Ustaše kao da ne postoje. Ne postoje njihovi logori i stratišta, ne postoje njihove žrtve. Vlada je precizirala na koje totalitarne režime misli kad ih javno osuđuje - nacistički, fašistički i komunistički - ali nije spomenula ustaški režim.

Za koji će svaki pravovjerni desničar, povijesni revizionist, ustaški nostalgičar, zadrigli antikomunist, pa i poneki vladajući političar, reći da oni nisu bili ustaše nego domoljubi, tepati im da su "hrvatska vojska i hrvatski vojnici", dok su eliminirani ustaški vojnici na Križnom putu "hrvatske nevine žrtve".

Ustaše i NDH kao da su propale u totalitarnom vakuumu. 

Totalitarna NDH

Bili su fašistički i nacistički suradnici, NDH je bila par exellence totalitarna država, ustaški režim bio je zločinački i genocidni, bili su posvećeni istrebljenju nevinih žrtava, ali nitko od vladajućih, pa ni crkvenih dostojanstvenika, nije spomenuo upravo onaj totalitarni režim koji je najbliži hrvatskoj povijesti.

Osuda totalitarizma preletjela je preko glava ustaškog režima.

I još važnije, preletjela je preko glava onih koji taj režim žele rehabilitirati, žele njihove zločine umanjiti, koji negiraju njihov totalitarni karakter, već ga žele poistovjetiti s hrvatstvom, hrvatskim narodom, hrvatskim žrtvama, hrvatskom državom i hrvatskim Domovinskim ratom.

Kao da žrtve ustaškog režima nisu također bile i hrvatske žrtve.

Vladajućima su puna usta osude totalitarnih režima, naročito im krenuli sline kod spomene komunističkog režima, ali kod ustaštva im zapinje knedla u grlu.

Žrtve, a ne zločinci

Ustaše su danas žrtve, a ne zločinci. Ustaše su sada nevine žrtve, što ne vrijedi za one koje su ustaše istrebljivale. Ustaše su žrtve progona, ne i režim koji je bio temeljen na progonu. 

I tako, imamo sudske presude o simbolima kojima se "veličao ustaški pokret i totalitarni režim NDH", ali isto tako imamo i vlast koja među totalitarnim režimima izbjegava spomenuti ustaše i NDH. 

Riječki sud naglašava kako ZDS "predstavlja manifestaciju rasističke ideologije, prijezir prema drugima zbog njihove vjerske i etničke pripadnosti te trivijaliziranje žrtava zločina protiv čovječnosti", dok Vlada tom simbolu daje ne samo dvostruke, nego i višestruke - većinom pozitivne - konotacije, od domoljubnih, preko pjevačkih i žrtvoslovnih, do ratnih.

ZDS u Saboru

Vlada formalno osuđuje svaki zločin, progon, ubojstvo i svaki oblik nasilja nad nevinim ljudima počinjen u ime bilo kojeg totalitarnog ili autoritarnog režima, ali predsjednik Sabora zaobilazi ustaški logor na Pagu. I otvara vrata Hrvatskog sabora, kao i samu Sabornicu, za umanjivanje zločina u Jasenovcu i za legitimiranje pozdrava Za dom spremni.

Ustaše su, dakle, izbrisane s popisa totalitarnih režima, ali su osvanule na popisima žrtava komunističkog režima.

To su sada nove HDZ-ove konotacije ustaštva.