Austrija zbog korone osnovala odbor za upravljanje psiho-socijalnom kriznom situacijom

Prema njima pandemija COVID-19 nije samo zdravstvena kriza. To je također socijalna te politička kriza i treba je tretirati kao proces koji će trajno donijeti velike promjene u životu svakog pojedinaca, našem društvu i svijetu općenito. Što društvena izolacija duže traje, toliko će i posljedice biti veće, a oporavak dugotrajniji, upozoravaju austrijski psihijatri.

No, jedno je sigurno: na političke odluke u borbi s pandemijom utjecaju virolozi i ekonomski stručnjaci, a mišljenje društvenih znanosti stavljeno je po strani.

Godinu dana od početka korona krize i proglašenja prvog lock-downa Austrija se probudila i snovan je savjetodavni odbor za upravljanje psiho-socijalnom kriznom situacijom, a čini ga sedam stručnjaka, većinom psihologa i psihijatara. Prvi sastanak održan je u petak.

Ministar zdravlja Rudolf Anschober tada je priznao kako se pandemijom upravljalo političkim odlukama.

- Katastrofe se odvijaju u fazama. Prva faza je faza "medenog mjeseca", gdje je spremnost za pomoć i sudjelovanje posebno velika. Nakon toga slijedi "faza razočaranja". Trenutno smo u fazi razočaranja. Ljudi se osjećaju nemoćno, vidimo rješenje, ali nam je još uvije nedostižno. To može dovesti do depresije i agresije – rekla je za 24sata austrijska stručnjakinja za kriznu psihologiju Barbara Juen.

Četvrtina Austrijanaca trenutno pati od depresije

Nagađa se kako su posljedice društvene izoliranosi i ograničenog kretanja velike. Mentalno zdravlje stanovništva tek će se proispitati, a statistika duševno oboljelih i broja samoubojstava tek utvrditi. Dok su virusom pogođeni pojedinci, posljedice društvene izoliranosti i promjene u kvaliteti života osjete svi.

Izolacija i remećenje životnih navika dovodi do psihosocijalnog stresa u svim društvenim klasama i dobnim skupinama, kako kod ranjivih skupina tako i kod roditelja, mladih i djece. Prema nedavnom istraživanju Sveučilišta Dunav u Kremsu među 1500 ljudi, četvrtina stanovništva (26 posto) trenutno pati od simptoma depresije, 23 posto od simptoma anksioznosti i 18 posto od nesanice.

Socijalna i zdrastvena nejednakost

Društveni su znanstvenici iznijeli činjenice koje su teške i neupitne: iako je sam virus može zaraziti svakog od nas, duboko smo nejednaki kad se s njim suočimo. Politike javnog zdravstva i socijalne nejednakosti bitne su najmanje koliko i način na koji naša tijela reagiraju na njih, kada su u pitanju smrtonosne posljedice virusa.

Pokazali su da pandemija COVID-19 nije samo zdravstvena kriza. To je također socijalna i politička kriza i treba je tretirati kao eksploziju koja će donijeti velike promjene u našem životu, našem društvu i našem svijetu. Iz tih razloga je doprinos društvenih znanosti od velike važnosti u suočavanju s pandemijom.

Mogućnost odgovora na pandemiju od ožujka 2020. razotkrila je krhkost i pukotine u društvenom poretku. Slijedom vladinih naredbi da "ostanete kod kuće" i "budete na sigurnom" policija ili vojska je provodila ''zaključavanje'' koje je bilo besmislen za beskućnike, radnike migrante, zatvorenike, kliničare i žrtve obiteljskog zlostavljanja. Tržišta su postala izuzetno nestabilna i brzo je nastao odjek masovne nezaposlenosti.

Zatvaranje u nacionalne okvire

Od početka pandemije smo svjedočili snažnom povratku konceptu nacionalne države u svim područjima. Države su zatvorile svoje granice, a građani se obraćaju nacionalnoj vladi za zaštitu, brigu i smjernice. Međunarodne su institucije nestale u globalnoj krizi, uključujući UN i Europsku uniju, a međunarodna solidarnost pretrpjela je jedan od svojih najjačih padova u novijoj povijesti. Društvene znanosti po ovom pitanju također nisu iznimka. Naglo je porastao metodološki nacionalizam. Većina se izvješća temelji na nacionalnim podacima i usredotočuje se na javne rasprave na nacionalnoj razini.

Mogu li se opravdati političke odluke?

Umirovljeni sudac Vrhovnog suda Velike Britanije, Jonathan Sumption zauzeo je stajalište da su epidemijski oblici socijalne psihologije 'nadaleko poznati' i 'ukorijenjeni' u svakodnevnoj komunikacijskoj praksi i da mogu nagrizati društvo više od bioloških prijetnji.

Prema njemu je represivni nadzor nad svakodnevnim životom potreban i opravdan u slučaju neposredne prijetnje invazijom ili nasilne opće pobune. Kvalificirao je i zdravstvene krize poput velike epidemije malih boginja (smrtnost slučajeva oko 30 posto) ili ebole (oko 50 posto).

Navodi kako je Covid-19 ozbiljan, ali nije ni blizu predhodno bolestima. Unutar je razine opasnosti s kojom smo uvijek morali živjeti i s kojom ćemo i dalje morati živjeti. Prema vladinim podacima, više od 99 posto ljudi koji obole od korone prežive. Velika većina neće ni razviti teške simptome. Prosječna dob u kojoj ljudi umiru od Covid-19 je 82 godine, što je približno prosječnoj dobi u kojoj ljudi ionako umiru.

Gostujući u programu BBC Radija, Sumption je primijetio da usred 'zarazne kolektivne histerije' javnost razumljivo zahtijeva političko djelovanje, ali to može biti neučinkovito pa čak i štetnije od same bolesti. Umjesto da podlegnu histeriji, Sumption je pozvao ljude da se pitaju je li COVID ‐ 19 opravdao „stavljanje većine našeg stanovništva u kućno zatočeništvo, uništavanje našeg gospodarstva na neodređeno vrijeme, uništavanje tvrtki“ i, pak, stvaranje drugih problema, od zaduživanja do samoubojstava.