Austrijanci se pitaju: Zašto mi nismo postupili kao Švedska?!

Prošla su gotovo dva tjedna od popuštanja mjera. U Beču se nešto prelomilo tek početkom proteklog tjedna i ljudi su počeli izlaziti iz svojih domova. Mjesto je ponovno poprimio urbanu atmosferu grada.

Djelomično je tome pridonijelo lijepo vrijeme te otvorenje parkova koji su puni. Tražilo se ekstra mjesto pod suncem! Tamo se nitko više niti ne drži zadanog razmaka, a najmanje najrizičnija skupina, umirovljenici.

Oni su najlošiji primjer propisanog bontona korona virusa. Na ulazu u prodavaonice ne stoje više osobe koje kontroliraju da li ulazite s maskom te dezinficiraju ručke košarica i kolica za kupovinu. Unatoč tome, nošenje maske unutar prodavaonica se podrazumijeva.

Pokretanje videa...

01:21

Njemačka: Drive thru | Video: 24 sata Video

Restrikcije za evente: Ni kruha, ni igara

Minimalno jedan metar razmaka između ljudi koji ne žive u istom kućanstvu, od 2. svibnja otvaraju se svi dućani što se posebno odnosi na one veće od 400 metara kvadratnih te na frizere i kozmetičke salone.

Restorani se otvaraju 15. svibnja , a hoteli nešto kasnije, 29. istog mjeseca. Osoblje mora nositi maske, a gosti samo pri odlasku na toalet. Iako maska nije pravilo za stolom, svakako bi bilo nezgodno konzumirati jelo i piće, tamo će se gosti susresti s ograničenjem od četiri osobe za istim stolom.

Od vladajućih se mogu čuti popuštene mjere zaštite od Covida-19, no za sada nisu izloženi konkretni planovi o oporavku ekonomije. Austrija se od nastupanja mjera zaštite od korona virusa vratila u razdoblje poslije drugog svjetskog rata.

Prema najnovijim podatcima broji 600.000 nezaposlenih i njih 1.1 milijun koji su na skraćenom radnom vremenu.

GDJE JE TU LOGIKA? Čak i Austrija otvara trgovine nedjeljom, a mi ih zatvaramo...

Vrtići i osnovne škole će se otvoriti 4. svibnja, srednje škole počinju s radom 18. svibnja, a studenti će do kraja semestra ostati u online stolicama.

Kazališta, koncerti te kulturna događanja, zabranjeni su sve do kraja lipnja. Velika okupljanja i festivali također su odgođeni do 31. kolovoza.

Velika je razlika između autoritarizma i liderstva

Povodom proslave 75. godina od osnivanja Republike Austrije, naciji se putem državne televizije obratio kancelar Kurz.

Njegov nastup, može se mjeriti recitacijama u lokalnim kazališnim predstavama u trajanju je punih 13 minuta. Svi smo čuli za pravilo od zlatne 3 minute, koliko gledatelji mogu držati pozornost na ekranu, međutim, vođa se nije dao suzdržati.

Sve je popraćeno s četiri violinista filharmonije koji su imali maske i držali propisani razmak položajem stolica, iz susjedne sobe. Sve je izgledalo poprilično groteskno. Sa solo pianom, moglo je proći i bez maski, i bez razmaka te u manje dramatičnom tonu.

Upravo takvi solo nastupi kancelaru su se uzeli kao zamjerka, a njegova 'nova stvarnost' postala je temom na parlamentarnim sjednicama kao neutemeljeno sijanje straha među stanovništvom. To je u parlamentu izjavio Herbert Kickl (FPÖ) navodeći skandinavski primjer  ''Zašto Austrija nije mogla kao Švedska?''. Snažno mu se aplaudiralo tijekom čitavog izlaganja. 

Christian Bartlau u Zaitu pod naslovom: 'On, i samo on!'  naglašava kako Kurz koristi krizu Covid -19 za vlastitu samopromociju. Politički 'one man show' stavio je u pitanje sve restrikcije koje su na snazi pa se tako recimo na tu temu nije odvela niti jedna stručna javna rasprava, nije prezentirala niti jedna stručna studija, a ono što gledamo ne samo da je ''one man show'' u autoritarnom tonu. Bez demokratskog legitimiteta, vođene izvanrednim okolnostima nastupile su nove mjere podržane aparaturom policije, koju je, podsjetimo, 1849. godine na snagu doveo Franz Josef, kako bi utišao revolucionarne pobunjenike.  

Jedno je sigurno, a to je činjenica da se nelagodno u blizini policije osjećala svaka osoba s kojom sam se našla u društvu tijekom života ili boravka u Austriji u sasvim svakodnevnim radnjama.

'Policija' izgovorili bi, a onda počeli tiho pričati, ili sasvim utihnuli dok policija u prolazu ne bi iščeznula iz vidika. Strah se svaki puta mogao rezati nožem, a Austriju se iz tih razloga često naziva policijskom državom.

Svaki puta sam očito naivno objašnjavala svojim sugovornicima kako su policajci 'good guys' i tu su kako bi štitili građane, a ne sijali strah i trepet. Primjeri iz prakse su sasvim drugačiji.

KOMENTARI NA FEJSU Austrijanci nam se zahvaljuju, ali odmor će provesti doma...

Jučer sam se željna društvenih kontakata našla s dragom prijateljicom te smo sjele na travnjak, razmak je bio postojan jer ne živimo u istom kućanstvu. Približavalo nam se patrolno vozilo policije i ona se uzrujala jer nije zna da li je preko noći možda donesen novi zakon o zabrani sjedenja na travi zbog kojega bi mogle dobiti novčanu kaznu.

Strah u Austriji zavladao je na svim nivoima, bilo da se bojite izaći iz kuće zbog bolesti i smrti od korona virusa pa sve do straha od dobivanja kazni koje se izriču novim uredbama i lansirane su na snagu preko noći.

Svaka kriza ima svoje profitere

No, vratimo se kancelaru Kurzu koji je na tapeti kritika koje su nastupile nakon šok terapije koronom pa sad polako svi analiziraju 'što se tu zapravo dogodilo'.

Poznato je da svaki dobar odnos, svaka uspješna veza, mora teći u dva smjera. 'Kurz voli krizu i kriza voli njega' piše Der Standard. Stručnjakinja za krizne komunikacije Christina Aumayr- Hajek i zdravstveni ekonomist Ernest Pichlbauer tvrde : kancelar se oslanja na maksimalan scenarij i minimalnu transparentnost. Kao jedan od recepata kancelarovog uspjeha navode: ''Tamo gdje nedostaju činjenice i pouzdane smjernice u postupcima, visoka razina straha osigurava disciplinu stada. Govorilo se o ugroženim ljudskim životima i najvećoj krizi od Drugog svjetskog rata. Isticalo se kako će svi uskoro poznavati osobu preminulu od korone te da bi do 100.000 ljudi moglo postati žrtvom virusa. S umirućima se može pozdraviti samo putem telefona. To je stvorilo kolektivni hendikep - i mir unutar kutija.''

Također su se zapitali kome trebaju zakoni utvrđeni na studijama i činjenicama kada sve prolazi i u obliku 15 milijuna eura teške kampanje Crvenog križa? Kome za nastupanje novih uredbi trebaju demokratske procedure?