Autistična djevojčica ne može bez svog psa pomagača: 'Iri je zaštitnik i brat. On je smiri...'

Ja sam Ira i autistična sam. Ne mogu pogledati ljude u oči, kaže Ira (13) u dirljivoj snimci kojom pokušava prikupiti novac za nešto što joj je najvažnije u životu. Naime, Ira ne može živjeti bez psa. Trenutno ima Bobija, ali on je već star i za tri godine će otići u mirovinu. Roditelji su već izdvojili oko 15.000 kuna za Zoe, štene korgija. No treba ga educirati da bi postao pas pomagač kakav treba Iri. Tu se cifra penje na 80.000 kuna.

ŽIVOT S AUTIZMOM Sigurnija budućnost za osobe s autizmom: U novoj zajednici uređivat će okoliš i vrt, kuhati

- Ira je dobila dijagnozu u prvom razredu osnovne škole. U vrtiću se relativno dobro uklopila, ali u školi je sve krenulo po zlu. Bila je psihički i emotivno jako loše. Bilo je tu čak i samoozlijeđivanja. Vodili smo je na psihoterapije, ali kao da je još nešto nedostajalo. A onda smo otkrili da postoje psi pomagači - rekla je Irina mama Kosjenka Petek. Javili su se u Hrvatsku udrugu za školovanje pasa vodiča i mobilitet.

- Jednom kada su došli na naša vrata, morali su ispuniti obrazac, obaviti intervju i uvrstiti se na listu čekanja. Nakon godinu dana dobili su Bobija. Odabir Bobija za Iru nije ni najmanje bio slučajan. Ona je s psihologom ovdje prolazila brojne razgovore kako bi se utvrdio kakav joj pas po osobnosti najviše odgovara - rekla je predsjednica udruge Mira Katalenić koja već 32 godine radi s psima pomagačima. Ispalo je da je procjena bila nevjerojatno točna. Kosjenka tvrdi da su Ira i Bobi istih karaktera.

- Bobi je autonoman, zna što želi, a što ne želi i to jasno pokazuje. Emotivno je privržen, ali istovremeno malo samozatajan. Takva je i Ira pa se oni savršeno razumiju. Tu su jedno za drugo, ali si i daju dovoljno prostora kad je onom drugom potreban - kaže Kosjenka. Pas pomagač tako je njezinoj kćeri u potpunosti promijenio život.

- Postao joj je brat i zaštitnik. Ona je sklona takozvanom autističnom meltdownu koji izgleda poput malog živčanog sloma. Ira takvo ponašanje ne može kontrolirati. Tada viče, plače i osjeća se bespomoćno. Tu nastupa Bobi vrlo često kao jedino biće koje je tada može utješiti, osobito ako mi, njezini roditelji nismo u blizini. On dođe do nje na prvi zvuk njezinog raspadanja, liže ju, umiljava joj se i skače sa šapama na prsa da ga može zagrliti. Time joj odagna svaku lošu emociju i preusmjeruje joj pažnju na njega. Iri odmah bude bolje - kaže Kosjenka. Više si, kaže, ne može ni zamisliti kako bi joj bilo bez psa. Kaže da misli da bi dijete potpuno izgubilo kompas i potonulo.

PROBLEMI DJECE S AUTIZMOM Umjesto okretanja glave od djece s autizmom trebali bi naučiti prihvatiti različitosti

- Jednostavno ne znam čime bi kompenzirala činjenicu da nema više psa - kaže brižna majka. Zato se nada da će putem kampanje Zoe i ja koja se može vidjeti na Facebooku, prikupiti dovoljno novaca za školovanje šteneta koje su već kupili. Štene treba početi trenirati kad napuni 15 do 18 mjeseci, a školovanje traje dvije godine. Taman kad Bobi ode u mirovinu, Ira bi uz pomoć dobrih ljudi mogla dobiti novog psa pomagača kojeg je već nazvala Zoe. Bit će to prvi put u Hrvatskoj da se od korgija radi pas pomagač, no, procjena stručnjaka je bila da bi njegova mazna narav bila odlična za Iru.

- Ira često zna reći da bolje razumije pse nego ljude kao i da se kao njihova vlasnica, dok ih uči raznim trikovima, osjeća kao da ima nešto dati svijetu oko sebe. Njezino samopuzdanje puno je više zahvaljujući psima - rekla je Irina mama.

Obitelji možete pomoći donacijom na račun Hrvatske udruge za školovanje pasa pomagača i mobilitet. IBAN: HR5323600001501736635 s naznakom ‘Za Zoe’.