News

Komentari 78

Baka Ana jača je od korone i požara: 'Ništa mi ne fali, samo unuci koje ne mogu vidjeti...'

Baka Ana jača je od korone i požara: 'Ništa mi ne fali, samo unuci koje ne mogu vidjeti...'

Ana Martinić prvo je bila smještena u domu u Andraševcu koji je izgorio, a onda je došla korona, kojoj uspješno odolijeva. U novom domu kažu da je zdrava, ne trebaju joj čak ni nikakve terapije

Dobila sam čak dvije torte i sve se pojelo! Veliko hvala svima koji su mislili na mene, rekla nam je baka Ana Martinić iz Dubrave Zabočke, koja je u nedjelju navršila sto godina u Domu za starije Lobor-grad. 

Bilo je to obično jutro za baku te se nije ni sjetila da ima rođendan. A onda su čestitke počele pljuštati sa svih strana. Iako u zaštitnim odijelima od glave do pete i s hladnim izgledom izvanzemaljaca, najtoplije osoblje koje se može zamisliti okupilo se oko bake. Nosili su tortu s upaljenim svijećama, a baka je imala izraz lica razdragane petogodišnje djevojčice. 

- Za nju kao da je vrijeme u tom trenu stalo - kaže osoblje Doma. 

Dodaju da ih je u čudu gledala i samo se smiješila. Tortu su napravile vrijedne domske kuharice koje također, baš kao i svi ostali, obožavaju baku Anu. Druga je torta stigla dostavom, a poslala ju je Anina unuka Alenka. Bila je s višnjama i jako se svidjela baki.

Sve radi sama

- Oduševila me Schwarzwald torta, ali i ona druga čokoladna je bila fina. Drago mi je da su je svi uspjeli probati po svim sobama. Sve smo podijelili i zbog toga sam jako zadovoljna - komentirala je stogodišnjakinja i tiho dodala da nema nikakvih rođendanskih želja.

Ne treba mi baš ništa, sve imam. Nemojte mi ništa kupovati, meni ništa ne fali, poručila je baka koja je, kako su nam otkrili u Domu, zapravo potpuno zdrava fizički i uopće ne pije nikakvu terapiju.

- Pokretna je, sama jede i ide na toalet, može šetati, genijalna je. Muči je samo gluhoća. Moramo jako vikati da bi nas čula, ali na kraju se ipak uspijemo sporazumjeti. Malo je i dementna, ali sve je to i predobro za njezine godine - rekla je njegovateljica Vesna Grošinić, koja nam je baku dala na telefon. 

Baka nam je ispričala kako je kao mlada puno radila u polju i bavila se djecom i kućanskim poslovima te joj nije uvijek bilo lako. I pod stare dane proživjela je teške trenutke. Naime, baka je u početku bila smještena u Domu “Zelena oaza” u Andraševcu, u kojemu je nakon požara koji je izbio u siječnju poginulo šestero korisnika. 

Baku su nakon toga prebacili u dom u Lobor-grad. Uspješno odolijeva i koroni, a nekako se nosi i sa zabranama posjeta. Ana ima četvero unučadi, desetero praunučadi i dva prapraunuka. Teško joj pada što ih sad ne može vidjeti, a i oni se jednako osjećaju.

- Uh, ne mogu vam uopće opisati koliko mi nedostaje. Nisam je vidjela od početka rujna. Ne mogu s njom ni telefonom komunicirati jer ne čuje pa stalno zovem osoblje. Ipak, to nije to. Jedva čekam da sve ovo završi da joj potrčim u zagrljaj - rekla je Anina unuka Alenka Dominko (49) iz Dubrave Zabočke, koja je poslala tortu te dodala da je njezina baka uvijek bila jednostavna i skromna. 

U Domu kažu da baka dane najradije provodi grijući se uz radijator ili u šetnjama parkom.

- Jako je topla i draga. Ona nam je jedina stogodišnjakinja u Domu. Nek’ nam živi još dugo - rekla je Darinka Sviben, ravnateljica Doma.

Najčitaniji članci