News

Komentari 196

Bandić kao mumija: Otpisan i zaboravljen, ali opet živ i jeziv

Bandić kao mumija: Otpisan i zaboravljen, ali opet živ i jeziv

O političkoj sudbini Milana Bandića često se govori o političkom mrtvacu. Davno otpisanom i pokopanom, ali uvijek tako živom i neuništivom. Pomalo i zastrašujućem. Jer vlast je onaj eliksir koji ga održava na životu.

Egipatski znanstvenici nedavno su otkrili pedesetak netaknutih, dobro očuvanih mumija starih dvadeset i pet stoljeća. Dok su se oni iščuđavali nad njihovim dobrim stanjem, po društvenim mrežama širili su se komentari o tome je li baš pametno iskopavati mumije u ovoj ukletoj 2020. godini. 

Svašta bi se moglo dogoditi.

Tako otprilike izgleda kad hrvatski mediji raspravljaju o političkoj sudbini Milana Bandića. Kao da govore o živom mrtvacu. Davno otpisanom i pokopanom, ali uvijek tako živom i neuništivom. Pomalo i zastrašujućem.

Bio je Bandić otpisan nakon što je prije dvadeset godina prebrzo vozio pod utjecajem alkohola, skrivio prometnu nesreću, pobjegao s mjesta događaja, a kasnije pokušao zataškati policijski zapisnik. Pa kad je izbačen iz SDP-a. Pa kad je prvi puta hospitaliziran. Pa kad je izgubio predsjedničke izbore. Pa kad je nekoliko puta gubio parlamentarne izbore. Pa kad je uhićen. Pa kad je drugi puta uhićen. Pa kad je opet hospitaliziran. 

I evo ga, još je na čelu Zagreba, još prkosi kritičarima - ili ih kupuje - još ratuje sa Zagrepčanima, još planira pobjedu na lokalnim izborima.

Tko se kladi na Bandića?

U najkraćem, nije još propao onaj tko se kladio na opstanak Milana Bandića. 

Mnogi ga doživljavaju kao političku mumiju, što on vjerojatno i jest: zastario, potrošen, više puta otpisan, pomalo jeziv i onaj koji unosi strah u kosti svojim protivnicima.

No sad bi valjda trebalo biti dosta. Valjda je sada došlo vrijeme da Bandić siđe s vlasti, makar na proljetnim lokalnim izborima, ako već ne po sili zakona. Samo, koliko puta smo to već čuli?

I svaki puta se izvukao. Najprije je godinama preživljavao u zagrljaju SDP-a, pa se prebacio u zagrljaj HDZ-a, iako bi mnogi rekli da iz tog zagrljaja nikad ni nije izašao.

Vlast je oduvijek bila njegov eliksir vječnog života. Bez te spasonosne vlasti nastupila bi klinička politička smrt. 

Na promociji Kumeka

Gađali su ga aferama, skandalima, optužnicama, uhićenjima, porazima i dokazima, a on se uvijek dizao, otirao prašinu s ramena i krčio dalje. I sad krči: gradi predizbornu žičaru, a s njom i aferu, smjenjuje kompromitirane direktore, bori se s koronom, svađa sa centrom Zagreba i kupuje glasove periferije (opet), donira lampaše za Vukovar... Ukazao se, iako nakratko, čak i na promociji "Kumeka" u režiji Darija Juričana. 

I tko mu sada može stati na put?

To je vječito pitanje. Često i pitanje opstanka Milana Bandića na čelu Zagreba.  

Kilavi protukandidati

Nekad ga je SDP održavao na vlasti podrškom Zorana Milanovića ili pak kilavim protukandidatima, Nekad je to činio HDZ, s još većim marginalcima i uzaludnicima, poput Margarete Mađarić i Drage Prgometa, a žrtvovana je bila i Jadranka Kosor. Jer uvijek su mogli računati na Bandića. Sada mu SDP planira suprotstaviti Gordana Marasa. Može li tužnije? 

Međutim, tu je sada vječiti, a možda i jedini istinski, dugovječni i nepokolebljivi Bandićev protivnik, Tomislav Tomašević iz platforme Možemo. Kažu da bi on trebao biti taj koji će napokon presuditi Bandiću. Kad to već ne mogu učiniti hrvatski sudovi.

Ali to neće učiniti sam, ključno je pitanje podrške koju bi Tomašević trebao dobiti. SDP se lomi između toga da podrži kandidata s najvećim izgledima ili da podrži svog kandidata, pa makar to bio Maras. Takvi recepti već su isprobani: s Ankom Mrak Taritaš na prošlim izborima, s Rajkom Ostojićem prije toga, s Josipom Kregarom još prije toga... Ništa nije upalilo. 

HDZ-ovi kandidati

S druge strane, priča se da HDZ priprema svog kandidata, i to novog spasitelja Zagreba pogođenog potresom, Damira Vanđelića, nesuđenog tehničkog premijera Kolinde Grabar Kitarović. Upravitelj fonda za obnovu Zagreba mogao bi pripremiti teren za preuzimanje grada koji je Bandić proteklih desetljeća učinio svojim, a ljevica ga oduvijek proglašava svojim.

No dok će ljevica igrati na sentiment, Bandić i Vanđelić igrat će na konkretan interes. Bandić će okupljati uobičajeno biračko tijelo onih koji o njegovoj vladavini direktno ovise u gradskoj upravi, poduzećima i biznisima, dok će Vanđelić snubiti one kojima su oštećene kuće u potresu.

Iz džepa ili srca?

Nažalost, Bandićev Zagreb dosad je navikao glasati iz džepa, a ne iz srca. Ali što ako je taj džep prazan? Jer Zagreb je praktički u bankrotu. Razrušen, devastiran, pokraden, korumpiran. Hoće li onda prevladati gnjev, gađenje i prkos?

Bit će to, kako je Bandić već otvoreno najavio, sukob centra i periferije, urbanog i ruralnog, liberalnog i konzervativnog, progresivnog i korumpiranog. No ako se temelji Bandićeve vladavine postojano ruše, ako nema love za kupovinu glasova, ako je potres ostavio ljude bez krova, a korona bez posla i zdravlja, znači li to automatski da će se glasovi okrenuti od Bandića? Ne nužno.

Jer, po nekoj, često puta provjerenog logici, što je biračima gore, što su pesimističniji, siromašniji i uplašeniji, to su manje skloni eksperimentima i promjenama vlasti. Bolji im je vrag kojeg znaju, nego anđeo kojeg ne znaju. Ili Gordan Maras.

Bandić je dosad naučio davati kome je mogao. Kako će davati drugi kad nemaju što?

Za mnoge, Bandić je postao sinonim za Zagreb, iako je prava istina da je Zagreb postao taocem Milana Bandića. Raskid sa svojim tamničarem nekad može biti traumatičan. 

Tim više ako misle da se radi o političkoj mumiji. 
 

Najčitaniji članci