Grožđe je već bilo dozrelo, a danas su svi trsovi spaljeni. Marko Mimica, vlasnik vinograda i vinarije Mimica, procjenjuje da će do prvog uroda iz novih vinograda proći najmanje sedam godina.
'Berba je trebala početi u petak, a onda je vatra odnijela sve što smo stvarali punih 25 godina...'
Neke se stvari u životu stvaraju desetljećima, a nestanu u samo nekoliko minuta. Upravo se to dogodilo obitelji Mimica, kojoj je razorni požar na omiškom području progutao vinograde, godine rada i planove koje su gradili gotovo četvrt stoljeća.
Vlasnik vinarije i vinograda Marko Mimica još je u šoku. Samo nekoliko dana prije požara vinogradi su bili zdravi, grožđe je dozrijevalo, a berba je bila planirana za petak. Slador je dosegnuo 21 Babo, što je najavljivalo kvalitetan urod i krunu još jedne zahtjevne vinogradarske godine.
A onda je stigla vatra.
- Vinogradi su bili dobri, planirali smo berbu za petak. Kada danas dođete tamo, sve je požutjelo. Nema nikakve šanse da se s tih trsova grožđe ubere ubrzo, trebat će nam sedam godina za cijeli proces- ispričao nam je Mimica, još vidno potresen razmjerima tragedije. Pred njim više nisu redovi loze koji su godinama pratili kameniti krajolik, nego spaljena zemlja i prizor koji je teško povezati s vinogradima punima života kakvi su bili samo dan ranije.
- Šteta se ne može izmjeriti samo novcem. U lozu je ugrađen život. Ne kažu strai ljudi uzalud: Maslina je ka mater, a loza ka maćeha. Dakle, maslina je izdržljiva i može se obnoviti, ali vinova loza nakon ovakve vatre nema takvu snagu. Nju treba izvaditi i krenuti ispočetka- govori nam Mimica.
A početak neće doći brzo. Procjenjuje da će proći najmanje dvije godine prije nego što se zemljište očisti i pripremi za novu sadnju. Nakon toga potrebno je još oko pet godina da nova loza počne davati ozbiljniji urod. Pred obitelji Mimica tako je proces koji bi mogao trajati najmanje sedam godina. Ni tada ništa neće biti jednostavno. Vinogradi se nalaze na posebnoj mikrolokaciji, na škrtom i kamenitom tlu koje nije prirodno rodno. Upravo su zato svaki trs, svaki grozd i svaka berba bili rezultat golemog rada, znanja, strpljenja i svakodnevne borbe s prirodom.
- Treba sve povaditi, pripremiti teren i ponovno posaditi. Godine će proći dok nova loza ne rodi. Kada pogledate koliko je vremena potrebno, čovjeku se u ovom trenutku čini da ništa više nema smisla- priznaje. Požar ih je pogodio baš kada su, nakon godina ulaganja, uspjeli napraviti vlastiti brend i ozbiljnije pokrenuti prodaju. Njihov Tribidrag, vino pune i moćne strukture, intenzivne rubinske boje te aroma tamnog bobičastog voća, šljive, kupine, kave, vanilije i tamne čokolade, trebao je biti jedan od simbola budućnosti vinarije.
Umjesto razgovora o novoj berbi, vinima i tržištu, danas se govori o spaljenim trsovima i godinama potrebnima za povratak. Mimica se prisjetio i dramatičnih trenutaka dok je pokušavao doći do vinograda. Odmah je krenuo prema požarištu, ali je kod crkve u Lokvi naišao na područje na kojem su gorjeli automobili i kojim se nije moglo proći.
- Zapeo sam ondje gdje su automobili gorjeli. Nije se moglo pristupiti. Jedva sam se vratio kući. Ujutro sam uzeo motor i otišao ponovno. Nisam ni silazio s njega kad sam vidio stanje. Glava je još vruća, sve je još pod stresom- govori nam. U svoj toj nesreći, kaže, najvažnije je da su on i supruga ostali živi.
- Dobro je da smo ostali živi. To je sada najvažnije- kratko je rekao, dok se emocije još bore s nevjericom.
Pokretanje videa...
VIDEO
Obitelj Mimica u požaru je izgubila sve vinograde, svaki trs i svaki metar zemlje u koje je utkano 25 godina rada, znoja, odricanja i ljubavi cijele obitelji. Ono što su podizali četvrt stoljeća nestalo je u plamenu i dimu tijekom samo jedne strašne noći.
Njihova priča pokazuje da se razmjeri ovakvog požara ne mogu svesti na broj izgorjelih hektara niti izraziti procjenom materijalne štete. Kada izgori vinograd, ne nestaje samo ovogodišnji urod. Nestaju godine koje su mu prethodile, buduće berbe, obiteljski planovi, sigurnost i dio identiteta ljudi koji su uz tu zemlju vezali cijeli život.
Unatoč golemoj tuzi, obitelj je zahvalna što su svi na sigurnom te vatrogascima koji su se lavovski borili s vatrom. Zahvalili su i prijateljima, susjedima i svima koji ih zovu, šalju poruke i nude pomoć.
- Srce nam se slama dok gledamo ono što je ostalo, ali moramo biti zahvalni na najvažnijem – svi smo živi i zdravi. Život je spašen, a to je jedino što se ne može vratiti. Svaka poruka, stisak ruke i topla riječ daju nam snagu da ne pokleknemo- poručila je obitelj Mimica.
Iza požara je ostala spaljena zemlja. Ondje gdje su do jučer sazrijevali grozdovi i pripremala se berba danas stoje požutjeli, mrtvi trsovi. Novac možda može kupiti sadnice i opremu, ali ne može vratiti izgubljene godine.