Biden i devet riječi koje su zatresle svijet. Što mu je bilo?

Devet riječi koje su potresle svijet – "Zaboga, ovaj čovjek ne može ostati na vlasti" – uputio je, očito spontano, predsjednik Biden na kraju obraćanja koje je inače bilo dostojno iskusnog državnika prošlog tjedna u Varšavi. Izazvale su trenutačnu međunarodnu pomutnju i žestoke kritike Bidena iz cijelog političkog spektra u Sjedinjenim Američkim Državama. Te izjave smatraju se šokantno neodgovornima - štetnima za izglede za diplomatsko rješenje rata u Ukrajini i potencijalno potiču eskalaciju sukoba koji bi mogao postati nuklearni. Rijetko je u američkoj povijesti vođa govorio tako nepromišljeno.

Trebalo je manje od sat vremena da dužnosnici administracije zaniječu bilo kakvu povezanost s predsjednikovim riječima i razjasne da SAD zapravo ne želi srušiti Vladimira Putina. Kremlj je sa svoje strane imao odmjereni odgovor – glasnogovornik vlade samo je istaknuo da Rusi biraju vlastite vođe. Čak se i sam Biden kasnije pridružio sanaciji štete, objasnivši da je govorio s moralnog stajališta i da nije izrazio politiku ili plan za zbacivanje ruskog predsjednika. Ali ostaje pitanje: zašto je Biden, koji je razborito odvratio NATO od izravnog vojnog sukoba s ruskim snagama, izgovorio takve huškačke riječi?

FOTOGALERIJA Ruski milijuni na računu? Dok svijet priča o Bidenovom sinu, žena mu je na plaži s dva tipa

U Washingtonu je najčešće objašnjenje da se predsjednik jednostavno pogrešno izrazio, kao što je to činio tijekom cijelog života kao nezgrapan političar - doista, kao što je to opetovano činio tijekom prošlotjednog putovanja. (Na primjer, neobjašnjivo je upozorio američke vojnike u Poljskoj na patnje u Ukrajini koje će vidjeti "kad budu tamo", što je prisililo Bijelu kuću da ponovi da nijedna američka vojska neće biti raspoređena unutar Ukrajine.) Republikanski kritičari tvrde da Biden - koji će ove godine napuniti 80 godina - pokazuje nepogrešive znakove slabljenja intelektualnih sposobnosti. Ali vjerojatnije objašnjenje jest da je Biden, osim govornog poremećaja s kojim se bori od djetinjstva, uvijek imao sklonost verbalnoj nedisciplini i nesuvislosti. Treba imati na umu da je u predsjedničkoj kampanji 2020. ostvario loše rezultate, a svoju pobjedu dugovao je tome da su ga demokrati i u konačnici većina birača smatrali jedinom održivom alternativom Donaldu Trumpu. Tijekom mandata Bidenova popularnost stalno je u padu i sada se kreće na oko 40 posto. Unatoč učinkovitom međunarodnom vodstvu po pitanju Ukrajine, Bidenova nerazgovijetnost i dalje smanjuje povjerenje javnosti u njegovu nadležnost kao predsjednika.

Međutim, ne može se isključiti da je iza Bidenova ispada u Varšavi postojala skrivena motivacija. To je čisto špekulativno, ali čovjek se pita ima li Biden - koji je proteklih mjeseci Putina etiketirao kao "ubojicu", "mesara" i "ratnog zločinca" - razloga vjerovati da se Putin može destabilizirati i tretira ga kao izopćenika kako bi potaknuo razdor unutar ruske strukture moći. Čak i ako se Biden oslanja na izvrsne američke obavještajne podatke o Rusiji, ova taktika čini se vrlo rizičnom. S druge strane, moglo bi se tvrditi da Bidenova nepostojanost zbunjuje Putina, što u nekoj mjeri doprinosi odvraćanju.

I NEPRIJATELJ MU JE DOBAR Trump žica Putina da mu iskopa sve prljavštine o obitelji Biden

U međuvremenu, čini se da se rat u Ukrajini okreće u novom smjeru. Rusija je najavila zaokret u fokusu s Kijeva prema osiguravanju svog primarnog cilja "oslobađanja" regije Donbas. Pamtit će se da je uoči invazije Rusija službeno priznala Donjeck i Lugansk kao neovisne države. Postizanje potpune kontrole nad tim odcijepljenim područjima u istočnoj Ukrajini stoga je vjerojatno neophodno iz Putinove perspektive – minimalni uspjeh koji on mora moći predstaviti ruskoj javnosti. Budući da su njegove snage iscrpljene, a ofenziva protiv Kijeva trenutno zaustavljena, ima taktičkog smisla da Putin skrene pozornost na istočna i južna područja Ukrajine gdje je Rusija postigla najveći napredak do ovog trenutka u ratu. Prema brojnim izvješćima, Moskva mora skupiti šarolik asortiman plaćenika - Čečena, Sirijaca, Libijaca i ruskih plaćenika takozvane skupine Wagner - kako bi obavila svoj prljavi posao u Istočnoj Ukrajini.

Pitanje s kojim se sada suočavaju Ukrajina i njeni zapadni partneri jest kako protumačiti očitu promjenu pristupa Rusije. Moskva ostavlja dojam da je odlučila smanjiti pritisak na Kijev kako bi pojačala diplomatske napore za okončanje rata. Činjenica da su obje strane prvi put izvijestile o napretku za pregovaračkim stolom ovog tjedna u Istanbulu daje određenu vjerodostojnost tom tumačenju. Doista moguće je da je Putin zaključio da su ruski vojni gubici postali nedopustivi. Prema NATO-u, do 40.000 ruskih vojnika ubijeno je, ranjeno, zarobljeno ili nestalo - što je zapanjujućih 20 posto izvornih invazijskih snaga. Prema nekim procjenama, broj poginulih ruskih vojnika u Ukrajini iznosio 15.000 - otprilike isti broj poginulih koji je Rusija imala tijekom gotovo desetljeća borbi u Afganistanu 1980-ih. Ove šokantne statistike - zajedno s ogromnim gubicima tenkova, vojnih vozila, zrakoplova, brodova i helikoptera - mogle bi možda potaknuti Putina da postavi niže ciljeve, učvrsti kontrolu u Istočnoj Ukrajini i traži dogovoreni izlazak iz rata. To bi bio optimističan scenarij.

PRVI SAVEZNI ZAKON Biden: Novi zakon linčovanje će tretirati kao zločin iz mržnje

Alternativno tumačenje je da je promjena pristupa jednostavno dezinformacija. Rusija je možda za sada doista odlučila dati prednost osvajanju Donbasa, ali bez odustajanja od svojih širih ratnih ciljeva. Ako se Rusi uspiju probiti s istoka i juga, u konačnici bi mogli okružiti najveći dio ukrajinskih oružanih snaga koje su raspoređene duž linije sukoba u Istočnoj Ukrajini. Uspjeh u ovoj regiji zajedno s nadopunjavanjem snaga raspoređenih drugdje mogao bi na kraju dovesti do ponovnog, višesmjernog napada na Kijev. Ovom scenariju kredibilitet daje činjenica da ruske snage ostaju pozicionirane izvan Kijeva i nastavljaju bombardiranje glavnog grada.

Ukratko, ruske izjave imaju malo kredibiliteta, osobito s obzirom na Putinovo duboko osobno uvjerenje da Ukrajina pripada Rusiji. Zato predsjednik Zelenski s pravom inzistira na tome da će prema mirovnom sporazumu neutralna Ukrajina zahtijevati napredno naoružanje kako bi se branila kao i čvrsta sigurnosna jamstva zapadnih sila. U međuvremenu, zemlje članice NATO-a moraju intenzivirati sve što čine u smislu isporuke oružja Ukrajini i gospodarskih sankcija Rusiji. Ako se želi izbjeći tragičan ishod, mora se zadržati pritisak na Putina do te mjere da više ne može izdržati napad na Ukrajinu - ili do te mjere da rusi sami zaključe da "taj čovjek ne može ostati na vlasti".