Bila je to društvena detonacija: "Žensko tijelo se oslobodilo..."

Ako je probna atomska bomba, bačena 1945. na otok Bikini, izazvala fizičku detonaciju, onda je bikini kao odjevni predmet izazvao veliku društvenu detonaciju, kad se pojavio krajem 40-ih godina prošlog stoljeća.

Izjavila nam je to povodom 71. obljetnice pojave bikinija na modnoj sceni Katarina Nina Simončić s Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu. Simončić je profesorica povijesti tekstila i odjeće te povijesti odijevanja i mode 20. st.

Muškarci su ga više voljeli

- U godinama neposredno nakon Drugog svjetskog rata bikini postaje glavna tema u medijima. Sve do tada negiralo se žensko tijelo, a bikini predstavlja njegovo oslobađanje. Popularizaciji bikinija pridonijeli su i talijanski i američki filmovi iz 50-ih, u kojima se prvi put prikazuju žene kojima se u kupaćem kostimu vidi i goli trbuh - kaže Simončić.

Striptizeta Micheline Bernardini prošetala je 5. srpnja 1946. na bazenu Molitor u Parizu u dvodijelnom kupaćem kostimu. Nitko osim nje nije htio odjenuti nešto tako oskudno. Francuski dizajner Louis Reard, otac kupaćega kostima, bio je siguran kako je pobjednička nacija spremna za malo poslijeratnog uzbuđenja i humora pa ga je nazvao bikini. Naziv potječe od atola u Tihom oceanu na kojem su Amerikanci održavali testove nuklearnih bombi. Smatra se kako je upravo ratno vrijeme ubrzalo razvoj bikinija.

Ni Amerika nije odoljela

Zbog racionalizacije tkanina koje su bile potrebne za vojne svrhe, žene su se morale snaći s manje materijala, a glavnu riječ vodile su Amerikanke. U Europi su skoro sve plaže bile nedostupne javnosti zbog ratnih operacija. Reardov dizajn bolje su prihvatili muškarci. Nakon što je predstavio prvi kupaći kostim, navodno je dobivao brojna pisma obožavatelja. Ženama je, naprotiv, trebalo nekoliko godina da ga prihvate. Na plažama u Španjolskoj i Italiji bio je čak i zakonom zabranjen. Tek oko 1950. kod dizajniranja kostima pažnja se počinje pridavati privlačnosti tog odjevnoga komada. Počinju ga raditi u stilu korzeta koji bi ženama prianjao uz tijelo i od puno udobnijeg materijala. Nalikovao je na uljepšano donje rublje, a kroj je obavezno morao isticati žensku figuru pješčanog sata.

Bikini početkom ‘60-ih još nije ušao u masovnu uporabu i nije bio prihvaćen. To će se dogoditi tek 30-ak godina kasnije, dakle ‘90-ih, rekla je profesorica Katarina Nina Simončić s Tekstilno-tehnološkog fakulteta. Dodala je da je zato bikini udario temelje seksualnoj revoluciji ‘60-ih godina.

- Zahvaljujući bikiniju, tamna boja kože postaje poželjna jer to znači da osoba ima novca i vremena za dokolicu, odmor i izležavanje na plaži. To je, kao što znamo, suprotnost bijelom tenu, koji je u prošlosti bio statusni simbol i razlikovao je aristokraciju, koja je sjedila u salonima, od zemljoradnika, koji su radili u polju - objasnila je Simončić.

Dizajneri promovirali prirodniju siluetu

Početkom 1960-ih modni su trendovi počeli ciljati na mlađe generacije, a dizajneri su promovirali prirodniju siluetu i odlučili korzetirane modele ostaviti u prošlosti.

- U ‘60-ima su kostimi počeli dobivati imena po španjolskim plažama kako bi naglasili britansku ljubav prema godišnjim odmorima na jugu Europe. Jedan od najpopularnijih kostima zvao se Majorca - rekao je kustos londonskog muzeja Fashion and Textile, Dennis Nothdruft. Francuzi su bili puno otvoreniji i skloniji bikiniju od Amerikanaca. Francuska zvijezda Brigitte Bardot odjenula ga je 1953. godine u Cannesu i pozirala fotografima na plaži. Amerika mu se uspjela othrvati do početka 1960-ih, ali onda su došli Beach Boysi koji su promovirali surfersku kulturu, sunce, more, plažu i, naravno, razgolićene djevojke. Hipi pokret svoj zamah uzima krajem ‘60-ih godina, a pripadnici mlade generacije počinju borbu za oslobađanje od ustaljenih društvenih normi. Djeca cvijeća bore se i za slobode u odijevanju. Časopisi poput Sports Illustrateda pripomogli su trendu nošenja bikinija.

Seksualna revolucija donosi mini suknje i prozirnu odjeću. Bikini se ‘70-ih godina još više smanjuje i postaje zaista minijaturan. Glumica Farah Fawcett postala je zaštitno lice kupaćih kostima. Njen poster u bikiniju prodan je u više od 12 milijuna primjeraka. Pojavljuju se grudnjaci u obliku trokutića, trakice i mrežasti, prozirni materijali, a javlja se i monokini. Monokini je ženski kupaći kostim iz jednog dijela. Nastao je odbacivanjem gornjeg dijela, a osmišljen je još krajem ‘60-ih godina u Americi i njegov je tvorac austrijski modni kreator Rudi Gernreich.

U vrijeme svog pojavljivanja pokrenuo je lavinu protesta ispred robnih kuća u kojima se prodavao. Žene koje su ga nosile u mnogim američkim državama mogle su platiti kaznu ili završiti u zatvoru.

Tek ‘80-ih godina se proširio diljem Europe. Povijesni razvoj ovoga kupaćega kostima je evoluirao u tange. Predstavljene su na plažama Rio de Janeira i St. Tropeza, a krajem osamdesetih stižu modeli s visokim izrezom koji sežu do struka. Ovakav kroj za sobom je povukao i još jedan trend koji se proširio diljem planeta: brazilsku depilaciju.

Inspiracija "Baywatchem"

Možda najvažniji trenutak u pop kulturi kupaći kostim je dobio serijom “Baywatch” (“Spasilačka služba”). Serija je na tragu zavodljivog kostima koji je nosila Fawcett osmislila danas legendarni crveni jednodijelni kupaći. Proteklih nekoliko godina dizajneri se igraju raznim varijacijama kupaćih kostima pritom zadajući muke fashionisticama s trakicama i povezima koji ostavljaju doista nezgodne tragove nakon sunčanja.

Dizajneri tvrde da savršen badić nije mit i da ga uz dobre savjete nije teško naći. Treba ga birati prema građi tijela, a ne prema modelu koji nam se sviđa ili je u trendu jer on nužno ne laska našem tijelu. Žene koje imaju šire bokove nego ramena (kruškoliki tip građe) trebale bi nositi klasičan slip, što jednostavniji, a gornji dio bi se trebao vezati oko vrata. Naime, takav način vezanja vizualno širi ramena, uvjeravaju stručnjaci. Žene s jačim bokovima i stražnjicom trebaju birati veći donji dio u obliku kratkih hlačica, po mogućnosti u tamnijim bojama. Mogu odabrati jednodijelni i dvodijelni model, a stručnjaci ističu da dvodijelni najbolje funkcionira, pogotovo kad je gornji dio šaren i s uzorcima.

Žene s građom pješčanog sata imaju uzak struk te istaknute obline u grudima i bokovima. Ako su u pitanju oblikovane obline, bitno je dodatno naglasiti žensku liniju. Idealan je odabir dvodijelni kupaći kostim – gornji dio u obliku popularnih trokutića, a donji s vezicama na bokovima. Ako su grudi više istaknute, gornji dio bi trebao biti u tamnijim bojama i, naravno, dodatno učvršćen.

Stvari se do danas nisu puno promijenile što se tiče izgleda kostima, ali su žene postale slobodne prilikom odabira.