Jest da je ovo bilo samo zagrijavanje za drugi krug lokalnih izbora, kao što su ovi lokalni izbori bili tek zagrijavanje za očekivane izvanredne parlamentarne izbore. Ali uzbuđenja i šokova ipak nije nedostajalo.
Jest da je ovo bilo samo zagrijavanje za drugi krug lokalnih izbora, kao što su ovi lokalni izbori bili tek zagrijavanje za očekivane izvanredne parlamentarne izbore. Ali čak i u tom zagrijavanju za ono najburnije što nam tek slijedi (uključivši kataklizmu u Agrokoru), ipak smo iz jučerašnjih izbora dobili nekoliko zanimljivih, uzbudljivih, pa i šokantnih spoznaja.
1.
Važno je biti nezavisan
Od četiri najveća grada, u čak tri pobjedu u prvom krugu odnijeli su nezavisni kandidati. U Rijeci je pobijedio onaj kandidat SDP-a koji se trudio biti nezavisan od stranačkog šefa, a u Zagrebu se svatko zapravo htio proglasiti nezavisnim: Mrak Taritaš od HNS-a i SDP-a, Sandra Švaljek je čak nastupala pod egidom Nezavisna, Bruna Esih je nastupala kao nezavisna... A čak je u Kninu nezavisni kandidat srušio HDZ-ovu Josipu Rimac.
Važno je, dakle, proglašavati se nezavisnim, što je mantra koja je uhvatila korijen u hrvatskoj lokalnoj politici gdje svi oni koji su iole ambiciozniji bježe od poistovjećivanja s velikim strankama. Pitanje je dokle će taj trend izdržati.
2.
Važno je biti kompromitiran
Milan Bandić pobjednik je u prvom krugu izbora u Zagrebu sa sudskim postupkom koji slijedi. Ivan Čehok vratio se na političku scenu u Varaždinu s kaznenim postupkom koji traje već skoro deset godina, uz zamjenika gradonačelnika koji je njegov suoptuženik. Čak je i Vladimir Šišljagić u Osječko-baranjskoj županiji donedavno bio predmet sudskog postupka. I Josipa Rimac je bila pod optužnicom.
Što to tjera hrvatske birače da se tako rado okreću optuženicima? Što ih tjera da promoviraju optuženike u nekakve "antijunake"? Kako je moguće da je Milan Bandić, ne samo još uvijek u utrci za gradonačelnika Zagreba, već i da pobjeđuje u prvom krugu?
Nekada smo se znali šaliti da je zatvorski staž preduvjet za uspjeh u hrvatskoj političkoj povijesti, od Tita i Tuđmana, do Budiše i Mesića. Samo, oni su se hvalili da su robijali zbog ideala ili ideologije. Ovi naši mogli bi robijati zbog korupcije.
Hrvati očito vole kažnjenike.
3.
A vole i povratnike
Kerum i Čehok ponovno su u pohodu na gradonačelničke fotelje u gradovima u kojima su dali ostavke ili izgubili izbore, Šišljagić se vraća nakon sudskog postupka, Bandić se vratio na mjesto gradonačelnika nakon odluke Ustavnog suda, a i Radimir Čačić je ušao u drugi krug. Kako je krenulo s kolektivnom amnezijom, vjerojatno bi i Ivo Sanader pod parolom "Ćaća se vraća" mogao računati na veliki comeback na političkoj sceni.
4.
Bandum Kerić opet gazi
Prije desetak godina Hrvatskoj je kružila fotomontaža Bandića s Kerumovom frizurom koji je tvorio novi fiktivni lik na sceni - Bandića Kerića. Tada je to bilo smiješno. Danas više nije. U dva najveća hrvatska grada u prvom krugu pobijedila su dva kandidata obilježena aferama, skandalima, primitivnim ispadima, bahatošću, bezobrazlukom...
Ne mora značiti da će tako ostati i nakon drugog kruga, ali i ovo je već bila poruka birača u dvjema najvećim urbanim sredinama kakvim se kriterijima povode pri odabiru kandidata. To je valja normalno u zemlji u kojoj Tomislav Karamarko osniva "think tank".
5.
Bratoubilački rat HDZ-a i Mosta
Kao nikada do sada, ovi lokalni izbori bili su produžetak krize na nacionalnoj razini. Zavađeni partneri u Vladi trebali su se obračunati na lokalnim izborima i istodobno na tim izborima sačuvati živu glavu. I jedni i drugi vodili su kampanju na snimci Plenkovićeva izbacivanja Mostovih ministara iz Vlade i na koncu svatko će reći da je pobijedio: HDZ je dobio županije koje je morao, Mostove liste ugurale su se u lokalne skupštine i vijeća, neki njihovi junaci u drugi krug izbora, kao što su i jedni i drugi doživjeli po jedan najteži poraz.
Plenković je izravno potučen u Zagrebu s Dragom Prgometom, a Petrov grčevito spašava Metković.
6.
Berine nedosanjane pobjede
Davor Bernardić izašao je pred novinare i pohvalio se pobjedama svojih kandidata, od kojih je velika većina neovisnih ili kandidata drugih stranaka kojima se SDP prikrpao, poput Vrkića, Bajsa, Mrak Taritaš... Ona najveća pobjeda, Vojka Obersnela u Rijeci, zapravo ide na ruku Bernardićevim stranačkim protivnicima. U Splitu su SDP i kandidatkinja doživjeli potop.
Nije stoga jasno na osnovu čega je Bernardić iste večeri bahato pozvao na izvanredne izbore. Nema više Zorana Milanovića, a SDP i dalje gubi izbore. Ili ih dobiva na tuđi račun.
7.
Metković kao Alamo
Božo Petrov, čovjek koji je dojučer bio predsjednik Hrvatskog sabora i imao u rukama pravosuđe, upravu i policiju, spašavao je večeras živu glavu na balkonu zgrade u Metkoviću, upućujući panični borbeni poklič sljedbenicma da spase njega i njihov Metković od najezde HDZ-a koji je, prema njegovim riječima, "sve resurse poslao u grad od 15 tisuća stanovnika".
Iz Metkovića je sve krenulo i Metković je postao zadnja utvrda Bože Petrova i Mosta. Njihov Alamo. Kandidatkinja Uidur više nije bila važna: u glavnoj ulozi bio je Božo Petrov. Čovjek koji odveo Most u političke visine, a onda se u samo dva tjedna sveo na goli opstanak. Znamo kako je završilo s Alamom. Vidjet ćemo hoće li Petrov biti bolje sreće.
8.
Lokalni izbori su ipak važni...
Ali ne zbog onoga o čemu svi govore: preslagivanja u Saboru, obračuna unutar HDZ-a, preludija za propast Agrokora... Iako su na ovim izborima dominirale nacionalne teme i nacionalni sukobi prenijeli se na razinu županija i gradova, lokalni izbori uvelike određuju sudbinu naše zemlje. Dobar dio reformi, investicija, projekata, inicijativa zapinje na lokalnim šerifima i lokalnoj vlasti.
Možda se u Hrvatskom saboru vodi najveći fajt, na lokalnoj razini stvari pucaju ili prolaze.
