Bolesni umovi: Ovi monstrumi su ubili najviše ljudi odjednom

Ovo su najveći monstrumu u modernoj povijesti. Počinili su masovna ubojstva i u samo jednom danu ubili najmanje 20 ljudi. 

Mrzio je žene

George Hennard je 16. listopada 1991. godine u Teksasu ubio 23 ljudi, a 27 ih je ranio.U vrijeme masakra George je imao 35 godina. Bio je nezaposlen i vrlo ljut, a svoju je mržnju izražavao najviše prema ženama i nacionalnim manjinama. U restoran u kojem je bilo oko 140 ljudi uletio je automobilom. Izašao je van i pucao iz dva pištolja. Neke je ljude ubio jednim pucnjem u glavu.

Hennard je pištolje punio najmanje tri puta prije nego je pobjegao u zahod nakon kratke izmjene vatre s policijom. Policija ga je ranila ček četiri puta, a onda si je Hennard pucao u glavu. 14 od 23 ubijenih su bile žene. Među ranjenima većina su bile žene.

Prije nego što je pucao u njih, Hennard je ženama govorio da su k.... Njegov bivši cimer kasnije je rekao policiji da je Hennard mrzi žene, ali i Afroamerikance, Latinoamerikance i homoseksualce. Žene je nazivao zmijama. Često ih je ponižavao, a pogotovo nakon svađa s majkom. 

Masakr u džamiji

Baruch Goldstein (38) je bio vjerski ekstremist i masovni ubojica. U Hebronu je 1994. godine ubio 29 Palestinaca i ranio ih 125. Nasmrt su ga pretukli oni koji su preživjeli masakr. Izraelska vlada je osudila napad i zabranila je Izraelcima da ulaze u područja naseljena Palestincima u Hebronu, ali se i brutalno osvećivala za napade koje su Palestinci izveli kao odmazdu za ovaj masakr.

Goldstein je rođen u SAD-u, a u Izrael je migrirao 1983. godine. Prvo je radio kao fizičar u obrambenim snagama, a kasnije i kao liječnik. Nije htio pomagati Arapima čak niti onima koji su služili u izraelskoj obrani. Bavio se i politikom te je nosio žutu zvijezdu na kojoj je pisalo "Jude".  

Tijekom židovskog blagdana Purim ušao je u džamiju u vojnoj uniformi i počeo pucati. U napadu je ubio i petero Izraelaca. Izrael je klasificirao napad kao kriminalno djelo usamljenog ubojice. Neki Izraelci su Goldsteina slavili kao junaka.

Ubio i svoju baku

Mutsuo Toi (21) iz Japana ubio je 30 ljudi među kojima i svoju baku. Ozlijedio je troje ljudi, a onda se ubio pucnjem u glavu. Toi je 1938. godine u selu Kamo ubio baku (76) kojoj je odrubio glavu sjekirom. Gurnuo je svjetlo u njezinu glavu i s njom je ulazio u kuće ostalih mještana.

Ubio je 29 susjeda. 27 ih je umrlo na mjestu, a ostali su umrli narednih dana.  Koristio je pušku, mač i sjekiru. Ubio je gotovo polovicu ljudi koji su živjeli u toj maloj zajednici. Toi je ostao bez roditelja dok je bio beba.

Roditelji su mu umrli od tuberkuloze. Njega i sestru je odgajala baka. Sestra mu se udala 1934. godine i nakon toga je postao povučen. Kasnije su pronašli oproštajno pismo u kojem je naveo da je obolio od tuberkuloze i da su ga djevojke zbog toga odbijale. Napisao je i da su ga susjedi počeli vrijeđati pa im se svima odlučio osvetiti. Baku je ubio jer je smatrao da bi, da je ostala živa, morala nositi stigmu i živjeti sa sramotom.

Ubijao nožem i revolverom

Campo Elias Delgado (52) je ubio 29 ljudi i ranio ih 12 u luksuznom restoranu u Bogoti. Ubila ga je policija. Imao je revolver i nož, a neki su bili ubijenim stojnicom uzi zbog čega se pretpostavlja da je neke žrtve ubila policija.

Delgado je kao dijete vidio kako je otac počinio samoubojstvo, a cijeli je život za to krivio majku. Služio je u američkoj vojsci i bio je u ratu u Vijetnamu. Vratio se u Bogotu. Nakon rata postao je čudan i povučen. Godine 1986. je krenuo u krvavi pohod. Najprije je ubijao po zgradi u kojoj je stanovao. Ubio je i svoju majku. 

Navečer je otišao u restoran i kojem je naručio crno vino i špagete bolognese. Pojeo je obrok, prolistao američke novine i platio račun. Počeo je piti votku. Dva stana nakon što je stigao u restoran počeo je pucati. Obećao si je da neće ubiti niti jedno dijete no slučajno je ubio djevojčicu (6). 

Patio od anksioznosti i depresije

Cho Seing-hui (23) iz Južne Koreje ubio je 32 ljudi i ranio ih 17. Bio je naoružan poluautomatskim pištoljima i pucao je na sveučilištu u Virginiji. Šestero ljudi je skočilo kroz prozor i uspjelo je pobjeći. Cho je bio student na sveučilištu, a nakon što je stigla policija i ušla na sveučilište Cho se ubio. Njegovo je tijelo kremirano.

Cho je rođen u Južnoj Koreji, a kada je imao osam godina njegova se obitelj preselila u SAD. U srednjoj školi su mu dijagnosticirali anksioznost i depresiju. Primao je terapiju i posebnu potporu u učenju. Zadnje dvije godine dok je bio na sveučilištu počeo se nenormalno ponašati i bio je nasilan što je izazvalo zabrinutost kod njegovih učitelja i kolega.

Nakon ubojstava napravljeno je posebno izvješće u kojem su opisali tijek napada i motive. U izvješću se također kritiziralo liječnike i edukatore koji su bili u kontaktu s Choom tijekom godina njegovog studija jer mu nisu pomogli odgovarajućom terapijom. Također kritizirali su pogrešnu interpretaciju zakona o privatnosti kao i zakon o nošenju oružja. Kritizirali su i reakciju sveučilišta nakon prve pucnjave. Ipak, u izvješću se navodi da je Cho glavni krivac za masakr.

Linčovali su ga 

 Ahmed Ibragimov je masovni ubojica koji je ubio najmanje 34 Rusa u selu Mikenskaja u Čečeniji. Ljude je ubio 8. listopada 1999. godine. Nakon napada je pobjegao. Uhvatili su ga za dva dana i predali rodbini žrtava. Oni su ga javno linčovali.

Ibragimov je bio rođen 1956. godine. Nakon propasti SSSR-a bio je vozač, vodio je malu trgovinu i radio je kao poštar. Imao je brata koji je bio ubijen u Prvom čečenskom ratu. U kolovozu 1999. godine počeo je Drugi čečenski rat. 8. listopada počela je bitka između čečenskih pobunjenika i ruske armije na području Mikenskaje.

Nakon što su napadi prestali, ljudi su izašli iz svojih kuća. Ahmed im je prišao i počeo je pucati iz kalašnjikova. Navodno je bio pijan. Hodao je selom i ubijao Ruse. Ako bi nekoga ranio, ubio bi ga metkom u glavu. Ubio je ljude između 10 i 89 godina. Kada je ostao bez municije, pobjegao je. 

- Rusi su ubijali Čečene pa ja sad ubijam Ruse - rekao je Ibragimov. Izvješća o tome koliko je ljudi ubio bila su različita. Neki su mediji navodili da je ubio 39, neki 41 čovjeka. Neki su izvještavali da je ubio 42 Rusa i pet Čečena.

Služi kaznu od 1035 godina zatvora

Martin Bryant (49), masovni ubojica iz Australije ubio je 35 ljudi i ranio ih 23. Napad je izveo 1996. godine. Trenutno služi 35 doživotnih kazni zatvora plus 1035 godina bez mogućnosti pomilovanja.

Roditelji su imali s njim problema dok je još bio dijete. Bio je "drugačiji". Često se distancirao od stvarnosti i bio je bezosjećajan. Bio je nasilan, a druga su ga djeca mobingirala. Mučio je životinje. Kasnije su mu ustanovili nizak kvocijent inteligencije i polazio je specijalne škole. Liječnici su mu dijagnosticirali niz psihičkih poremećaja.

Napad u gradu Port Arthur u Tasmaniji izveo je kako bi ga "svijet po nečemu zapamtio". Bio je vrlo frustriran i ljut zbog društvene izolacije. Među ubijenima su bila i djeca. U zatvoru je pokušao samoubojstvo. Od 2015. nalazi se u strogo čuvanom zatvoru u Risdon Prison Complexu u blizini grada Hobart.

Policajac - ubojica

William Unek (28) je američki policajac i masovni ubojica koji je ubio 57 ljudi u dva odvojena napada koji su bili u razmaku od tri godine. Unek je radio kao policijski stražar u nekadašnjem Belgijskom Kongu. Prvo masovno ubojstvo je počinio 1. siječnja 1954. godine kada je ubio 21 čovjeka i puno ih je ranio. Napao ih je sjekirom, a napad je izveo u sat i pol. Nakon toga je pobjegao.

Uzeo je lažni identitet i počeo novi život. Drugi masakr je napravio 11. veljače 1957. godine Bio je naoružan sjekirom i puškom. Ubijao je ljude u gradu Mwanza u Tanzaniji. Ušao je u nekoliko kuća i ubio ljude koje je zatekao u njima. Ubijao je muškarce, žene i djecu.

Ubio je ukupno 36 ljudi među kojima navodno i svoju ženu. Obukao je uniformu jedne žrtve i pobjegao. Tražili su ga i raspisali nagradu od 350 dolara. Prošlo je nekoliko dana dok se Unek nije pojavio u kući muškarca imena Iymumbu ben Ikumu. Tražio je hranu. Ikumu je nazvao policiju koja mu je rekla da im se javi sljedeći put kada Unek dođe. Sljedeći dan kada je Unek došao, Ikumu je ženu poslao na policiju. Razgovorom ga je zadržao gotovo dva sata. Kada je policija došla, zapalila je kuću. Unek je pobjegao, ali je kasnije umro od ozljeda u bolnici. 

Razljutila ga punica

Woo Bum-Kon imao je 27 godina kada je počinio samoubojstvo. Ovaj masovni ubojica iz Južne Koreje ubio je 56 ljudi i ranio ih 35. Woo je služio kao policajac. U travnju 1982. godine se posvađao s majkom svoje djevojke. Razljutio se jer ga je probudila udarcem muhe koja mu je bila na prsima. Woo je nakon svađe otišao u policijsku postaju i javio se na dužnost.

Puno je popio i navečer se vratio kući. Istukao je djevojku i razbio namještaj. Naoružao se i otišao je u poštu gdje je ubio svoje prve žrtve. Kasnije je ulazio u kuće i ubijao stanare. Njegova je djevojka nakon pokolja rekla policiji da je Woo patio od kompleksa manje vrijednosti te da je su mu smetali komentari suseljana koji su im prigovarali zašto žive zajedno, a nisu se oženili. 

Žao mu je što je ubio "samo" 77 ljudi

Anders Behring Breivik (37) najbrutalniji je masovni ubojica. On je u srpnju 2011. godine ubio 77 ljudi i ranio ih 319. Breivik je osuđen na 21 godinu zatvora, što je i maksimalna kazna u Norveškoj, za aktiviranje bombe u blizini sjedišta vlade u Oslu gdje je poginulo osam osoba, a potom za pucanje po skupu mladih na otoku Utoyi gdje je bilo još 69 ljudi.

Presuda ga nije previše pogodila i rekao je kako mu je žao što je uspio ubiti samo 77 ljudi. Nakon što je tim specijalaca stigao na otok, Breivik se predao bez otpora. Zločin je planirao devet godina. Šest sati prije pokolja na YouTubeu je objavio propagandni film, a ostavio je i manifest od 1516 stranica u kojem objašnjava plan i ideju da "do 2083. godine Europa opet bude etnički čista".

Objasnio je da je član templarske organizacije koja se bori za “bijelu dobrobit” te da mnogim obiteljima, socijalistima i multikulturalnima mora nanijeti bol tako da ubije njihovu djecu kako bi obranio norveški način života. On je tvrdio da je spasitelj, koji će pokrenuti rat, da bi za 70 godina Europa opet mogla mirno disati.