POGLED IZ DEŽELE Biznismen i počasni hrvatski konzul Božo Dimnik otkriva zašto buduća slovenska vlada mora hitno riješiti probleme s Hrvatskom
Božo Dimnik: Kao Slovencu mi je bolje u Istri nego u Sloveniji
O tijesnoj pobjedi Janeza Janše na izborima, mogućoj političkoj krizi u Sloveniji i odnosima s Hrvatskom razgovarali smo s Božom Dimnikom (86).
Ovaj vitalni slovenski poduzetnik, koji se priprema da za četiri godine na 90. rođendan zaroni na 90 metara, posredovao je u priznavanju Hrvatske 90-ih godina kod tadašnjeg njemačkog ministra vanjskih poslova Hans-Dietricha Genschera, počasni je hrvatski konzul u Kopru i predsjednik Društva hrvatsko-slovenskog prijateljstva.
Kako gledate na pobjedu Janeza Janše?
Nažalost, nitko od slovenskih političara nije imao bolji program i tako je ispalo. No izbori su pokazali koji je najveći problem. Naime, u parlament je ušlo nikad više stranaka, a to govori o tome koliko je narod razjedinjen. Nemamo prave orijentacije zadnjih desetak godina.
Koliko je izgledno da Janša sastavi vladu, može li kod vas doći do velike koalicije? Toliko je neizvjesno što će se dogoditi da je sve moguće. Ja se kao slovenski državljanin nadam stabilnoj koaliciji s bilo koje strane iako je to teško zamisliti uz sve te apetite tolikih stranaka. Činjenica da je odjednom buknulo toliko stranaka ne ulijeva nam povjerenje.
Uspije li Janša sastaviti vladu, što će to značiti za Hrvatsku, odnosno što možemo očekivati od njegove politike? Što će se dogoditi ako ne uspije?
Nadam se da će, tko god preuzme vlast u Sloveniji, riješiti ovu situaciju koju su napravili s Hrvatskom. Bedaste su izjave kojima se prijete Hrvatskoj Schengenom. Pa trebalo bi biti u interesu i Slovenije i Hrvatske da je Schengen što dalje od nas. Kad već spominjete granice, sjećamo se lani gužvi u turističkoj sezoni koje smo imali na slovensko-hrvatskoj granici. Možemo li to opet očekivati? To nikome nije u interesu. Na svojoj koži sam osjetio bezbroj puta što znači satima čekati u koloni jer svake subote sam u Istri. Kolika se time šteta radi vidljivo je i na golf turistima koji dolaze u Savudriju. To su uglavnom imućni stranci. Kako sam i sam, često i mnoge od njih sam upoznao te primijetio da ne dolaze ljeti. Pitao sam ih zašto. Kažu: ‘Ne da nam se čekati na granici’. Dakle, uz ostale strane državljane i mi Slovenci često prelazimo tu granicu na kojoj naši rade gužve i ne želimo to prolaziti. Samo političari misle da time rješavaju nešto i da će imati koristi od toga. Uglavnom, granica je argument koji se u Sloveniji vuče od izbora do izbora.
Kako gledate na pitanje arbitraže između Slovenije i Hrvatske?
Ja vam na sve to plačem. Koljemo se oko jedne imaginarne crta koja realno ne predstavlja nikome ništa, a izbjegavamo razgovarati o moru kao takvom. Nebrojeno puta sam rekao da Hrvati imaju najljepše more na svijetu, a ja zaista imam kompetencije da o tome prosuđujem jer sam ronio od Kariba, Aljaske, Novog Zelanda, ma po oceanima i morima diljem svijeta. Te ljepote nisam našao. No ne kažem to samo ja. To mišljenje sa mnom je dijelio i Jacques-Yves Cousteau, s kojim sam davno ronio na Mljetu. Umjesto da Slovenci i Hrvati zajedno koriste europski novac kako bismo očuvali Jadran, političari brinu oko imaginarne granice. Dokaz da je u političarima problem jest i vikend akcija čišćenja mora u Savudriji. Suze su mi došle na oči kad sam vidio mlade s obje strane granice s kakvom voljom čiste Jadran i nije ih briga tko je iz Slovenije, a tko iz Hrvatske.
Hrvatska se priprema na uvođenje eura. Kako vi pamtite slovensko iskustvo?
Koje su bile prednosti, a što mane, te mislite li da Hrvatsku čekaju iste poteškoće ili gore i zašto? Mislim da mana nema, a korist će biti velika. Zamislite, ja sam godišnje prolazio 80.000 kilometara i morao sam nekad nositi po pet novčanika za svaku valutu u zemlji u koju sam išao. S jedinstvenom EU valutom gospodarstvu je puno lakše. Kako će to Hrvatska podnijeti, ovisi o gospodarskoj situaciji, no vjerujem da nećete imati problema. Trebate riješiti krizu s Agrokorom i onda možete samo profitirati.
Kao čovjek koji dolazi iz poslovnog svijeta i privatnog sektora, kako tumačite da je politika danas biznis broj jedan, odnosno barem u Hrvatskoj najpoželjniji posao? Je li tako i u Sloveniji?
Vlast su preuzeli ljudi koji nikad nisu radili u realnom sektoru. Nisam našao ni jednog koji bi ostavio svoj posao radi politike. Sposobni odlaze i to je naša realnost. Ostali su samo oni kojima je plaća u parlamentu ili vladi najveći mogući doseg. Moja heretična ideja je da bi u malim državama, poput Slovenije i Hrvatske, ministri i predsjednici vlada trebali raditi ‘pro bono’. To bi trebali biti ljudi koji su u životu dokazali da znaju što rade i da su nešto postigli, da su financijski neovisni te bi neku funkciju u državi preuzeli da zaista naprave nešto za narod. Kad bi to tako bilo, vjerujem da se naši političari nikad se bi sukobljavali jer Slovenci i Hrvati se nisu nikad sukobljavali. Na to nigdje nisam naišao u povijesti čovječanstva – da dva susjedna naroda u nekom trenutku nisu zaratila.
S obzirom na to da i sami godinama dolazite na hrvatsku obalu, u Umag, gdje imate i vikendicu, kakva su vaša iskustva s Hrvatima kao domaćinima, osjećate li bilo kakav jaz prema sebi jer dolazite iz Ljubljane?
Kad bi se u Hrvatskoj ljudi na referendumu izjašnjavali o svim problemima koji razdvajaju njih i Slovence, ja vam kažem da bi 90 posto Hrvata bilo za bolje odnose s nama susjedima. Iskreno, bolje se osjećam u Istri kao Slovenac nego kao Slovenac kad sam kod kuće. U Istri 30.000 Slovenaca ima nekretninu jer imaju fenomenalne odnose s domaćinima. U Dalmaciji provedem 50 dana ljeti i tamo imam najviše prijatelja. Ni jednom od tih ljudi nisam čuo da pričaju o ičemu oko čega se naši političari svađaju. Svađati nas želi prljava politika. Kako bi po vama izgledao svijet u kojem su Slovenija i Hrvatska zaista složne kao, recimo, vi s vašim prijateljima u Dalmaciji i Istri?
Kad bi to tako bilo, Švicarska nam ne bi bila ni do koljena. Imam puno životnog i poslovnog iskustva te ću vam reći da Slovenija i Hrvatska imaju toliko komparativnih prednosti. U ovim zemljama ni jedna grana gospodarstva ne isključuje drugu. Slovenija ima najljepše rijeke, Hrvatska najljepše more. Davno sam Švicarcima rekao da ćemo ih prešišati u svim područjima kad ne bude socijalizma u Jugoslaviji. Mi smo među najinteligentnijim narodima u svijetu, a ne znamo iskoristiti taj potencijal.