Britanski novinar: Zašto tako jako želim hrvatsku putovnicu?

Tijekom života poprilično sam vremena proveo u Hrvatskoj i ranije u Jugoslaviji. Kad bih tamo došao i družio se s mojim prijateljima, znao sam odložiti svoju britansku putovnicu negdje. Imala je tvrde korice. Hrvati i Srbi koje sam poznavao gledali su je s divljenjem,  napisao je u svojoj kolumni na Guardianu ugledni novinar Adrian Chiles, inače hrvatskog porijekla. 

- Moj prijatelj Tomislav mi je tijekom jednog mog posjeta izvadio svoju putovnicu kako bi mi je pokazao. To bi bilo u kasnim 90-ima, kada su gotovo svi ljudi koje sam tamo poznavao htjeli otići živjeti negdje drugdje.

- Kakvu korist imam od ovog smeća - Upitao je Tomislav, bacajući hrvatsku putovnicu u mom smjeru.

- Gdje će me to dovesti? Nigdje! - rekao je i bacio je na pod.

Dvadeset godina kasnije, stvari su se promijenile. Čija putovnica sada više vrijedi? Još od referenduma (o Brexitu, op.a) moja mama Hrvatica govorila mi je da sredim hrvatsku putovnicu. Uvijek sam se osjećao napola Hrvatom i uvijek sam to želio formalizirati s putovnicom, ali sve do sada mi se činilo malo oportunističkim nabaviti hrvatsku putovnicu.

Pa sam to odlagao do, kako se sada čini, posljednjeg trenutka. Budući da sam nekad imao jugoslavensku putovnicu, mislio sam da će biti relativno jednostavno nabaviti hrvatsku. Ali ispada da moram locirati dokument koji dokazuje da sam bio registriran negdje, u Zagrebu. Taj dokument trebao je davno stići do rodnog mjesta moje mame iz jugoslavenske ambasade u Londonu, ali možda je sada negdje u Beogradu, a ne u Zagrebu. Što može značiti da je san o hrvatskoj putovnici za mene još daleko.

Kakva mi je alternativa? Da uzmem srpsku putovnicu, ako je taj dokument kod njih?

Ne, to nije dobro. Nisam Srbin, a oni nisu u EU. Nikada nisam mislio da ću tako žaliti za svojom starom jugoslavenskom putovnicom. Smiješno, čak je bila iste kao i ova od Europske Unije - zaključio je Chiles.