Cijepljenje je praktički stalo, a obnova Zagreba nije ni počela. To je kolaps Vladinih planova

Plan cijepljenja i plan obnove bili su dva noseća stupa Plenkovićeve vladavine.

I oba stupa su se urušila.

Prije tjedan dana na sjednici Vlade i premijer Andrej Plenković i ministar zdravstva Vili Beroš konstatirali su da Hrvatska trenutno bilježi "epidemiju necijepljenih": da su brojke cijepljenih premale, da raste broj zaraženih, ali još važnije hospitaliziranih i umrlih, a plan procijepljenosti nije ispunjen.

Devet mjeseci nakon početka cijepljenja.

Jučer, premijer Plenković i ministar graditeljstva Darko Horvat najavili su izmjene Zakona o obnovi od potresa, ako se - reče premijer - "procijeni da je to najbolji način da se ubrza proces". 

Punih 17 mjeseci nakon potresa.

Ukratko, cijepljenje je u Hrvatskoj praktički stalo, a obnova Zagreba nije praktički ni počela.

Defetizam i pesimizam

"Tko kreira defetizam i pesimizam", zavapio je Plenković na jučerašnjoj press konferenciji, komentirajući tvrdnje u anketama prema kojima je nezaposlenost najveći problem građana. Naravno, on je pritom krivnju svalio na same građane koji ne razumiju da zaposlenost raste.

Međutim, isto pitanje moglo bi se usmjeriti i prema Plenkoviću i njegovoj vladi. Koliko njihov rad, odnosno nerad, njihova sporost, neodlučnost, inertnost, često i samodovoljnost kreiraju defetizam i pesimizam u hrvatskom društvu?

Sjećamo se kako je donošenje Zakona o obnovi, navodno tako neophodnog, prošlog ljeta prekinuto zbog odlaska ministara i saborskih zastupnika na godišnji odmor. A godinu dana nakon što je zakon konačno usvojen, ministar Horvat primjećuje kako on nije dobar.

Populisti i demagozi

"Mi nemamo luksuz demagoga, populista, špekulanata, provokatora", poručio je jučer Plenković, braneći svoju Vladu i objašnjavajući kako vladajući "imaju luksuz opće odgovornosti i razuma i donošenja odluka u interesu svih".

Ali opet sve stoji. Ili kasni. Ili propada. Ili ne uspijeva.

A građani bi vrlo lako mogli onda Plenkovića, njegove ministre i stranačke dužnosnike nazvati "demagozima i populistima" zato što cijepljenje i potres koriste kao političku platformu, kao štit od kritika, ali i alibi za neuspjehe. Ipak su to sve teški zadaci.

Za ovu Vladu, za Beroša i Horvata, čak i Plenkovića, možda i preteški.

Pa je možda došlo vrijeme da se stvari promijene. Iako se Plenković uporno hvali kako njegova Vlada vodi tešku bitku za spas gospodarstva, za turističku sezonu, za borbu protiv Covida, za zaposlenost, za obnovu i sigurnost, ipak vlada dojam da je mnoge stvari naprosto prepustila inerciji i okolnostima.

Uspjesi unatoč Vladi

Pa je tako turizam uspio zahvaljujući okolnostima, više nego Vladi i slavljenoj ministrici Brnjac, dok su se epidemiološke mjere raspale, cijepljenje propalo, a građani su se sami primili obnove svojih kuća jer znaju da o njima sve ovisi. I Pelješki most je dovršen zahvaljujući europskim milijunima i kineskim radnicima.

A Damir Vanđelić, ravnatelj Fonda za obnovu, radije bi se bavio stranačkom politikom, nego svojim poslom.
Zapravo, Hrvatska bilježi pomake tamo gdje je Vlada (naj)manje involvirana, a najveće probleme, zastoje i zaostatke tamo gdje Vladina odgovornost najveća. 

U onome što je Plenković proglasio svojim planom i proglasio svojim sloganom.

Tko će platiti?

Pa ako je propao plan cijepljenja, onda cijenu mora platiti ministar zdravstva. I ako je propao plan obnove Zagreba, onda moraju platiti ljudi koje je Vlada postavila da se time bave. I ako je zakon loš, to je zato što ga je HDZ-ova većina takvog usvojila. I ako se građani ne mogu probiti kroz birokratske labirinte, to je zato što ih je Vlada tako postavila. 

Stječe se dojam da se Plenković zdušnije hvata u koštac s problemima u Ukrajini, nego u Hrvatskoj. Tko bi mu zamjerio? Tamo ne snosi nikakvu odgovornost.

Drugi mandat na vlasti dosad je obično dovodio do raspada sistema, do korupcije i političke propasti, do blokade i samovolje. U drugom Plenkovićevu mandatu to se događa s dva najvažnija zadatka.