Crni petak dubrovački: Htjeli su Grad sravniti sa zemljom...

Crni petak dubrovački. Sjećam se da sam idućeg jutra otišao do Grada i nikad neću zaboraviti te prizore. Vatra, dim, krš, lom, nevjerica, plač. Stradun je izgledao neprepoznatljivo, a cijeli Stari grad slomljeno, potučeno, razrušeno, stravično...Ljudi su plakali oko mene, a ja sam hodao u nevjerici i pokušavao shvatiti što se to zapravo dogodilo, ispričao nam je svojedobno Dubrovčanin Elvir Islamović koji je kao 12-godišnji dječak cijelu opsadu proveo u Gradu.

Naime, na današnji dan 1991. rano jutro počeo je napad na Dubrovnik. Tog apokaliptičnog petka na Dubrovnik palo više od 2000 granata. Poginulo je 23 ljudi, deseci su ranjeni..  

Jedna od bezbrojnih granata tog je dana zaustavila i život hrabrog fotografa Pave Urbana (23). On je od samog početka "rata za mir" 1. listopada 1991. dokumentirao je razaranje renesansnog grada pod UNESCO-vom zaštitom. Poginuo je od minobacačke granate prilikom fotografiranja intenzivnog granatiranja samog središta grada.

Na fotografijama snimljenim neposredno pred pogibiju zabilježene su brojne granate koje su padale u njegovoj neposrednoj blizini po Stradunu. Sa samog mjesta pogibije nastala je i njegova posljednja fotografija kasnije nazvana "Kamena prašina nad Gradom".

'Pavo je bio sjajan, svi su ga obožavali'

- Tog stravičnog dana poginuo je hrabri fotograf Pavo Urban, čovjek koji je neustrašivo bilježio sve ratne strahote želeći pokazati istinu o napadu na Dubrovnik. Poginuo je ispod Zvonika dok je snimao najgore trenutke u povijesti grada. Pavo je prije rata kod mog oca išao na lekcije iz matematike, sjećam se da je bio sjajan mladić, svi su ga obožavali. I tog dana zazvonio je telefon: "Poginuo je Pavo" javili su nam - prisjetio se Elvir Islamović svog sugrađanina.

Pavo se već  u srpnju 1991. godine prijavio kao dragovoljac, a od rujna je sudjelovao  u pripremi obrane grada te 29. rujna otišao na obrambene položaje u Župi dubrovačkoj. Nakon okupacije Župe dubrovačke vratio se u Dubrovnik i fotografijom i videom dokumentirao razaranje grada sve do svoje smrti.

Njegovo pismo pisano u obliku ratnog dnevnika njegovoj je djevojci Mari Bratoš, koja se je onda nalazila na studentskoj razmjeni u Americi, stiglo je dvadesetak dana nakon što je poginuo.

Tek jutro poslije crnog petka Dubrovčani su u nevjerici i bez daha gledali što je ostalo od grada, koji je bio uništen. Ali nije pao. Obranjena je njegova sloboda. Taj se dan kasnije pokazao kao prekretnica u ratnim operacijama na dubrovačkom području.