U slavonskim dvorištima ovih dana glavna je svinjokolja - u rano jutro, prije nego se razdani, domaćin služi doručak, a to je, kako se u Slavoniji kaže, nešto “nakoso” narezano, lanjska slanina i kulen
Čvarci kao suho zlato: Slavonci su ih nekad bacali, u Zagrebu su 300 kuna, a Split ih ni nema
Slavonci su se već pripremili za zimu, paprike, krastavce i kupus su ukiselili, mirišu prve sarme... Ipak, još nije sve gotovo, ostalo je pripremiti meso za zimu i to je ono, kako bi rekli, točka na „i“.
Slavonska dvorišta ovih dana mirišu po svježim kobasicama, krvavicama i čvarcima iz kojih je ocijeđena fina mast. S ranim jutrom prije svitanja domaćin je na nogama, podlaže vatru u peći na koju stavlja kazanice i puni vodu, koja mora prokuhati i biti spremna za svinjokolju prije nego se potpuno razdani.
Tako je bilo i u subotu u dvorištu obitelji Ilijašević u Jarugama na istoku Slavonskog Broda.
– Prije nego su nam došli dragi susjedi i prijatelji, koje smatramo svojom obitelji, obavili smo pripreme. Dolaze nam prije nego se razdanilo, čeka ih vruća kava i prvi jutarnji doručak - mi u Slavoniji bi rekli, nešto “nakoso” narezano, a to je uglavnom lanjska slanina i kulen. Nakon „pričesti“ domaćom šljivovicom, u cik zore počinje svinjokolja i radi se do doručka – rekli su braća blizanci Alojzije i Zlatko Ilijašević (49).
Sarma se lagano kuha
U dvorištu smo zatekli petnaestak vrijednih ljudi i svi znaju svoj posao, jedni na stol stavljaju svinjske pole koje se odmah obrađuju, Alojzije i Zlatko su majstori u obradi šunki, drugi sijeku slaninu za čvarke, obrađuju svinjski kare, odvajaju meso za kobasice...
Svi oni uglavnom povedu sa sobom svoje bolje polovice koje se brinu da ne budu gladni.
– Hoće li to mljeveno meso – viču s trijema, a jutro je, ali s razlogom - treba za sarmu, a ona se ne priprema na brzinu, već se lagano kuha i mora biti gotova do večere. Da nitko nije gladan, brinu se domaćice Marica Štivić, Marica Grgić, Mara Zubak i Kata Anić.
Ekipa zadužena za mast i čvarke već do podne skoro je gotova. Žuti i vrući čvarci mame da ih se kuša, ali kažu da su kasnije, kada se ohlade, puno ukusniji.
– Mlijeko stavljamo u čvarke prije nego ih stavimo na vatru, netko to čini kada su napola istopljeni, stvar je navike – rekao je jedan od njih. Gazda Zlatko pokazuje kutlaču, kako tamo nazivaju zaimaču, od nekoliko litara kojom vade kuhano meso za krvavice. Na njoj su rupice od desetak milimetara. U šali kaže da tom kutlačom sebi grabi čobanac, jer iscuri tekućina i u njoj ostane samo meso.
Kada solite čvarke?, pitamo.
– Netom prije nego se jedu jer onda budu mekani i ukusni. Najbolje pašu uz rakijicu šljivovicu, domaći kruh i crveni luk – kaže Alojzije.
Njihov prijatelj Anto Grgić, iznenadio se kada je čuo da je u Zagrebu kilogram čvaraka i nevjerojatnih 280 kuna.
– Svi oni koji ih hoće kupiti neka dođu k nama prodati ćemo im po 50 kuna – rekao je Anto, ali nije primijetio da smo vidjeli kako namiguje prijateljima.
Dakako, ovogodišnja svinjokolja kod Ilijaševića prošla je u znaku korone. Koliko im je posao dozvoljavao nosili su maskice na licu, kratko bi ih suknuli samo radi okrijepe i kada bi im dječak Valentin Tunuković na stol donio tek pečene peke na žari u peći. Distancu su, osim korone, držali i zbog oštrih noževa koje su imali u rukama. Baka Luja Ilijašević (85) držala se kuhinje.
– Stara sam i teško mi je stajati na nogama, ali zato znam dobro zapovijedati. Šalim se, sve moje drage susjede znaju što treba raditi, tako da im ne moram ništa reći, osim im pokazati gdje se nalazi koje posuđe. Nema ih boljih na cijelom svijetu – rekla je Luja, kojoj je žao zbog ove pošasti koja je pogodila cijeli svijet.
– Imam puno godina i prošla sam puno nevolja pa i zaraza, ali ovako nešto se još nije dogodilo, nadam se da će dragi Bog dati da pobijedimo ovo zlo – uvjerena je Luja.
Ali natrag na svinjokolju, meso svinja koje su utovljene na njihovom imanju ima predivnu tamno crvenu boju, vidi se da je zrelo pa ne treba sumnjati u kakvoću kobasica, kulenovih seka i kulena.
– Cijena živim svinjama nije se mijenjala 28 godina. Početkom devedesetih godina žive svinje su se prodavale po 12 kuna za kilogram kao i sada – rekao je Anto Grgić i dodao da meso koje trgovački lanci nude po 17 kuna nije dobro za sušenje, u što će se, nažalost mnogi, uvjeriti kada budu morali baciti kobasice i kulen koji od takvog mesa prave.
Braća Ilijašević, ispratili su nas s lijepim željama i onako usput su natuknuli da se još nisu stigli oženiti pa, ako ima zainteresiranih, neka im se slobodno jave.
I dok su Slavonci u nevjerici slušali kolike su cijene čvaraka u Zagrebu, mi smo se u to i uvjerili jer smo tijekom posljednjih nekoliko dana u Zagrebu nailazili na cijene čvaraka od 100 kn/kg i to su redoviti oni masniji, manje “stisnuti”.
Oni tanki kao čips po mesnicama se prodaju po 150 kuna, ali smo zatekli i pakiranje od 100 grama čvaraka od 28 kuna u trgovini Prehrane. Kilogram bi bio onda 280 kuna. Najskuplje čvarke našli smo u Konzumovom web shopu i to po cijeni od 300 kuna za kilogram. Usporedbe radi, kilogram domaćeg dobrog kulena je oko 200 kuna. No lani su čvarci bili i skuplji čak do 332 kn.