Dan kad je Vukovar pao: 'To se ne može ispričati, preteško je'

Ništa mi nismo znali, osim da smo danima trpjeli raketiranja i granatiranja. Uz mene je bilo dvoje djece, kćer četiri i sin šest godina i moj suprug. Čuli smo četničke pjesme od ranog jutra, onda su se otvorila vrata podruma zgrade Slavije u kojeg smo se skrili, započela je priču Jadrana Petrik koja je bila u Vukovaru na dan kada je grad pao. 

POGLEDAJTE VIDEO: 

Pokretanje videa...

01:52

Murali posvećeni Vukovaru po cijeloj Hrvatskoj | Video: 24sata/pixsell

- Ušli su bradati muškarci, no nisu to bili vojnici JNA, ti su na kapama i šubarama imali kokarde. Izgurali su nas vani, neki su psovali i prijetili da će nas sve pobiti. Išli smo na drugi kraj Vukovara prema skladištu Veleprometa. Svi smo mi imali svoju kolonu - ispričala je Jadranka i rekla kako nisu znali ni kamo idu ni što će s njima biti. 

- Tamo su odvajali muškarce od žena, odvodili su stariju djecu od majki, dok su manje ostavljali. Ja svoje nisam morala sakupljati, jer su se oboje čvrsto ručicama držali za moju suknju. Nisam mogla korak napraviti bez njih. To se ljudima ne može ispričati, koliko je to teško bilo. Supruga su odveli, i tri mjeseca nisam znala gdje je i da li je živ. Iz Veleprometa su nas autobusom odvezli u Sremsku Mitrovicu – kroz suze priča Jadranka i sjeća se tog strašnog dana gledajući nepreglednu kolonu ljudi koji prolaze pored njene kuće prema Memorijalnom groblju.

NESLOMLJIVI: TOMISLAV JOSIĆ Proveo je 6 mjeseci u samici: Bio sam potpuno crn od batina

- Nažalost zbog zdravstvenih problema ne mogu hodati s njima, prije dok sam mogla išla bi odati počast svima koji su svoje živote dali za Vukovar. Ne sjećamo se njih samo na 18.11. mi s time živimo 365 dana u godini. Hvala onima koji su došli u Vukovar, nisu to morali, ali došli su iz poštovanja prema žrtvama i ja im se divim – rekla je Jadranka.