Do 2026. imat ćemo više vrtića i gimnazijalaca, ulagat ćemo u startupe i mlade znanstvenike

Do 2026. godine imat ćemo više dječjih vrtića, u većini osnovnih škola uvest će se cjelodnevna nastava, broj gimnazijalaca povećat će se kako bi se osigurao veći broj onih koji nastavljaju s visokim obrazovanjem, poboljšat će se sustav upisivanja u srednje škole, a strukovno i obrazovanje odraslih bolje će se povezivati s gospodarstvom.

Sve je to navedeno u petogodišnjem Planu oporavka koji je Vlada predstavila u četvrtak. Sustav odgoja i obrazovanja trebao bi doživjeti strukturnu reformu, a visoko obrazovanje modernizaciju. Za to, te za podizanje istraživačkog i inovacijskog kapaciteta planira se utrošiti 7,5 milijardi kuna.

Kao i brojni drugi dokumenti i strategije, i ova pršti izjavama poput sljedeće:

- Modernizacija sustava odgoja i obrazovanja preduvjet je kako bi se svoj djeci i odraslima omogućio pristup kvalitetnom i učinkovitom sustavu odgoja i obrazovanja te osigurala veća zapošljivost pojedinaca s kvalifikacijama na svim razinama obrazovanja. Stoga, reforma obrazovanja obuhvaća modernizaciju sustava na svim razinama odgoja i obrazovanja.

Što se tiče predškolskog, školskog i visokog obrazovanja, strukturna reforma obuhvatila bi izgradnju, dogradnju, rekonstrukciju i opremanje predškolskih ustanova, potom škola za potrebe jednosmjenskog rada i cjelodnevne nastave. Planira se i izgradnja, dogradnja, rekonstrukcija i opremanje srednjih škola i učeničkih domova, te digitalna preobrazba visokog obrazovanja.

A sve to s ciljem "osiguravanja povećanja kvalitete nastave, kao i boljih konačnih rezultata obrazovanja, posebno među učenicima slabijeg socio-ekonomskog stanja". Doduše, ne spominje se činjenica da svake godine upisujemo i do 500 prvašića manje, da zbog prebacivanja školstva na lokalnu samoupravu lookalne politike odlučuju o uređenjima škola, prijevozu, zapošljavanjima itd. A to sve itekako utječe na kvalitetu obrazovanja.

Za strukovno obrazovanje planira se "koncentrirano ulaganje u programe relevantne u odnosu na tržište rada". To bi, naravno, zahtijevalo jasnu ideju kamo stremimo u gospodarskom smislu. Primjerice, jače okretanje IT industriji, gdje Hrvatska ima ne samo ogroman potencijal, već i konkretne rezultate. Ali ti rezultati dolaze inicijativom pojedinaca i same IT industrije, a ne sustavnom državnom strategijom, kao primjerice u Estoniji.

Po svemu smo ispod prosjeka EU

U dokumentu se Vlada poziva na podatke koji pokazuju da smo po svim aspektima institucionalnog odgoja i obrazovanja ispod ciljeva i prosjeka EU. Tako je udio djece obuhvaćene ranim predškolskim odgojem i obrazovanjem (od 4 godine od školske dobi) u 2018. bio 81%, dok je cilj EU 96%. Dokument se potom poziva na rezultate PISA testiranja iz 2018., koje je pokazalo da su nam učenici ispod prosjek EU u svim testiranim vještinama (čitanje, matematika, prirodoslovlje). I udio osoba s visokim obrazovanjem u dobi od 30 do 34 godine je 2019. bio 33,1%, a cilj EU je 45%.

Nije jasno je li u ovu strategiju uključeno sve što se po pitanju reforme događalo posljednjih pet godina, uključujući i projekt "Škola za život" Blaženke Divjak.

Posebno smo loši u cjeloživotnom obrazovanju. Udio odraslih osoba u dobi od 25 do 64 godine uključenih u cjeloživotno učenje je 3,5% u 2019, a cilj EU je 47%. To se planira riješiti "unaprjeđenom kvalitetom ponude programa obrazovanja odraslih što pridonosi
povećanju udjela odraslih osoba uključenih u cjeloživotno učenje".

Radi se na Zakonu o znanosti i reorganizaciji sveučilišta

Mislilo se i na znanost. Planira se drugačiji model financiranja znanstveno-istraživačkih institucija kroz programske sporazume, ali i "smanjenje rascjepkanosti znanstvenog sustava kroz integraciju institucija radi učinkovitije organizacije rada sveučilišta i instituta".

Ovakve ideje gledali smo i dosad u vrlo lošoj realizaciji, poput spajanja Filozofskog fakulteta u Zagrebu s Bogoslovnim fakultetom, pa je pitanje što se i kako zapravo planira. Činjenica je i da studijski programi niču kao gljive poslije kiše na javnim i privatnim učilištima, te da se taj sustav zloupotrebljava za napredovanja upitne znanstvene kvalitete i važnosti. 

Zakon o znanosti zapinje još od prošlog ministarskog mandata Radovana Fuchsa. Zakon je pokušala donijeti i Blaženka Divjak, ali zasad je ostao u ladici. Sasvim je jasno, to ministar Fuchs i ne skriva, kako upravo novim zakonodavnim okvirom želi osigurati da se više ne ponavlja fenomen Boras na javnim sveučilištima. 

A kako brojke pokazuju da smo loši u STEM obrazovanju, planira se i 500 stipendija za jačanje vještina za studente na STEM i ICT područjima, 200 podržanih projekata mladih istraživača, te 200 podržanih istraživačko-razvojnih projekata usmjerenih na razvoj novih proizvoda, usluga, tehnologija i poboljšanja poslovnih procesa.

Hoće li biti više psihologa i logopeda? Ne zna se

Temeljite promjene u znanosti sigurno su u fokusu trenutnog ministra, sigurno i više nego reforma školstva, o kojoj se u ovome planu oporavka i ne govori previše. Primjerice, ne spominje se poboljšanje sustava stručnih službi u školama, iako je upravo korona kriza pokazala koliko treba podupirati mentalno zdravlje djece i mladih. Rekonstrukcija škola, nadajmo se, podrazumijeva i kuhinje, kvalitetnu opremu, stalne edukacije nastavnika koje će osigurati i tu kvalitetnu nastavu.

Od Ministarstva znanosti i obrazovanja zatražili smo potpunije podatke o tome kako će se investirati 7,5 milijardi kuna namijenjenih (još jednoj) reformi obrazovanja i znanosti. Kako najavljuju, detaljna dokumentacija se dorađuje, te će biti predstavljena sredinom mjeseca.