Rus smijenio Nadzorni odbor i preuzeo TLM, ljudi zadovoljni

- Želimo da se nešto dogodi, da se nešto promjeni, da živimo, ne da ovako patimo. Spontano smo se okupili da vidimo šta će biti. Nismo uopće radili od mjeseca, a mi u prešaonicama smo plaću dobili za ožujak. Očekujemo da će se nakon ovoga nešto pokrenuti, da ćemo ponovno raditi i živjeti od svog rada - rekao nam je radnik Živko Vukućević.

Iako je posljednjih dana i tjedana u javnosti bilo žestokih prepucavanja i optužbi između stare i dolazeće uprave, nakon sjednice skupštine nitko nije želio dati nikakvu izjavu za medije. Ovakav razvoj situacije pozdravili su sindikalisti.

- Hvala Bogu da se konačno dogodilo. Ovo je poziv novom vlasniku da se pokrene. Više nema alibi, nema opravdanja, očekujemo što je moguće prije sirovinu i pokretanje proizvodnje u TLM-u. Jedino je to garancija da ovo poduzeće može opstati i da u njemu mogu raditi radnici koji će dobivati plaću. Sve ostalo su samo priče. Pozdravljam današnju odluku skupštine i držim da je to ponovo jedan početak TLM-a, ali dok god ne vidimo sirovinu u pogonima u nikakve priče nećemo vjerovati, niti ćemo bilo kome dati bjanko podršku - rekao je predsjednik Hrvatskog sindikata metalaca Zdravko Burazer.

On ima, kaže, pouzdanu informaciju da u Grčkoj već 15 dana čeka sirovina za TLM. Čekala se smjena i kad stigle uplata prema Šibeniku će krenuti tisuću tona aluminijskih blokova za valjaonicu i 300 tona aluminijskih trupaca za prešu. Očekuje se da bi ova sirovina u tvornici mogla biti oko 20. svibnja. Ona će biti dovoljna skoro za tjedan dana proizvodnje u valjaonicama, a te za malo manje od mjesec dana rada u prešaonicama.

Pred upravnom zgradom odluku skupštine čekao je i Ivan Svraka, povjerenik Sindikata metalaca Hrvatske.

- Tu sam kao mali dioničar i predstavnik radničkog vijeća, ne kao sindikalist. Drago mi je da je došlo do smjene, da konačno nešto krene, da dođe sirovina za valjaonice i prešaonice, da radnici prešaonice dobiju plaću za travanj, iako je predsjednik Uprave Branimir Lepur pokušao osporiti i ovu koja je plaćena za ožujak. Sad kad ode, Lepur će po menadžerskom ugovoru dobiti 273.800 kuna otpremnine, pa neka sada ode i pusti radnike da rade za svoje. Zadovoljni smo razvojem situacije i već ranije smo javno dali potporu gospodinu Shamisu - rekao je Svraka.

Duško Jaramaz/PIXSELL

Dosadašnji predsjednik uprave TLM Alumijuma Branimir Lepur proglasio je ovu skupštinu nezakonito sazvanom i prije njenog održavanja ju je pokušao odgoditi za 8. lipnja, pa je za očekivati da će je na Visokom trgovačkom sudu pokušati poništiti. Za to vrijeme će policija i DORH provoditi istrage po prijavama obije sukobljene strane. Lepur i tvrdi da su novi ruski vlasnik Igor Shamis i njegov predsjednik Uprave TLM Holdinga Marijan Stričević do sad jedino trošili novac TLM Aluminiuma, bilo kroz Holding, bilo direktno. U javnosti je ruskog biznismena predstavio kao blefera koji je do sada od njega samo tražio da njemu i supruzi kupuje avionske karte, da obavlja uplate firmi u Singapuru u iznosu 300 tisuća eura, firmi u Lihtenštajnu 200 tisuća eura, firmi na Djevičanskim otocima 200 tisuća eura, da se na Shamisov privatni račun doznačava po pet tisuća eura tjedno i još brojne druge. Lepur je policiji prijavio Stričevića da je nezakonito potrošio sto tisuća eura koje je bivši vlasnik Pejčinovski uplatio na račun TLM Holdinga, čime je isplaćena plaća za ožujak u prešaonicama.

S druge strane Stričević i Shamis optužuju Lepura za sustavno opstruiranje nastavka proizvodnje u Tvornici, krivotvorenje dokumentacije, friziranje podataka o poslovanju, nelegalno opozivanje skupštine... Prijavili su ga da je krivotvorio dokumente o imenovanju četvrtog člana Uprave, sve ne bi li onemogućio održavanje skupštine i svoju smjenu.

Povijest bolesti šibenskog aluminijaša traje još od početka Domovinskog rata. Do tada je industrijski gigant gigant imao 4500 radnika i izvozio je ogromne količine aluminija u tadašnji Sovjetski savez i DDR. Elektroliza TLM-a je tada trošio je deset posto od ukupne potrošnje struje u Hrvatskoj i ulagao je ogroman novac u izgradnju elektroenergetskih postrojenja. U ratu je, međutim, elektroliza uništena bombama. Zahtijevala je velika ulaganja u obnovu, ali je tadašnja vlast odlučila da ulaže u pokretanje elektrolize u Mostaru, a ne u Šibeniku. Šibenski TLM je tako postao trajno ovisan o isporuci aluminija iz Mostara.

Tvornica lakih metala konačno je privatizirana 19. travnja 2007. godine, kada je na zatvorenom dijelu sjednice Vlada potvrdila odluku Upravnog odbora HFP-a i prihvatila ponudu domaćeg konzorcija koji su su činili Dalekovod, Zagreb-Montaža, Konstruktor inženjering, Feal i AluFlex Pack za kupnju 80-postotnog udjela u TLM-u i to unatoč prigovorima litvanske grupacije Ukio, koja je dostavila financijski kvalitetniju ponudu. Domaće tvrtke većinski su udio stekle za jednu kunu, ali su se obvezale na ulaganja u iznosu od 107 milijuna eura i zadržavanje 1400 radnika na rok od tri godine.

Međutim, tvrtke su jedna po jedna polako napuštale konzorcij. Ostala je samo Zagreb Montaža dijelovima TLM-a koji i danas odvojeno funkcioniraju, u Elemesu i Montalu, dok je krajem 2014. TLM Tvornicu valjanih proizvoda i TLM Tvornicu prešanih proizvoda kupio makedonski biznismen Loran Pejčinoski, najavljujući regionalni aluminijski klaster. Međutim, Pejčinovski je nastavio gomilati dugove i rastakati tvornicu, pa ju je krajem veljače predao ruskom tajkunu Igoru Shamisu.

Tvrtka je trenutno u predstečajnoj nagodbi, u kojem se kao vjerovnik pojavljuje i država, i to potražujući od valjaonica 1,015 milijardi kuna i oko 300 milijuna od prešaonica, budući da nikada nije dokumentirao da su ispunjeni svi uvjeti iz ugovora o privatizaciji, da nema dokaza da je u modernizaciju uložio 107 milijuna eura, kako se konzorcij pri kupovini tvornice za jednu kunu obvezao.