Doktor je 15 mjeseci držao oca u skupom apartmanu u bolnici

Preko hitnog prijama Kliničke bolnice Dubrava 11. kolovoza 2013. godine na Zavod za gastroenterologiju te bolnice primljen je umirovljeni liječnik Dobroslav Babić (89) s dijagnozom R-50 (vrućica nepoznatog podrijetla).

Dobroslav Babić je do srijede, punih 15 mjeseci, ležao u apartmanu na Gastroenterologiji, gdje mu radi sin, gastroenterolog prof. dr. Žarko Babić. U tom apartmanu, doznajemo iz pouzdanih bolničkih izvora, boravio je potpuno besplatno, kao da je u ustanovi za pomoć i njegu a ne u kliničkoj bolnici. Njegov boravak bio je javna tajna na bolničkim hodnicima, a naši izvori kažu da je Žarku Babiću bilo jednostavnije i jeftinije držati oca na dugotrajnom boravku u bolnici nego za njega plaćati dom. 

No za ostale pacijente ovakva pravila ne vrijede. Jedan pacijent, doznajemo, može koristiti bolnički apartman najviše tri tjedna ako je na bolničkom liječenju. U iznimnim slučajevima komisija može boravak produljiti još tri tjedna.

Apartman u kojem je ležao umirovljeni Babić inače se prije toga najčešće koristio za izolaciju bolesnika koji bi svojim zdravstvenim stanjem mogli ugroziti druge pacijente. KB Dubrava, inače, iznajmljuje apartmane za novac onim pacijentima koji žele višu razinu usluge. Najjeftinija varijanta je 300 kuna po danu, pa je prema toj računici bolnica u ovih 15 mjeseci, koliko je Dobroslav Babić bio u apartmanu, izgubila najmanje 135.000 kuna. 

Cijelo to vrijeme, vidljivo je iz dokumentacije koju posjedujemo, prof. dr. Žarko Babić naručio je za svojeg oca niz pretraga, počevši od različitih analiza urina i krvi pa do CT-a kostiju glave i mozga, MSCT-a mozga i kralježnice, CT-a prsnoga koša, pulmonalne angiografije... Svi nalazi su redom bili uredni, a ni iz čega nije bilo vidljivo da pacijent Babić ima bilo kakvih gastroenteroloških problema. No čak i ako su postojali određeni problemi, ni jedna klinička bolnica ne drži na boravku pacijente toliko dugo nego se oni usmjeravaju u ustanove za kronične bolesnike, poput bolnice u Novome Marofu.

Pacijentu Dobroslavu Babiću medicinsko osoblje i njega na raspolaganju su bili uvijek, 24 sata na dan. Kako doznajemo, sestre su ga svaki dan vodile i na fizikalnu terapiju, ali ne zato što ima zdravstvenih problema nego da ostane u što boljoj formi s obzirom na godine. To u kompjutorskoj evidenciji bolnice nigdje nije uvedeno, nego su se podaci o njegovim odlascima na fizikalnu ručno upisivali na karton. Upućeni u bolnici nam kažu da nakon hitnog prijama 11. kolovoza 2013. temeljem nalaza uopće nije bilo osnove da se Dobroslava Babića zadrži u bolnici dulje od jednog dana. Njegova sina, prof. dr. Žarka Babića, smo kontaktirali, no nije imao nikakvih komentara uz obrazloženje kako "čuva liječničku tajnu i ne može govoriti ništa o pacijentima s odjela".

Kako doznajemo, Žarko Babić ima plaću oko 18.000 kuna, a njegov otac je udovac i dobiva pristojnu mirovinu. Dakle, plaćanje doma za starije i nemoćne nije im trebao biti problem.

Žarko Bašić/Pixsell

Direktno nadređeni Babiću je dr. Milan Kujundžić, poznat po svojem političkom angažmanu. Upućeni kažu da je kao šef gastroenterologije sigurno morao znati za oca Babića i njegov boravak u bolnici. Čak štoviše, i odobriti tako nešto.

Kujundžić nije htio komentirati cijelu situaciju rekavši da će sva pojašnjenja dati čelni čovjek KB-a Dubrava Marko Banić koji je prije dolaska na mjesto sanacijskog ravnatelja također bio liječnik na gastroenterologiji. Nakon upita iz 24sata, pacijent je odmah pušten na kućnu njegu.

- Bolesnik je hospitaliziran u KB-u Dubrava od 11. 8. 2013. do 5. 11. 2014. zbog recidivirajuće sepse i sumnje na neoplazmu. Bolesnik je liječen u bolnici tijekom duljeg razdoblja zbog ponavljajućih akutnih stanja sepse i danas je u zadovoljavajućem kliničkom stanju otpušten na kućno liječenje. Bolesnik je zbog recidivirajuće sepse bio smješten u izolaciju, ali nije koristio apartmanski smještaj - odgovorio nam je Banić u svojem pojašnjenju.

U Ministarstvu zdravlja su nam rekli da će učiniti apsolutno sve što je potrebno i istražiti u što skorijem roku postoje li bilo kakve nepravilnosti vezane uz ovaj slučaj. 

Naši izvori s kojima smo razgovarali kažu da još neke bolnice u Hrvatskoj imaju praksu zaprimanja "pacijenata" koji uopće nisu bolesni ili, pak, korištenja apartmana za članove obitelji nekih liječnika. Primjerice, znalo se događati da neki liječnici u drugim zdravstvenim ustanovama ostavljaju roditelje "na čuvanje" u bolnici dok su oni na skijanjima ili ljetovanjima. No to su ipak bile kratkotrajnije varijante, a slučaj Dobroslava Babića specifičan je po svojoj dugotrajnosti.