Donosimo top-listu najboljih knjiga za godišnji odmor 2012.

Iako se na nezaobilazne gluposti koje se tiskaju u kofere potroši dobar dio dana, na izbor knjiga uz koje se planira satima lješkariti na plaži ode nekoliko minuta. Uglavnom se nose pametna monolitna djela ili klasici za koje se svi kunu da će ih svariti još otkad su ih onako vješto preskočili kao obaveznu školsku lektiru. 

Ne trebam previše naklapati o očitim razlozima neslavnog kraja literalnog ljeta. Kako biste izbjegli nedaću, nudimo vam pet naslova koje nećete moći odbiti. Na prvome mjestu je 100 posto domaći vampirski roman „Mjesec boje krvi“. 

Otkud to? Pa eto, rijetki su kod nas i obično govore više nego što se da naslutiti. Ne znam gdje je zapelo i zašto naši pisci sramežljivo slijede svjetske trendove, a inspiraciju je tako lako naći. Dovoljno je pogledati “Dnevnik” pa vidjeti koliko imamo potencijala za više nego jednu poštenu krvopiju. „Mjesec boje krvi“ nastoji ispraviti stvari i to mu ide jako dobro. A evo vam i nekoliko primjera zašto je roman već pri objavljivanju okrunjen titulom hita. 

Nije upitno hoće li se ljubitelji “Sumrak sage” Stephenie Meyer zakaćiti na roman, ali stvari su ovdje malo kompleksnije od nemoguće ljubavi dvoje tinejdžera. Radnja prati srednjoškolku Tinu koja upisom u elitnu školu otkriva što se krije iza legende o vampirima i pravu prirodu vladara Zagreba, a i drugdje u svijetu. Kao i svako dobro fantastično štivo, roman povlači paralele sa stanjem društva. 

Na drugome mjestu je „Vremenska karta“ Félixa J. Palme. Okosnica nagrađivana Španjolčeva romana koji se sastoji od tri dijela je putovanje kroz vrijeme. 

Kako ne biste odlutali isključivo u nadnaravne maštarije, na trećem mjestu je triler „Vjerno susjedstvo“ irske spisateljice Tane French. Radnju pokreće ubojstvo staro 20 godina. Policijski inspektor Frank Mackey, brz na jeziku, kao i na šakama, vraća se u obiteljsko gnijezdo kako bi riješio slučaj koji mu je zacementirao život. 

„Polovica žutog sunca“ nigerijske spisateljice Chimamande Ngozi Adichie moderni je klasik. Kroz sudbinu nekoliko likova koji ocrtavaju stupove nigerijskog društva potkraj 1960-ih prikazala je katastrofalne posljedice kolonizacije Crnog kontinenta. Naizgled je riječ o ratnoj priči, no Ngozi u prvi plan stavlja ljude kojima se svijet raspada i daje zapanjujući opis strasti, besmislene mržnje i izdaje u vrijeme rata u Biafri. 

„John umire na kraju“ Davida Wonga malo je pomaknutija. Teško je odrediti je li autor bio na tripu dok je pisao ili je papir na kojem je otisnuo knjigu natopio halucinogenima. Dakle, u nekakvoj američkoj zabiti u kojoj bi Beavis i Butt-head mogli biti počasni građani i u kojoj je Mc Donald’s temelj kulture pojavila se nova droga Soja sos. Ona omogućuje čitanje misli, zaustavljanje vremena, otvaranje portala prema dimenziji koju nastanjuju ne baš prijateljski raspoložena bića, ali i vještinu pripremanja savršene tjestenine. 

>>> Više o hit romanima čitajte u novom broju 24sataExpressa!