News

Komentari 85

Država ih guši birokracijom: 'Preživjela sam potres, imala rak i sad mi ne daju pitku vodu'

Država ih guši birokracijom: 'Preživjela sam potres, imala rak i sad mi ne daju pitku vodu'

Barici i Janki iz Lekenika potres je uništio bunar, a obnovu ne mogu dobiti. Rekli su da će poslati čovjeka koji će očistiti bunar, ali nisu. A stalno nešto kompliciraju ili su na godišnjim odmorima, kaže Barica

Bez vode smo od potresa, od prosinca prošle godine. Bunar nam je presušio, a od tada traje agonija s vodom. Muž i ja živimo sami, ovo je strašno. Tako je počela priču Barica Đekić (65) iz Petrovca u općini Lekenik.

POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI 'Bez vode smo od potresa, ovo je neizdrživo'

Njoj i suprugu Janku (68) potres je uništio bunar koji im je bio jedini izvor pitke vode, no kako navodi, ne može dobiti obnovu bunara, ali ni priključenje na vodovodnu mrežu, jer joj kuća ima zelenu a ne žutu ili crvenu naljepnicu. Da sve bude još teže, Barica je onkološki i kardiološki bolesnik.

’Kupujemo vodu’

- Zamislite kako je to kad mjesecima nemate vodu, a svaka dva-tri dana moram kod doktora. Jedino što sad imamo je plastični spremnik s vodom, koju nam donose vatrogasci. Ali ta voda nije za piće i puna je kamenca. Moramo je prokuhavati, ali ide zima. Bit će minusi, kako će tad ta plastika funkcionirati, hoće li puknuti? - govori nam Barica te dodaje da vodu za piće moraju kupovati.

- Ništa nismo dobili, ništa nismo niti tražili. Želimo samo osnovnu životnu stvar, a to je voda. Govore da nam je donosio Crveni križ. Ma kakvi?! Donosili su nam neke stvari ljudi, volonteri, netom nakon potresa. Od tada sami kupujemo vodu za piće od mirovina koje muž i ja imamo - kaže ogorčena Barica.

Kad je tražila papire da joj poprave bunar ili osiguraju priključak na vodu, morala je, kaže, sa štakom autobusom ići u Općinu u Lekenik, ali i u Petrinju.

- Rekli su da će poslati čovjeka koji će očistiti bunar, ali nisu. A stalno nešto kompliciraju ili su na godišnjim odmorima - kaže Barica, koja je sama sakupljala potrebne papire.

- Morala sam vaditi raznu dokumentaciju koju su tražili. Kako Općina Lekenik, tako i Privreda d.o.o. za javnu vodoopskrbu i odvodnju iz Petrinje. Nema me tko voziti, idemo autobusom, a to traje satima. Ništa mi ne bi bio teško, ali da se problem riješi, a ne da me voze s jedne na drugu stranu. Kad sam otišla u Privredu, rekli su mi da će poslati predračun Općini Lekenik da mi naprave priključak za vodu. To je trajalo tjednima, a predračuna nigdje. Onda sam opet išla i provjerila, rekli su mi da su pogriješili. Potom su, rekli su mi, napokon poslali predračun Općini Lekenik, ali sad tu kompliciraju i zavlače me nekom administracijom. Te treba napraviti ovo, te treba napraviti ono. Ništa više ne razumijem. Ili nemaju para ili ne znam o čemu se radi - govori nam u dahu ogorčena Barica.

’Ovo je neizdrživo’

- Njihovo je napraviti 10-15 metara posla da se napravi priključak. To košta oko 9000 kuna, mi taj novac nemamo. Naše penzije su male. Potres je uništio bunar. U njemu sad nema vode ili ima vrlo malo, a dubok je 15 metara. Naš kraj dobio je novac da napravi vodovodnu mrežu, ali od toga nema ništa. Sramota je za državu da u 21. stoljeću nemamo normalan vodovod, ali zato ima za razne privatne užitke - nastavlja Barica u istom tonu dok nam pokazuje presušeni bunar.

- Sad je na kraju opet problem u Općini. Kažu da će provjeriti ispravnost bunara. To će učiniti godinu dana nakon potresa. Znam da nisam jedina koja ima problema, ali ovo je stvarno previše. Neka pošalju, neka provjeravaju što god žele, ali mi i dalje nemamo vode. Tuširamo se sa strahom, peremo rublje sa strahom. Voda iz spremnika puna je kamenca, jedna nam se perilica za rublje već pokvarila. Ovo je zaista neizdrživo - odrješita je Barica.

Iz Općine Lekenik rekli su nam kako su upoznati sa slučajem gospođe Đekić, kao i sa svim slučajevima potreba građana na našem području.

- Kad je gđa. Đekić podnijela zahtjev za rješavanje ovog problema, na snazi je bila Odluka Općinskog vijeća o raspodjeli sredstava uplaćenih donacija, kojom je bilo propisano da se sredstva od donacija koje su prikupljene za saniranje šteta od potresa dodjeljuju građanima ovisno o stupnju oštećenja njihovih obiteljskih kuća. Poslije se uvidjelo da postoji više slučajeva u kojima su stambeni objekti neoštećeni, ali su oštećeni bunari iz kojih se građani opskrbljuju vodom. Općinsko vijeće na svojoj sjednici 16. studenog 2021. donijelo je izmjene i dopune navedene Odluke, kojima je omogućeno da građani kojima je bunar oštećen u potresu, neovisno o stupnju oštećenja obiteljske kuće, ostvare pravo na pomoć za čišćenje bunara ili bušenje novih bunara, ako se oštećeni bunar ne može očistiti, odnosno pomoć za priključenje na vodovodnu mrežu gdje je to moguće. Ovisno o nalazu koji će ovlaštena osoba donijeti nakon pregleda bunara, ako je on oštećen u potresu, te ga više nije moguće očistiti i privesti namjeni, gospođa Đekić ostvarit će pravo na pomoć za priključenje na vodovodnu mrežu - rekli su nam iz Općine te potvrdili da će, i to godinu dana nakon što su bez pitke vode, tek provjeriti je li bunar obitelji Đekić oštećen u potresu. Iz petrinjske Privrede rekli su da je gospođa Đekić podnijela zahtjev za priključenje na javnu vodoopskrbu 14. listopada 2021.

’Nećemo odustati’

- Temeljem ponudbenog troškovnika zaključuje se ugovor o priključenju, koji gospođa nije potpisala do danas, tako da Privreda d.o.o. nije imala osnove za gradnju priključka. Prema Odluci Općinskog vijeća Općine Lekenik, koja je tad bila na snazi, nije bilo mogućnosti gospođi omogućiti financiranje čišćenja bunara zato što na adresi na kojoj ima prijavljeno prebivalište ima mogućnost priključka na javni vodoopskrbni sustav. Nakon toga gospođa Đekić javila je kako je direktor firme kojeg je htjela angažirati za čišćenje bunara izjavio da ga je nemoguće očistiti. Iz razloga što je bilo nekoliko takvih slučajeva, Općinsko vijeće Općine Lekenik donijelo je novu Odluku prema kojoj bi ljudima koji su u istoj takvoj situaciji omogućili sufinanciranje priključka na javni vodoopskrbni sustav u iznosu do 7000 kuna - rekli su iz Privrede.

Barica nam kaže kako se ne nada da će se išta učiniti, ali da svejedno neće odustati.

- Na kraju uvijek mali čovjek ispadne kriv. Niste donijeli taj papir, fali vam ovaj papir. Ljude su sveli na birokraciju. Pa ti ljudi u općinama i privredama valjda su tamo zbog nas, a ne mi zbog njih. Ako oni ne mogu riješiti naše probleme, onda sam mišljenja da trebaju otići. Suprug mi je rekao da ću zbog svog jezika završiti u zatvoru, ali ja bih to htjela. Tri obroka na dan, pitka voda, topli krevet... Samo naprijed, odmah bih se prijavila za zatvor, ali neće ni to mene. Morat ću sve sama, ali neću odustati. Želimo samo mirnu i dostojanstvenu starost. Ništa više - zaključila je Barica.

Najčitaniji članci