Država kupuje maske iz uvoza, a ne daju da mi izvozimo naše!

Često su tihi. Šute i rade. Ali oni su kralježnica hrvatskog, ali i svakog razvijenoga gospodarstva. Riječ je o mikro, malim i srednjim poduzetnicima, koji su ponajviše izloženi udaru korona krize jer nemaju milijune na računima. I zato ih sve države pokušavaju zaštititi, jer znaju da se njihovom propašću urušava i cijelo gospodarstvo. Jer, koliko god veliki bili jaki, ni jedna ekonomija ne može bez malih poslova, od plinoinstalatera, pekara, vlasnika kafića, malih proizvođača, obrtnika, poljoprivrednika...

Švicarska je zato baš za tu skupinu poduzeća dala brz novac i nije ga žalila. Čak 20 milijardi dolara jeftinih zajmova ta je bogata zemlja dala za svojih 76.000 malih kompanija. I time vodi u Europi. Hrvatska je osigurala više od milijardu kuna jeftinih zajmova s iznosima do 750.000 kuna i kamatom od 0,25 do 1 posto. Od početka krize za takve zajmove prijavilo se gotovo njih 1300, kažu u Ministarstvu gospodarstva.

Vlada ih je odbacila 

No mali poduzetnici s kojima smo razgovarali o tome kako će nastaviti jednom kad kriza prođe uglavnom su koristili mjeru za očuvanje radnih mjesta od 3250 kuna po radniku. Boje se kredita, boje se i budućnosti te znaju da se sve mijenja. Ali su ustrajni u tome da se prilagode i održe. Muče ih parafiskalni nameti, kao i to što ih “veliki” znaju zavlačiti s plaćanjem proizvoda i usluga. Voljeli bi da se to promijeni, da ih država više vidi i kad nema krize...

- Ali mi obrtnici navikli smo na to da uvijek podmetnemo leđa i da se uzdamo u sebe i svoje radnike - kaže Miljenko Vuk, vlasnik obrta Vuk leather, u kojem izrađuje kožnu galanteriju. On se brzo prilagodio. Čim je nestalo maski, počeo ih je izrađivati od pamuka sa svojih šest radnika.

Došli su do proizvodnje od 800 komada na dan, opskrbljivali su zagrebačke ljekarne i stožer, koji ih je prosljeđivao dežurnim službama. Ali čim je Vlada nabavila iz Kine pošiljku jeftinijih maski, koje su jednokratne i, za razliku od njihovih, ne mogu se prati i otkuhavati, više nisu bili potrebni.

- Ali smo dobili narudžbu iz Njemačke za 100.000 maski nakon što je kupac vidio kvalitetu. Plaćao je znatno više nego u Hrvatskoj. Iako država i Grad Zagreb nisu više trebali naše maske, ipak smo dobili zabranu izvoza i cijeli posao je propao. Sad više ne radimo maske. Eto primjera onog što nam ne treba da bismo radili i živjeli. Zašto nam ne bi pustili izvoz ako ih u Hrvatskoj ima dovoljno? - kaže nam Vuk.

Dodaje kako na početku nije mislio tražiti nikakvu pomoć države, ali za travanj će možda morati jer mu je država zabranila izvoz maski. Ali ne predaje se. Sad su se prebacili na velike termotorbe za dostavu te na alatne torbe jer to zasad ide. Ima i plan za dalje: potrošiti materijal koji ima, proizvesti jeftinije fascikle za ugostiteljske menije jer računa da ugostitelji, kad i otvore lokale, neće imati previše novca, a imat će potrebu. Ne prestaje raditi nego smišlja nove proizvode. On sam dostavlja proizvode naručiteljima.

- Maska, dezinficijens i novi proizvod. Ne želim izlagati radnike riziku, bez njih ni mojih 37 strojeva ne vrijedi ništa. Kad ovo prođe, nadam se kako će država shvatiti da treba pomoći i olakšati proizvodnju svima. Jer bez proizvodnje opet ćemo biti u banani – priča Miljenko Vuk.

AKO PROĐE, PROĐE Kriza je prilika da konačno napravimo sve bitne reforme

Davor Simičić suvlasnik je male nezavisne pivovare Varionica. Ni oni ne gube duh, ali kaže: “Bit će gadno”.

Problem je što su podignuli kredit od šest milijuna kuna prije krize i uložili u proizvodnju, pa sad moraju tražiti odgode i nadati se preživljavanju. Više od 95 posto prometa odlazilo im je na kafiće i restorane. U ožujku su trebali dobiti novac od vlasnika kafića za robu iz siječnja. Ali kafići su zatvoreni i dug je ostao.

- Ne vjerujem da ćemo to ikad uspjeti naplatiti. Puno se priča o tome koje promjene bi država trebala uvesti, ali mislim da i poduzetnici moraju nakon ove krize postati pošteniji jedni prema drugima i plaćati na vrijeme. Država treba ostaviti naplatu i po računu jer mi povratne naknade i PDV plaćamo, a da ne znamo hoćemo li naplatiti isporučeno – kaže Simičić.

Dostava piva na vikendicu 

Ali ne sjede prekriženih ruku. Pokrenuli su opet proizvodnju. Smislili su i novo pivo. Dodatno su se educirali. Imaju osam zaposlenih, za koje su uzeli potporu države da mogu isplatiti plaće. Otvorili su web shop i dostavljaju. U Hrvatskoj je u šest godina broj malih nezavisnih pivovara narastao s tri na 80. I Simičić kaže da bi bilo šteta da propadnu. Ali svjestan je da će ljudima biti teško vratiti se u kafiće.

- Do prije korona krize craft piva je bilo teško naći u maloprodaji. A sad ljudi naručuju pakete na vikendicu i dostava će sigurno uzletjeti i tome se prilagođavamo - kaže Simičić.

Preko noći je bez posla za sebe i svojih četvero radnika ostala i Sandra Marčić, vlasnica male zagrebačke slastičarnice Jakšić. Zabrinuta je hoće li ljudi nakon krize imati i novca za njihove kolače, koji su ipak “gušt” a ne osnovna životna potreba.

Kolač za gušt i s dostavom 

- Da nam je netko prije nekoliko mjeseci rekao da će se sve ovako zatvoriti, ne bih vjerovala. Sad smo na prisilnom godišnjem odmoru, uzeli smo potporu za radnike i učinit ćemo sve da opstanemo. Pišem svim stožerima da nam omoguće rad kao i pekarnicama, da ljudi ulaze jedan po jedan i nose proizvode van. Javljaju nam se tvrtke za dostavu, koje dizajniraju i internetske stranice, kako bi nam to omogućili - kaže nam Sandra.

Najviše se boji da će nakon krize nestati srednji sloj i da će se društvo podijeliti na siromašne i bogate te poručuje:

- Najvažnije je da što prije počnemo raditi.

Iako je Zagreb pogodio potres, plinoinstalater Bruno Sedak kaže kako ne zna tko će na kraju u njegovu sektoru preživjeti i boji se da će mnogi obrti i mali poduzetnici propasti. A potporu države nije dobio jer su mu klijenti kasnili s plaćanjem, pa su davno odrađeni posao platili u veljači!

- Moj posao ovisi o kućanstvima, a kako da me neko kućanstvo treba ako se financijski potpuno iscrpi - očajan je Sedak. Otkazani su mu apsolutno svi poslovi, država mu nije pomogla, a novih narudžbi nema, niti jedne. Ljudi sad ne žele ulagati ni u kakve popravke i radove. Računa da će posla biti tek za godinu dana. Sedak se javio i za državnu potporu od 3250 kuna za sebe i dvoje zaposlenih, no odbijen je jer mu, na papiru, prihodi nisu dovoljno pali.

OČUVANJE RADNIH MJESTA U RH Bujas: 'Ove mjere su za spas, inače bi imali spaljenu zemlju'

- Apsurdno. Meni je u veljači na račun sjeo novac za posao koji sam napravio još davno lani, znate koliko se čeka na plaćanje. Ali za državu je to bio prihod u veljači, koji nije pao dovoljno u odnosu na veljaču prošle godine, i to je bio razlog da me se odbije za državnu potporu - ogorčen je plinoinstalater. Zanima ga samo kako će država plaćati sve zaposlene u državnom i javnom sektoru ako ne bude više uplata iz realnog sektora. 

Ali iako mnogima pada promet, ima obrtnika koji uspijevaju raditi. Imaju posla preko glave. Jedan od njih je i Ivica Funarić, vlasnik stolarskog obrta V.I.F. iz slavonskog mjesta Bilje, koji ima četiri zaposlena. Odrađuje poslove od prošle godine.

U stolariji ima posla

- Ali ako zbog korona virusa bude trpjelo građevinarstvo i taj cijeli sektor, mislim da ću to osjetiti i ja jer će se opseg posla zasigurno smanjiti svima nama - kaže.

Poslovanje mu nije opalo jer se Funarić bavi restauratorskom stolarijom, i jedini je u Hrvatskoj s tom licencijom. Radi danonoćno, u pomoć uskaču i članovi obitelji. Ne uzima poslove za koje procijeni da mu neće biti plaćeni, pa ni od države ne uzima pomoć ni zajmove. Htio bi i zaposliti nekog:

- Struka izumire. Više puta sam imao potrebu zaposliti još kojeg izučenog stolara, ali nisam ga pronašao.