Zastupnici u Europskom parlamentu usvojili su u četvrtak novi program za zaštitu okoliša i borbu protiv klimatskih promjena istaknuvši da EU mora ubrzano raditi na postizanju što veće energetske neovisnosti
BORBA PROTIV KLIMATSKIH PROMJENA
EP usvojio program za zaštitu okoliša, tema bio i ruski plin
“Naša ovisnost o fosilnim gorivima veliki je problem i to je sada svima jasno”, rekla je u srijedu u Europskom parlamentu izvjestiteljica za EU-a novi program o okolišu Grace O'Sullivan ispred Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (ENVI).
“Ovisnost o fosilnim gorivima ne samo da oduzima budućnosti novim naraštajima nego uzrokuje sukobe i uništavanja”, dodala je.
Komisijin povjerenik za okoliš Virginijus Sinkevičius rekao je da najnovije izvješće IPCC-a (Međuvladino povjerenstvo za klimatske promjene) pokazuju da je stanje s klimom i okolišem “gore nego što smo misli”. “Vremena za djelovanje je malo”, upozorio je Sinkevičius.
Brojni su zastupnici istaknuli da EU mora više raditi na energetskoj neovisnosti. Nije rješenje, rekao je Jiří Pospišil iz EPP-a, nastaviti s uvozom plina i nafte iz Rusije do 2030., a onda prijeći na uvoz iz drugih zemalja.
“Moramo prekinuti uvoz fosilnih goriva iz Rusije ove godine. Nemojmo više gubiti vrijeme, nemojmo davati dodatna sredstva Putinu kako bi mogao financirati svoj rat”, rekao je Pospišil.
Inače, od ukupnog uvoza prirodnog plina, EU iz Rusije nabavlja oko 40 posto.
Jedan od načina postizanja energetske neovisnosti je korištenje bioplina. “To je brz i učinkovit izvor energije. Moramo se osloboditi ruskog plina i koristiti više bioplina”, rekao je zastupnik Asger Christensen iz kluba liberala Renew.
No, iako je Europski parlament u četvrtak usvojio novi program za okoliš s 553 glasa - 130 eurozastupnika bilo je protiv, a njih sedam suzdržano, dok su mnogi zastupnici kritizirali taj program.
Većina kritika odnosi se na tranziciju prema obnovljivim izvorima energije, za koju neki od zastupnika, uglavnom iz konzervativnih i desnijih stranaka, navode da je preskupa i da ugrožava industriju i građane.
Oni pak koji podržavaju zelenu tranziciju naglasili su da će EU izdvojiti sredstva kako bi olakšala prelazak te da će isti biti proveden postupno, a i da se, naposljetku, radi o nužnosti.
“Tranzicija je skupa, ali će posljedice njenog neprovođenja biti puno skuplje”, napomenuo je Nikolae Stefanuta iz kluba Renew.
Zastupnici su također upozorili da “što više odugovlačimo, mjere koje uvedemo bit će drastičnije”.
Jedna od mjera za koje se zalaže novi program za okoliš je i smanjenje i postupni prestanak subvencioniranja ulaganja u fosilna goriva.
“Stotine milijuna eura šalju se nedemokratskim režimima svaki dan, a daljnja ulaganja u infrastrukturu za fosilna goriva znači da ćemo ostati zarobljeni u ovom stanju i narednih desetljeća”, upozorila je izvjestiteljica O’Sullivan.
Milijarde eura koje se ulažu u fosilna goriva mogu, smatraju brojni eurozastupnici, uložiti u ubrzavanje procesa za korištenje obnovljivih izvora energije.
EU će, što se tiče subvencije fosilnih goriva, “ići zacrtanim putem”, rekao je Komisijin povjerenik Sinkevičius. “Države članice morat će svake druge godine, počevši od 15. ožujka 2023., podnositi izvješća o tome na koji način postupno smanjuju subvencije za fosilna goriva”, najavio je.
Komisijin povjerenik također je rekao da se slaže s izvjestiteljicom oko toga da BDP više ne smije biti glavni pokazatelj napretka već da je potrebno razmišljati i o drugim aspektima dobrobiti društva.
EU “mora primijeniti svoju poreznu politiku i ići u smjeru ekonomije dobrobiti”, rekao je Sinkevičius.
Zastupnik Bas Eickhout iz kluba zelenih upozorio je da mnoge ambicije i potencijalna rješenja ekoloških problema često ostaju samo teorija. Prozvao je predstavnike Vijeće da, iako stalno ističu problem fosilnih goriva, u praksi malo toga poduzimaju..
“Kada uđemo u pregovore o europskom zakonodavstvu (…) ništa od toga ne žele provesti u djelo”, rekao je Eickhout.
Hrvatska europarlamentarka Romana Jerković (SDP/S&D) istaknula je da unatoč tome što EU ima najambicioznije okolišne politike, “europsko gospodarstvo svake godine snosi 55 milijardi eura zdravstvenih i drugih troškova povezanih s okolišem zbog neprovođenja okolišnih uredbi i direktiva”.
Opći program djelovanja Unije za okoliš do 2030. stoga se fokusira na razvoj obvezujućeg okvira za praćenje i izvještavanje o napretku država članica u postupnom ukidanju subvencija za fosilna goriva.
Ključni ciljevi novog programa su i ublažavanje klimatskih promjena te prilagodba istima, smanjenje emisija stakleničkih plinova, smanjenje onečišćenja - posebno korištenja štetnih kemikalija, ali plastičnog i drugog otpada - te očuvanje bioraznolikosti.
EU: Smanjite potrošnju tekstila i reciklirajte
Svaki Europljanin godišnje baci oko 11 kilograma tekstila koji značajno onečišćuje vodu, tlo i zrak, stoga je Europska komisija pokrenula postupak donošenja Strategije EU-a za tekstil za razvoj inovacija toj industriji i recikliranje odbačene odjeće.
Brza moda podrazumijeva stalnu proizvodnju novih i jeftinih odjevnih predmeta čime je tekstilna industrija postala drugi najveći zagađivač na svijetu. Manje od jedan posto odjeće reciklira se u nove odjevne predmete, rekao je u petak u Europskom parlamentu povjerenik Europske komisije za okoliš, oceane i ribarstvo Sinkevičius Virginijus.
„Treba smanjiti potrošnju, posebno u sektoru mode“, istaknuo je.
Toksične otpadne vode, ogromne emisije stakleničkih plinova, enormne količine otpada, samo su neke negativne značajke ove svjetski važne industrije. Okoliš se uništava već prilikom uzgoja sirovina, a ljudi destruktivne posljedice osjećaju tokom cijelog životnog vijeka proizvoda.
Posebno sramotna obilježja tekstilne industrije nezdravi su i nehumani radni uvjeti te potplaćenost zaposlenika, najčešće u dalekim azijskim državama, naveo je.
Sunčana Glavak (EPP) u raspravi na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u Strasbourgu također je skrenula pažnju na radnike iz država gdje nema visoke razine zaštite i radnih prava koja su prisutna u EU. „Svatko od nas može doprinijeti široj primjeni održivih tekstila i zato vas pozivam da kupujete odgovorno“, rekla je.
Godišnje kupujemo oko 26 kilograma tekstila, a bacamo oko 11. „Dakle, više od 15 milijuna tona tekstilnih proizvoda kupe stanovnici Europske unije na godinu. Međutim, 90 posto europskog tekstila spaljuje se ili uništava iako se može reciklirati“, smatra Glavak.
Ističe da propisi nisu ujednačeni i ne pomažu pri smanjenju ekološkog otiska.
Europska unija želi ubrzati prijelaz na održivo, kružno, klimatski otporno i energetski učinkovito gospodarstvo. Komisija je 2020. donijela novi akcijski plan za kružno gospodarstvo koji obuhvaća Strategiju EU-a za tekstil čiji je cilj razvoj inovacija i poticanje ponovne uporabe.
Europski parlament je 2021. zatražio dodatne mjere za postizanje ugljično neutralnog, ekološki održivog, netoksičnog i potpuno kružnog gospodarstva do 2050. Zastupnici su pozvali na stroža pravila o recikliranju, obvezujuće ciljeve za upotrebu i potrošnju materijala, nove mjere protiv gubitka mikrovlakana i strože standarde o korištenju vode.
Tekstil troši vodu
Za proizvodnju tekstila potrebne su velike količine vode. Pretpostavlja se da je globalna tekstilna i odjevna industrija 2015. potrošila 79 milijardi kubičnih metara vode. Izrada jedne pamučne majice podrazumijeva potrošnju oko 2700 litara vode, količinu koju jedna osoba popije u dvije i pol godine, naveli su zastupnici u raspravi.
Bojanje i završna obrada odgovorni su za otprilike 20 posto globalnog onečišćenja vode, a pranjem sintetike u ocean se otpušta oko pola milijuna tona mikrovlakana godišnje. Sintetička odjeća odgovorna je za 35 posto primarne mikroplastike koja se ispušta u okoliš. Jednim pranjem poliesterske odjeće u perilici može se ispustiti 700.000 mikroplastičnih vlakana.
Procjena je da modna industrija uzrokuje 10 posto globalnih emisija ugljika. To je više od međunarodnih letova i pomorskog prometa zajedno. Prema podacima Europske agencije za okoliš, kupovina tekstila u EU-u 2017. proizvela je oko 654 kg emisija ugljičnog dioksida po osobi.
Odjeću, osim toga, sve češće odbacujemo umjesto da doniramo, istaknuli su europarlamentarci. Prema Direktivi o otpadu koju je Europski parlament odobrio 2018. države članice do 2025. moraju odvojeno prikupljati tekstil.
Društveni problemi
Industriju karakteriziraju i veliki društveni problemi, posebice u dijelu svijeta gdje se odvija proizvodnja. Dječji rad, potplaćenost, veliki pritisak na zaposlenike, nesigurni radni uvjeti, neke su od negativnih značajki, rekli su govornici.
S druge strane, u nekim je zemljama dovela u bolji položaj žene time što im je omogućila rad te veću neovisnost. One tako osvještavaju svoju snagu i ulogu u poboljšanju kvalitete života svojih obitelji i zajednica.
Hrvatska eurozastupnica Biljana Borzan (S&D) međutim smatra da su ženske industrije uvijek na udaru i stradavaju prve. “Zanimanja gdje je mukotrpan rad loše plaćen uglavnom su ženska. Kada se govori o njezi člana obitelji radi se pak o neplaćenom poslu”, rekla je Hini.
Održiva tekstilna industrija ne postiže se samo prirodnim tkaninama, boljim tehnologijama recikliranja ili zbrinjavanja otpada, poboljšanjima u lancu nabave, transparentnošću poslovanja i boljim radnim uvjetima. Potrebno je mijenjati navike i stavove kupaca, složili su se eurozastupnici u raspravi s povjerenikom Sinkevičiusom.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
