
Europa je već više od jednog desetljeća meta ruske agresije. Ne samo u Ukrajini, nego i kroz napade u Velikoj Britaniji, kroz Brexit, kroz Orbana i desničare, hibridni rat. No sada se našla na meti napada Trumpa i Kine.
News
Komentari 18Europa je već više od jednog desetljeća meta ruske agresije. Ne samo u Ukrajini, nego i kroz napade u Velikoj Britaniji, kroz Brexit, kroz Orbana i desničare, hibridni rat. No sada se našla na meti napada Trumpa i Kine.
Treba li se Europa doista bojati Vladimira Putina i njegove Rusije?
Ovo pitanje nadvilo se nad Europsku uniju i njezine čelnike koji ovih dana rade sve moguće strategije za pripremu Europe od eskalacije rata u Ukrajini i njegova prelijevanja na ostale europske zemlje.
Međutim, prije toga treba podsjetiti na nekoliko činjenica.
Prvo, Rusija je već napala Europu, jer je Ukrajina europska država.
Drugo, Rusija napada Europu već godinama. Napada je bojnim otrovima u Velikoj Britaniji, primjerice kroz napad novičokom na Sergeja Škripala 2018. godine. Napada je kroz hibridne ratove, kroz Brexit, kroz pomaganje europskim petokolonašima u razbijanju Europske unije i NATO saveza - poput uhićenog rumunjskog kandidata Georghescua kod kojeg su našli novac, karte za Moskvu i planove za izlazak Rumunjske iz NATO saveza - kroz dezinformacije, provokacije, pa i terorističke napade na europske tvornice, energetske mreže i podvodne telekomunikacijske kablove.
Treće, Europa se cijelo vrijeme pravila da joj Rusija nije neprijatelj, odnosno da se Putina može držati pod kontrolom ako će se s njim surađivati i poslovati. Čak je i Donald Trump točno primijetio, u ovom ratu Europa je više novca trošila na kupovinu ruske nafte i plina nego na naoružavanje Ukrajine.
I četvrto, Rusija je na Ukrajini slomila zube. Izgubila najbolje snage i najmodernije naoružanje, ostala bez zaliha, iscrpila se financijski i kadrovski, propala je ekonomski i politički, ostala bez valute. Ako ne može pokoriti Ukrajinu, kako će onda pokoriti Europu?
Jedino uz pomoć Amerike i Kine.
Rusija sama po sebi nije prijetnja. Prijetnja je Rusija uz podršku Amerike i Kine.
Europa je proteklih desetljeća postala ovisna o održavanju standarda i dobrog života u sjeni američkog vojnog kišobrana i na temeljima jeftinih ruskih energenata. Njezini političari i čelnici osjećali su kako moraju svojim biračima osigurati dobar život i životni standard, bez odricanja i žrtvovanja, a to su ostvarivali uz suradnju s Rusijom i Kinom.
I zato je sada Europa ostala ogoljena, zbunjena i izgubljena. Ne može se nositi s gubitkom ruske energije, američke vojne pomoći, kineske trgovine. Pa i NATO saveza.
Vladimir Putin napao je Ukrajinu navodno kako ona ne bi postala članica NATO saveza. No teško je očekivati da će napasti NATO savez. Osim ako mu Amerika u tome ne bude aktivno pomagala, kao i sada u agresiji na Ukrajinu.
Putin može računati na svoje sljedbenike u Slovačkoj i Mađarskoj koji aktivno blokiraju pomoć Ukrajini i pripreme Europske unije na potencijalni rat. Lako je zamisliti Rusiju kako ulazi u Europu, ne kroz baltičke države, nego kroz Mađarsku i Slovačku koje će im otvoriti svoje granice.
Ali Rusija ne može sačuvati ni svoj Kursk ni osvojeni Pokrovsk. Kako će probiti Poljsku ili Finsku?
Ruski propagandisti okomili su se na francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koji koristi ovu krizu kako bi sebe i Francusku promovirao u europskog lidera, da svojim inicijativama "gura Europu u Treći svjetski rat". Jer svatko tko pokaže otpor Rusiji, tko se ne pokori Putinu, gura svijet u Treći svjetski rat.
Međutim, Europa se više ne mora bojati Putina, ali treba se bojati Amerike koja pomaže Putinu i Kine koja se služi Putinom za pokoravanje i podjelu Ukrajine, pa onda i za podjelu, razbijanje, slabljenje i eutanaziranje Europe.
Nekada su Putinovi đaci prijetili razbijanjem Europske unije kroz referendume na tragu Brexita. No sada se situacija promijenila: sada žele iznutra razbijati EU, blokirati njezine institucije i donošenje odluka, a možda sutra i ovladati Europskom unijom.
Unija se dovela do toga da se mora prvo obračunati s unutarnjim protivnicima. Koji možda rade za vlastiti račun, i to dupkom napunjeni, ali rade po Putinovim nalozima.
Osim toga, treba imati na umu činjenicu da je Ukrajina u ovom ratu izrasla u vojnu silu. Njezina vojna industrija se udesetorostručila, vojna doktrina usavršila, njezina armija - koliko god desetkovana ljudskim gubicima - trenutno je jedna od najsnažnijih u Europi, a Putin ionako svoje projektile i dronove više troši na ubijanje ukrajinskih civila u gradovima, nego na eliminiranje ukrajinskih vojnika na bojištu.
Poljski premijer Donald Tusk ovih dana je poručio da se Europa sa svojih 450 milijuna ljudi i ekonomskom snagoma koju posjeduje ne mora bojati 140 milijuna Rusa s uništenom ekonomijom.
Najveća prijetnja Europi nije, dakle, Rusija, koja provodi agresiju na europski teritorij dulje od jednog desetljeća. Prijetnja je postala Amerika koja spašava Rusiju, kao i Kina koja Rusiju održava na životu.
I ako se Europa dosad zavaravala da je u potencijalnom obračunu s Rusijom zaštićena s druge strane Atlantika, Trump je tu iluziju raspršio i zapravo Europi - kakva god ona bila - učinio uslugu.
Uspavana, samozadovoljna i razmažena Europa koju Putin napada već godinama shvatila je da za nju rat tek sad počinje. Rat protiv Putinove Rusije, ali i Trumpove Amerike, Kimove Sjeverne Koreje i Xijeve Kine.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+