UZNEMIRUJUĆE
FOTO Krv, vjera i pokora: Ovo su šokantni prizori korizmenih rituala na Filipinima! Bičuju se
Užareno sunce prži ulice filipinskih gradova poput San Fernanda, no za stotine bosih pokornika to je tek dio patnje koju si sami nanose. Dok se kršćani diljem svijeta prisjećaju Posljednje večere na Veliki četvrtak, na Filipinima se odvijaju prizori koji lede krv u žilama. Muškarci prekrivenih lica bičuju svoja leđa do krvi, padaju u agoniji i nose teške drvene križeve, oživljavajući Kristovu muku na najbrutalniji mogući način...
Dok se kršćani diljem svijeta prisjećaju Posljednje večere na Veliki četvrtak, na Filipinima se odvijaju prizori koji lede krv u žilama.
Užareno sunce prži ulice filipinskih gradova poput San Fernanda, no za stotine bosih pokornika to je tek dio patnje koju si sami nanose.
Dok se kršćani diljem svijeta prisjećaju Posljednje večere na Veliki četvrtak, na Filipinima se odvijaju prizori koji lede krv u žilama.
Muškarci prekrivenih lica bičuju svoja leđa do krvi, padaju u agoniji i nose teške drvene križeve, oživljavajući Kristovu muku na najbrutalniji mogući način...
Iza svakog udarca bičem i svakog koraka pod teretom križa stoji duboko osobna priča vjere, žrtve i zahvalnosti.
Ovi rituali, poznati kao penitencia, najčešće su ispunjenje osobnog zavjeta ili panatà. Jedan od najpoznatijih pokornika je Ruben Enaje, koji je proveo gotovo četiri desetljeća dajući se pribiti na križ. Njegov zavjet, koji je započeo kao zahvala za preživljavanje pada s visine, s godinama se preobrazio.
- U ovom trenutku više ništa ne tražim. Bog mi je sve dao. Sada je to samo molitva - rekao je 65-godišnji Enaje.
Slične priče imaju i drugi. Fernando Mamangun preuzeo je zavjet od svog paraliziranog oca, a vlastitu je vjeru produbio kada mu je sin čudom ozdravio nakon teške bolesti. Wilfredo Salvador počeo je sudjelovati u obredima nakon što se oporavio od trogodišnje bolesti, zahvalan na novoj snazi. Njihove priče odražavaju dublji smisao tradicije koja nije samo traženje oprosta, već i dijeljenje Kristove patnje.
Obredi, čiji korijeni sežu u španjolsko kolonijalno doba, imaju više oblika. Najčešće je samobičevanje (Mamalaspas), gdje pokornici koriste burillo, bič od bambusovih štapića, kako bi udarali po leđima koja su im često prethodno zarezana žiletima. Mnogi nose teške drvene križeve (Mamusan Krus), dok se drugi u najekstremnijem činu daju pribiti na križ pravim, dezinficiranim čavlima. Iako su za sudionike ovo duboko duhovni činovi, prizori iz mjesta poput San Pedro Cutud postali su i globalna medijska i turistička atrakcija.
Unatoč dubokoj ukorijenjenosti u nekim zajednicama, Katolička crkva na Filipinima ne odobrava ovakve prakse. Biskupi ih smatraju ekstremnim oblicima pokore koji graniče s praznovjerjem te umjesto samoozljeđivanja potiču vjernike na molitvu, post i djela milosrđa.
- Crkva nikada nije poticala takvu praksu. Bičevanje, razapinjanje, ranjavanje samoga sebe... Prava žrtva je prihvatiti svoju patnju s ljubavlju i ponuditi je za one koje volite - poručio je monsinjor Manuel Bravo Jr.
Umjesto fizičke patnje, Crkva predlaže konkretne oblike pomoći drugima, poput darivanja krvi. Liječnici također svake godine upozoravaju na opasnosti od infekcija poput tetanusa, dehidracije i toplinskog udara, apelirajući na sudionike da barem koriste sterilizirane alate. (*uz korištenje AI-ja)
