'Gaze nas, ali želim biti učitelj kojim će se djeca ponositi'

Pobunili smo se i od onda nam ravnatelj nabavlja bojice, olovke i papire

Sve dobijem u školi. Od hamera, pernice, bojica, olovaka pa do papira. Sami si kopiramo ili printamo, nitko nas ne provjerava, naručim toner kad je pri kraju. Svaka učionica ima računalo, projektor, TV, DVD, nasreću, ali škola kao što je naša iznimno je malo. I mi smo prije 10-ak godina sve kupovali sami. Jednom smo rekli da više nećemo i ravnatelj je počeo sam sve kupovati jer je vidio da ne odustajemo. 

Jumbina Tomašević

Gaze me, ali san mi je postati učitelj

Student sam pete godine Učiteljskog fakulteta. Susreo sam se s istim problemom.

Svi za javna predavanja (predavanja koja studenti obavljaju u učionici) očekuju da budem kreativan te što manje usmjeren na upotrebu udžbenika i radnih bilježnica. Za svoja sam javna predavanja znao potrošiti i do 100 kuna. Čak smo donosili i vlastita prijenosna računala u školu jer škola ima samo jedan laptop i dva projektora, od kojih i jednom i drugom leću i žarulju nisu promijenili već godinama. Na laptopima smo prikazivali videoisječke i multimedjalne igre koje smo sami izrađivali uz pomoć progama HotPotatoes. Rijetko je tko od nas navedenu informatičku opremu upotrebljavao za prikazivanje prezentacija jer nam je nastava na fakultetu preko njih te ih izbjegavamo u širokom luku. Škole nisu opremljene ni papirom za kopiranje. Na stručno-pedagoškoj praksi uočio sam da svi učitelji razredne nastave na mjesec dobiju jedan paket papira (500 komada). Hamer-papir, papir u boji i printanje u boji sam sam kupovao i plaćao. Sve sam radne listiće sam izradio i printao kod kuće.

Zašto onima koji su na fakultetu ne bi dali za fotokopirke, za papir, tj. sve što je neophodno za rad i obrazovanje. Za nadolazeće predsjedničke izbore onima koji prođu u drugi krug država će dati milijun kuna, manje-više, a nema se za one koji će u budućnosti obrazovati mlade. Kažem vam, peta sam godina i, unatoč društvenom gaženju prosvjetnih zanimanja, ne odustajem od svojeg cilja - postati učiteljem kojim će se učenici ponositi. 

vmo11

Previše je fakulteta istih usmjerenja

Problem je što je previše fakulteta za nastavnike, npr. ima deset fakulteta povijesti, hrvatskog, a gdje će svi raditi nakon toga, to nikoga nije briga, samo da se upisuje.

Zašto se ne stipendiraju tehnički, medicinski ili informatički smjerovi? Primjer defektološkog fakulteta, oni upisuju 30 ili 40 studenata, jedini su u Hrvatskoj pa nemaju problem sa zapošljavanjem. Također nema kriterija koji je fakultet najbolji pa da se već tu napravi redoslijed pri zapošljavanju? Nije isto završiti u Zagrebu ili negdje drugdje. I treće, po mojem iskustvu, ovisi o ravnatelju kako zapošljava. Ako je došao po stranačkoj vezi, onda je morao vraćati usluge i zapošljavao je ljude iz drugih, udaljenih mjesta, plaćao goleme putne troškove te uopće nije mario za kvalitetu, nego je samo gledao poznanstvo i stranačku vezu. 

Zoya Xm

Sramota je da djeca nose novac za kopiranje

U našoj školi djeca trebaju donijeti od 15 do 25 kuna za kopiranje ili se pita djecu koja imaju printer kod kuće ili možda kopirku da se nešto iskopira ili isprinta. Sramota!

rek

Godinama trošim svoj novac kako bih sve isprintala

Sama kupujem svoj papir za printanje i fotokopiranje. Testove i radne listiće već godinama printam kod kuće trošeći svoje boje za printer koje koštaju više od 100 kuna.

scooby5

Jedva smo dobili i tv, a o računalima nema ni govora

Učitelji sve sami kupuju. I papir za printanje i boju. Nismo imali ni TV do nedavno, a o računalu se i ne razmišlja. Ravnateljica samo okrene leđa i očekuje da sve bude u redu.

snaša

Ako dijete ne donese papir, javno ga prozovu

U našoj školi učiteljica pošalje po djeci obavijest da trebaju donijeti A4 papir za kopiranje, papirnate ubruse i tekući sapun za ruke. Ako ga ne donese, prozove ga. 

Pozitiva