Grad u kojem se osjećate kao Sultan ili junak turskih sapunica

No, dok smo nekad putovali danima u autobusu, prelazeći teške granice, danas avionom sletimo u Istanbul za niti dva sata iz Zagreba. 

I čim sletimo, počinje naša potraga za poznatim konturama iz turskih serija. Ili možda za tragovima sjaja nekadašnjeg carstva, Sultana, Šeherezade i drugih. A možda i nismo došli tražiti nešto određeno, nego samo se šetati i provoditi dane u ambijentu koji spaja istok i zapad, novo i staro, moderno i tradicionalno. 

Naravno da ćemo posjetiti sve važne znamenitosti: i Aja Sofiju i Topkapi i Dolmabahče palaču i neizostavnu Cisternu. I naravno da ćemo se šetati istanbulskom 'vidjeti i biti viđen' ulicom Istiklal Casedi. Ali došli smo prvenstveno doživjeti Istanbul. Nema većeg doživljaja doli sjesti u autentičnu tursku kavanu na Sultanahmetu. I kako tek zanimljivo zvuči kad naručiš kavu, a konobar te pita želiš li 'tursku'! 

I jako volimo tursku kuhinju. Da, zvuči nam poznato, i nekako 'vuče' na Bosnu, roštilj je sveprisutan. Ali Turci toliko vole tzv. 'mezze' (na malim tanjurima dobivamo od svega po malo), samo gledati u taj raskoš i to šarenilom našeg stola - impresionira! A tek ako smo sjeli večerati na most Galata, k tome još jasna noć, mjesec se pomiče među nebrojenim minaretima džamija na Sultanahmetu - nestvarno! 

A shopping u Istanbulu nam je uvijek priča za sebe. Gran Bazaar jedna je od najvećih i najstarijih natkrivenih tržnica na svijetu. Čemu nabrajati koliko ulica pokriva ili koliko površinu zauzima, ionako ćemo sve te informacije smetnuti s uma. Glavno je jedino da je toliko velik da se čini da nema izlaza iz njega. I danas naši ljudi dolaze tu kupovati tekstil na veliko, no mi ćemo se zadovoljiti s manjim količinama. Ali ipak vrlo često kupujemo dodatni kofer (naravno, na Gran Bazaaru) da bismo ponijeli kući sve što smo kupili na Gran Bazaaru. Osim toga, naučili smo se i cjenkati. 

U neki drugi svijet i neko drugo vrijeme će nas odvesti jedna druga tržnica - Egipatska tržnica. I kao da nije dovoljno što je tržnica sama po sebi atrakcija, nego se još i nalazi u jednoj od najslikovitijih četvrti Istanbula - Eminou. Ne samo da je tu more, nego je tu i more brodova i trajekta koji nas vode na sve strane i na sve obale ovog grada, za koji nitko sa sigurnošću ne zna koliko ima stanovnika! 

Trajekt je zapravo javni gradski prijevoz u Istanbulu, i jako dobra ideja je provozati se trajektom iz jedne četvrti u drugu. 

No, da se vratimo na trenutak na Egipatsku tržnicu, drugim imenom 'tržnica začina'. Tu se prodaju hrpe začina iz svih dijelova Arabije, Indije i dalje. Neki od nas uživaju u mirisima i pogledima tih začina, neki možda kihnu, ali svatko od nas donese kući začina s Egipatske tržnice. 

A u susjedstvu Egipatske tržnice stoji spomenik nekim prošlim vremenima - kolodvor Sirkeci. Prva i posljednja stanica Orient Expressa. Stoji tu da nas možda podsjeti na James Bonda i flim 'Iz Rusije s ljubavlju' u kojem je prošao kroz Zagreb na tom Orient Expressu. Ili možda nas podsjeti na sveprisutnu Agathu Christie? 

Da, htjeli smo zamisliti malo glamura Orient Expressa i prošlog stoljeća. I htjeli smo i još ovo i još ono i još nešto u Istanbulu - jer nam sve to daje Istanbul. Zato se vraćamo u Istanbul. 

Jer tu se osjećamo domaće, puno toga nam izgleda poznato, i ne samo zbog turskih sapunica. Čak spoznamo da znamo i puno više turskih riječi nego smo mislili. Nismo ni bili svjesni koliko turskih riječi smo preuzeli za 'naše': šećer, jastuk, namaz, bunar, pamuk, tavan, đezva... A tek ćevap, burek, čorba! Čak smo i 'čak' posudili iz turskog!

Vidimo se u Istanbulu!