'Građani nisu dovoljno upoznati s pravom na jednakost plaća i ne prepoznaju diskriminaciju'

Rodni jaz u plaćama u Hrvatskoj prisutan je u svim segmentima. Prema izračunu temeljenom na podacima Državnog zavoda za statistiku lani je bruto plaća muškarca na godišnjoj razini iznosila 1.428 eura, a žena 1.329 eura, podatak je iz izvješća Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Ta usporedba ukazuje da je rodni jaz u plaćama 6,9%. Na godišnjoj razini podaci govore da žene za jednak rad ili rad jednak vrijednosti u Hrvatskoj godišnje zarade 1189 eura manje od svojih muških kolega. Gledajući brojke ispada da Hrvatska stoji značajno bolje nego što je to slučaj u EU, ali analiza Ureda pravobraniteljice pokazala je da je smanjenje rodnog jaza u plaćama pretežito posljedica negativnog odraza epidemije bolesti COVID-19 na gospodarstvo. 

- Nakon prestanka utjecaja epidemije na gospodarstvo došlo je ponovno do rasta jaza u plaćama. Najizraženiji jaz u plaćama prisutan u području financijske djelatnosti i osiguranja oko 26 posto, u području zdravstvene zaštite i socijalne skrbi 24 posto, a u trgovini na veliko i malo oko 18 posto  - naveo je Kristijan Kevešević, zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.  

Želimo li ukazati na primjere dobre prakse za izdvojiti su djelatnosti prijevoza i skladištenja, gdje je rodni jaz u plaćama ispod jedan posto i djelatnosti opskrbe strujom i plinom gdje je rodni jaz oko jedan i pol posto. U samo dvije djelatnosti prosječna plaća žena je veća u odnosu na muškarce. Građevinarstvo kontinuirano pokazuje da rodni jaz u korist žena iznosi 11,6%, a u djelatnosti opskrbe vodom, uklanjanja otpadnih voda, gospodarenja otpadom te djelatnost sanacije okoliša obilježava 2 posto. Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova zaprima relativno malo pritužbi na diskriminaciju vezanu uz načelo jednakosti plaća, a Kevešević upozorava da to ne treba uzeti kao indikator da te vrste diskriminacije u društvu nema. 

- Građani i građanke još uvijek nisu u dovoljnoj mjeri upoznati s pravom na jednakost plaća pa samim time se ne prepoznaju u poziciji žrtve diskriminacije. Također, radnice i radnici imaju vrlo otežan pristup podacima o plaćama drugih zaposlenika na istim radnim mjestima ili radnim mjestima jednake vrijednosti, a takvu tezu potvrdila su i istraživanja pravobraniteljice. Važan razlog jest i da žrtve diskriminacije, zbog netransparentnosti, nisu u mogućnosti prikupiti dokaze u onoj mjeri u kojoj je potrebna, da bi se aktivirali mehanizmi zaštite – navodi Kevešević. 

Naime, Zakon o radu propisuje obvezu poslodavca da isplati jednaku plaću za jednak rad ili rad jednake vrijednosti radnicama i radnicima. Radnik ima pravo uvida u kriterije, ali ne i u obračun plaća, a ne postupi li poslodavac po zahtjevu, prekršaj nije propisan. Pravobraniteljica je tijekom javnog savjetovanja ukazivala na potrebu preciziranja skupova podataka, koje je poslodavac obvezan dostaviti za zahtjev radnika ili radnice, kako bi im se omogućila provjera ostvaruju li pravo na jednakost plaća. Također predložila je da se precizira na koji način i u kojem roku poslodavac mora dostaviti navedene podatke, ali i da se u zakonu istakne da poslodavac navedeno pravo ne može uskratiti pozivanjem na poslovnu tajnu. No, prijedlozi pravobraniteljice nisu prihvaćeni. No, EU Direktiva o transparentnosti plaća, koja je stupila na snagu u lipnju, trebala bi omogućiti da se stanje popravi. Ona propisuje da poduzeća moraju objavljivati podatke o plaćama i poduzetim mjerama, ako je razlika u plaćama na temelju roda veća od pet posto.

Direktiva od država članica traži uspostavu učinkovitih, razmjernih, odvraćajućih sankcija, uključujući i novčane kazne za poslodavce koji krše pravila. Zamjenik pravobraniteljice smatra da će njezinom primjenom svakako doći do napretka, jer je to pravni instrument minimalnih standarda, koji se očekuju od država članica EU. Set mehanizama i mjera, koji je postavljen, iznad je onoga što postoji u Hrvatskoj, kazao je Kevešević. Naveo je u kojem problemu bi se mogli naći poslodavci, ako se ogluše o standarde koje propisuje EU Direktiva. 

- Na različite indirektne načine će se poticati poslodavce na respektiranje načela jednakosti plaća. Primjerice bit će moguće uspostaviti određena ograničenja kod pristupanja javnim natječajima ili koncesijskim ugovorima. Povećat će se razina zaštite od diskriminacije u svakom slučaju, a za očekivati je da će biti propisane prekršajne odredbe - kazao je.

Ovisno o kategoriji poslodavca odnosno broju zaposlenih, različiti su rokovi za izvršenje navedene obveze, pa tako poslodavci sa 150 i više zaposlenih imaju obvezu prvi puta nadzornom tijelu dostaviti navedene podatke do lipnja 2027. godine, a poslodavci sa 100 i više zaposlenih do 7. lipnja 2031. godine. Kevešević napominje kako ćemo morati pričekati još jedno vrijeme kako bi vidjeli kakva je situacija s rodnim jazom u plaćama. Napominje kako žrtve ove diskriminacije imaju pravo i Zakonom o ravnopravnosti spolova na naknadu štete, koja se ostvaruje u sudskom postupku. Kevešević ističe i kako EU Direktiva nalaže da zastara ne može nastupiti prije isteka tri godine od kad je žrtva saznala za diskriminaciju, a državama članicama nalaže da predvide mogućnost da nacionalni sudovi odstupe od klasičnih principa da onaj tko je izgubio spor treba nadoknaditi troškove postupka, ako se procjeni da je stranka imala opravdani razlog zatražiti zaštitu zbog ove vrste diskriminacije. 

Rodni jaz u plaćama dovodi i do jaza u mirovinama. U izvješću pravobraniteljice navode se i podaci DZS-a iz prosinca 2021. godine. Prosječna mirovina muškaraca iznosila je 428 eura, a žena 380 eura čime je jasno da rodni jaz u mirovinama iznosi 20,4%.