News

Komentari 104

Hladni tuš iz Slovenije: Vi želite u Schengen? Malo sutra!

Hladni tuš iz Slovenije: Vi želite  u Schengen? Malo sutra!

Slovensko stajalište o ovom pitanju je bitno zato što Slovenija za nekoliko mjeseci preuzima predsjedanje Vijećem EU. Čini se i da bi se pretjerana revnost u postupanju prema migrantima Hrvatskoj mogla obiti o glavu

Jedna od ključnih promjena u hrvatsko-slovenskim odnosima nakon dolaska na vlast aktualnog slovenskog premijera Janeza Janše prije godinu dana odnosila se na slovensku potporu hrvatskom ulasku u Schengen. Time je Janša napravio važnu distinkciju u odnosu na dvije prethodne slovenske vlade, koje su potporu hrvatskom pristupanju Schengenu povezivale s rješavanjem graničnog pitanja i hrvatskim poštovanjem arbitražne odluke, koju hrvatska strana, kao što je poznato, ne priznaje. Za razliku od premijera Marjana Šareca i Mire Cerara, Janša je u ovom slučaju nastupio krajnje pragmatično. Zaključio je da politika prijašnjih dviju vlada ionako nije dala rezultata jer Hrvatska nije promijenila svoje mišljenje o arbitraži. Janša pritom uvjerava da je ulazak Hrvatske u Schengen i u slovenskom interesu, jer će to rasteretiti Sloveniju od čuvanja vanjske granice Schengena, dok bi se Slovenija u tom slučaju mogla posvetiti problemu ilegalnih migracija. 


Janšina potpora ulasku Hrvatske u Schengen, i to kao najvidljiviji i najkonkretniji znak otopljavanja odnosa na relaciji Zagreb - Ljubljana, na hrvatskoj je strani primljena s olakšanjem. Nakon višegodišnje političke krize u hrvatsko-slovenskim odnosima s Janšom je, nadali su se u Zagrebu, nastupilo novo razdoblje u odnosima Zagreba i Ljubljane, a otopljavanje se brzo proširilo i na druga područja, što je kulminiralo prije nekoliko mjeseci, kad je slovenski premijer u Plenkovićevoj odsutnosti u više navrata predstavljao Hrvatsku na europskim sastancima na vrhu. Bila je to definitivna potvrda ponovno izgrađenog povjerenja između dvaju premijera i dvije države. Međutim, čini se da su u Ljubljani u međuvremenu ipak počeli polako mijenjati mišljenje. Janšin ministar unutarnjih poslova Aleš Hojs, jedan od Janšinih najlojalnijih suradnika, najprije je sredinom ožujka nakon europskog zasjedanja ministara unutarnjih poslova izjavio kako Hrvatska, unatoč snažnom lobiranju, nema dovoljno potpore među članicama Unije za ulazak u Schengen. 


Po njegovim riječima, Hrvatska lobira i tvrdi da sve ima pod kontrolom, s čime se Hojs ne slaže, premda, kako sam kaže, ne želi širiti pesimizam. Slovenija, uvjerava Hojs, podržava ulazak Hrvatske u Schengen kad ispuni sve uvjete, iako je, kao što je poznato, Hrvatska po ocjeni Europske komisije još potkraj 2019. godine ispunila tehničke uvjete za Schengen. Drugim riječima, Hojsovo se mišljenje sad jedva razlikuje od stajališta slovenske opozicije, koja također tvrdi da želi da se Hrvatska pridruži Schengenu, ali i smatra da Hrvatska za to još nije spremna, što su dvije prijašnje lijeve vlade u Ljubljani koristile kao argument za crveno svjetlo Hrvatskoj. Premda kaže da je Hrvatska u velikoj mjeri otklonila nepravilnosti u kontroli granice, Hojs znakovito dodaje kako je teško prosuđivati koliku potporu hrvatski ulazak u Schengen uživa među članicama. Slovensko stajalište o ovom pitanju je bitno s obzirom na to da Slovenija za nekoliko mjeseci preuzima predsjedanje Vijećem EU. Hrvatska je očekivala da će hrvatsko pristupanje Schengenu biti stavljeno na dnevni red tijekom njemačkog predsjedanja, ali se to nije dogodilo. Hrvatska nije uspjela potaknuti odlučivanje o tome ni tijekom aktualnog predsjedanja Portugala. Na nedavnome ministarskom sastanku samo je uzeta na znanje izjava Europske komisije o tome kako Hrvatska ispunjava tehničke uvjete za Schengen, ali o tome nije otvorena rasprava i mali su izgledi da će to pitanje biti otvoreno do kraja portugalskog predsjedanja. I dok se Hrvatska nada da bi to pitanje moglo biti otvoreno tijekom slovenskog predsjedanja, koje slijedi nakon portugalskog, iz Ljubljane stiže još jedan hladan tuš, koji je u hrvatskim medijima, zanimljivo, prošao posve neopaženo.

Samo nekoliko dana nakon što je posumnjao u skori ulazak Hrvatske u Schengen, Hojs je potvrdio kako Slovenija vodi završne pregovore s Italijom, Austrijom i Mađarskom o tome da se policajci tih zemalja pridruže slovenskoj policiji u graničnim patrolama na slovenskoj granici s Hrvatskom. Ta odluka ima unutarnjopolitičku dimenziju, s obzirom na to da je Janšina vlada zbog ilegalnih migranata željela na granicu s Hrvatskom poslati vojsku, ali je to opozicija spriječila, pa sad Janša uzvraća slanjem stranih policajaca na granicu. Međutim, odlukom o zajedničkim patrolama na slovensko-hrvatskoj granici Slovenija šalje i poruku da Hrvatska nije u stanju zaštititi vanjsku granicu Unije i spriječiti ulazak ilegalnih migranata na teritorij Hrvatske, odakle oni prelaze u Sloveniju, što predstavlja dodatan udarac hrvatskim očekivanjima o proširenju Schengena u vrijeme slovenskog predsjedanja Vijećem EU. Tome treba dodati činjenicu da Janšina vlada postavlja i dodatnih 60 kilometara žičane ograde na granicu s Hrvatskom, što također svjedoči o nepovjerenju Ljubljane u sposobnost hrvatske strane da zaštiti svoju granicu prema Srbiji i Bosni i Hercegovini, iako treba reći i to da žilet-žica koju je Cerarova vlada prije nekoliko godina, u vrijeme izbjegličke krize, podigla na granici prema Hrvatskoj od početka nije imala veze s migrantima, nego je bila odraz nepovjerenja prema vlastima u Zagrebu, što je svojedobno priznao i sam Cerar. Međutim, Slovenija nipošto nije jedini, a pogotovo ne najveći problem Hrvatskoj na putu u Schengen. Ulasku Hrvatske u Schengen na europskoj se razini protive i Nizozemska i Francuska. 


U tom je kontekstu bila zanimljiva izjava francuskog ministra za Europu i vanjske poslove Jean-Yvesa Le Driana, koji je prilikom posjeta Zagrebu u siječnju ove godine pohvalio napore Hrvatske u ispunjavanju tehničkih uvjeta za ulazak u Schengen, ustvrdivši pritom da Hrvatska te uvjete još nije u potpunosti ispunila - što također nije izazvalo nikakvu pozornost medija ni reakcije hrvatskih dužnosnika - iako je riječ o stajalištu koje također dovodi u pitanje ocjenu Europske komisije iz 2019. godine. Prema toj ocjeni, Hrvatska je još pretprošle godine ispunila sve potrebne kriterije za ulazak u Schengen, koji je za Hrvatsku kao turističku zemlju doista od strateške važnosti, a tu je ocjenu premijer Plenković predstavio kao još jedan velik europski politički i diplomatski uspjeh Hrvatske, nakon čega je formalna odluka o pristupanju Hrvatske Schengenu, za koju je potrebna suglasnost svih članica Unije, trebala biti, barem nam je to tako predstavljano, rutinska stvar. Međutim, danas se vidi da to nije bilo tako. U međuvremenu je priča o postupanju hrvatske policije prema migrantima dobila svjetsku vidljivost, a u ovom se trenutku čini da će hrvatsko pristupanje Schengenu morati pričekati da se razjasne optužbe o neprimjerenom korištenju sile i sustavnom kršenju ljudskih prava migranata.

 

Suočen s neugodnim razvojem situacije oko Schengena, premijer Plenković ovih dana govori kako je razumno očekivati da će Hrvatska ući u eurozonu i schengenski prostor do druge polovice 2024. godine, odnosno do kraja mandata aktualne Vlade. O kakvom je fijasku riječ svjedoči podatak da je Plenković 2018. obećavao ulazak u Schengen do 2020 godine, iako u tom trenutku Hrvatska nije ispunjavala ni sve tehničke, a ni političke uvjete, odnosno nije uvjerila sve članice da je spremna za Schengen. Plenković je tad tvrdio kako očekuje da će Hrvatska tijekom hrvatskog predsjedanja Vijećem EU ući u Schengen, ali to se nije očekivalo ni za hrvatskoga, ni za njemačkoga, a ni za, kao što vidimo, portugalskog  predsjedanja, kao što je izvjesno da se neće dogoditi ni za slovenskog predsjedanja, koje uskoro počinje. Situacija u ovom trenutku za Hrvatsku uopće ne izgleda jednostavno, iako je premijer Plenković prije nekoliko tjedana lobirao u Bruxellesu za hrvatski ulazak u Schengen. Za ulazak Hrvatske potrebna je suglasnost svih članica, a malo je vjerojatno da će Francuska u osjetljivom razdoblju prije predsjedničkih izbora sljedeće godine pristati na proširenje Schengena, zbog čega iz Pariza poručuju da prije proširenja Schengena žele provesti temeljitu reformu šengenskog prostora koja se odnosi na upravljanje i permanentnu evaluaciju koliko države članice zadovoljavaju uvjete šengenskog prostora. 

Tu je i sve veći pritisak na Hrvatsku zbog postupanja policije prema migrantima. Pritužbi migranata i nevladinih organizacija je toliko da tvrdnje hrvatske strane kako je riječ o neutemeljenim prijavama malo tko još uzima zdravo za gotovo. U ovom se trenutku čini da bi se pretjerana revnost u postupanju prema migrantima kojom je hrvatska strana željela poručiti Europi da je odlučna u obrani europskih granica Hrvatskoj sad mogla obiti o glavu i biti iskorištena kao argument protiv hrvatskog ulaska u Schengen, na što u Zagrebu sigurno nisu računali. Osim toga, pandemija korona virusa ne samo da je marginalizirala sve druge teme, nego je i ponovno dovela u pitanje funkcioniranje samog šengenskog prostora. U takvoj situaciji i ulazak Hrvatske u Schengen kao proklamirani strateški cilj Hrvatske stavljen je na čekanje, i to na neograničeni rok. 

Potražite novi broj tjednika Express na svim kisocima.

Najčitaniji članci