Hoće li regulacija platformskog rada rezultirati višim cijenama?

Prvim danom ove godine platformski rad došao je pod izravan nadzor države, stupanjem na snagu dijela Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu. On sadrži nove odredbe kojima se određuju subjekti te uređuju odnosi i pitanja povezana sa specifičnim radom radnika u radnom odnosu s digitalnom radnom platformom ili agregatorom, kao njihovim poslodavcem. Hrvatska je javnost već poslovično skeptična prema uvođenju nove regulacije, a ekonomski stručnjaci liberalne provenijencije već su sigurno naoštrili pera, spremni ispaliti kanonadu argumenata zbog kojih država ne bi trebala uopće uređivati te odnose ili barem to ne bi trebala raditi dok konačna verzija EU direktive o platformskom radu nije ugledala svjetlo dana. Svojevrstan nemir izazvalo je uspostavljanje Jedinstvene elektroničke evidencije rada (JEER), kojom bi platforme u realnom vremenu trebale dostavljati informacije o transakcijama svakog pojedinog platformskog radnika. Pomislili biste da će država sad kao Big Brother pratiti i svaki put znati kad netko obavi dostavu ili vožnju, da je riječ o zadiranju u poslovne odnose i privatnost radnika, agregatora i platformi. No je li uistinu tako? Nije tajna da u ovim kolumnama često preispitujemo, diskutiramo i kritiziramo promjene legislative, posebice kad ona postavlja nova pravila tržišne utakmice. U ovom je slučaju, umjesto negodovanja, uslijedilo ugodno iznenađenje.