Hrvat iz Tonge za 24sata: Sin i ja prvi smo kročili na novi otok

Podmorski vulkan Hunga Tonga probudio se 20. prosinca prošle godine i stvorio krater između dva otočića u Tihom oceanu. Kako je vulkan nastavio izbacivati goleme količine stijena i pepela u more ta količina je spojila krater s otočićima u otok dug kilometar i pol. Kraljevina Tonga tako je dobila još jedan novi otok, no samo privremeno. Njega bi kroz nekoliko tjedana trebalo odnijeti more. 

Na novi je otok prvi nogom kročio Hrvat Branko Šugar koji na Tongi živi već više od dva desetljeća te njegov sin Zandy. Kako je izgledala njihova uzbudljiva  avantura osvajanja novog teritorija ekskluzivno za 24sata piše Branko Šugor:

Kad je vulkan eruptirao, dim se vidio 60-100 kilometara daleko, sve do Nuku'alofa, pa i dalje. Na tim sam otocima bio puno puta. Tamo idemo u ribolov i vozimo turiste. 

Moj sin Zandy, ja i jedan prijatelj iz Italije čekali smo sve do 6. ožujka da vrijeme bude dobro i da vjetar oslabi dovoljno da se možemo približiti novom otoku. Tog smo jutra odmah krenuli u akciju jer se ne događa često da vrijeme bude odlično i da je more mirno. 

Branko Šugar

Za dolazak do vulkana trebalo nam je oko dva sata vožnje s gliserom koji je dug devet metara i ima 260 konjskih snaga. 

Hunga Tonga i Hunga Ha'apai su dva aktivna vulkanska otoka 60 km sjeverno zapadno od glavnog grada Nuku'alofa na Tongi. Međusobno su udaljeni oko dva kilometra, a ovaj novi otok formirao se točno između njih.

Novi vulkanski otok je na jednoj strani spojen sa Hunga Ha'apai, a na drugoj je oko 200 metara udaljen od obale Hunga Tonga. 

Vulkan na Hunga Ha'apai je prvi put eruptirao 1947. godine, pa onda 2009. godine, te konačno 19.prosinca 2014. Ugasio se 20. siječnja 2015. 

Moj sin Zandy tako je postao prvi, ja drugi, a moj talijanski prijatelj treći čovjek na svijetu koji je ikad stupio na kopno novog otoka i nove zemlje. Dakle - zlato, srebro i bronca, rekao bih u šali. Odmah smo se popeli i na vrh vulkana. 

Branko Šugar

Našli smo špilje, ptice i njihova gnijezda. Nažalost tu je već bilo i smeća. Na vulkanu smo ostali četiri-pet sati, i onda su nam trebala još dva sata za povratak kući. Voda oko vulkana je mutna od vulkanske prašine, a obala je crne boje. U sredini otoka je zeleno jezero koje smrdi po sumporu. 

Otok je visok otprilike 250 metara, dug jedan kilometar, a širok dva. Života još nema, osim ptica koje su se počele nastanjivati. 

Moj sin i ja proizvodimo rum i imamo malu turističku tvrtku 'Boat Charter' koja turistima omogućuje ribolov, gledanje kitova i transport na otoke. Kad pak nema turista zafrkavamo se i odlazimo u vlastite avanture poput ove na vulkan. Na dva otoka između kojih se sada pojavio i treći bio sam oko 50 puta u životu. Jednostavno volim nove avanture. Čim more i vrijeme budu dopuštali, sin i ja se sigurno vraćamo natrag. 

Na Tongu stigao na nekoliko dana, a ostao - zauvijek

Jedan dan sam gledao ‘Pobunu na brodu Bounty’ i rekao si: ‘Ja grem tamo’, objašnjava Branko Šugar (55) zašto je otišao na Tongo i tamo ostao. Rođen je u Sutivancu u Istri, godinama je živio u Švedskoj, ali tamo nije podnosio vrijeme - zimu i vječni mrak. 

Svoju je životnu priču ispričao i za Radio Labin, a nakon toga ga je upoznala i svjetska javnost.

- Odlučio sam ići u Polineziju, skupio sam nešto novca i došao do Australije. U Melbourneu sam radio šest mjeseci kako bih zaradio za avionsku kartu za dalje - prisjeća se Branko.

Branko Šugar

- Htio sam ići na Cookovo otočje, ali je karta bila preskupa. Žena u agenciji mi je rekla: ‘Idite na Tongu, to vam je isto, a puno jeftinije’. Tako je i bilo - kaže Branko i dodaje da nije mislio ostati dulje od tri, četiri dana.

Tamo su ga oduševili srdačni stranci i, kako to već obično biva - zaljubio se. Danas, dvadeset godina kasnije živi sa suprugom i petero djece. Sredinom devedesetih otvorio je pogon za proizvodnju ruma, viskija i votke. 

- Ovdje je alkohol jedina zabava, a postao je i ozbiljan problem. Nemaju ljudi ovdje što raditi. Živi se od ribarstva, poljoprivrede i nešto malo od turizma, a kad ne rade, piju, kaže Šugar. 

Četvoricu radnika plaća oko tisuću kuna na tjedan, a oni mu već par dana kasnije praktički sve vrate kupujući - alkohol. 

Branko Šugar

- Ovdje nitko ne štedi, a toliko novca ne mogu ni potrošiti. Jede se samo riba, koja stoji pet kuna kilogram, a hrana je triput jeftinija nego u Hrvatskoj, objašnjava. 

Kaže da na Tongi, kada ne rade, ljudi smo piju, spavaju i seksaju se. 

- A što će drugo. Ovdje svatko ima po desetero djece - smije se Branko, koji se bavi i turizmom.

- Vozio sam ljude na ribolov, a jednom mi je gost bio i šef onoga Googlea. Uhvatio je sabljarku - prisjeća se hrvatski kralj ruma na Tongi, koji je u odličnim odnosima i s kraljem te državice.

- Sve ga zanima o Hrvatskoj, iako nema pojma gdje je. Ali zna da je ovdje bio rat. Kaže da će doći - kaže Branko.

S 10 godina napustio Jugoslaviju i krenuo put Švedske

Branko Šugar je s roditeljima, bratom i sestrom iz Istre emigrirao 1970. godine. Željeli su u SAD. No, godinu i pol su ostali u iseljeničkim logorima u Italiji jer ih je odbila komisija za useljenje u Ameriku. Njegovi su se roditelji tada, kaže, odlučili otići u Švedsku. Nakon samo dva mjeseca smjestili su se u gradu Olofstromu. Tamo su dobili stan i posao - počeli su raditi u pogonu Volva. 

- Ja sam navršio 12 godina i počeo ići u šesti razred osnovne škole. Švedski sam jezik naučio za četiri mjeseca, opisao je Šugar svoj odlazak u svijet. 

Branko Šugar