To nije povreda ljudskih prava: Nije mogla roditi kod kuće

Europski sud za ljudska prava u četvrtak je presudio da država nije povrijedila pravo na privatni i obiteljski život ženi koja je željela roditi kod kuće uz asistenciju primalje zbog toga što hrvatski zakoni ne predviđaju mogućnost poroda kod kuće uz pomoć domaćih primalja.

Podnositeljica koja je željela roditi kod kuće od Hrvatske komore primalja dobila je odgovor da hrvatski zakoni ne predviđaju takvu mogućnost pa je ona u konačnici rodila kod kuće, ali uz pomoć primanje koju je dovela iz inozemstva, izvijestio je ured hrvatske predstavnice pred sudom u Strasbourgu.

Europski sud je naglasio da nacionalne vlasti pojedine države imaju široku slobodu procjene u reguliranju pitanja koja se odnose na porode kod kuće. Riječ je o problematici o kojoj ne postoji europski konsenzus jer je pitanje planiranih poroda kod kuće regulirano u 20 od 47 država članica Vijeća Europe, a uključuje i složena pitanja kao što su zdravstvene politike i upravljanje proračunskim sredstvima. Uz to, Europski sud je uzeo u obzir i mjerodavne podatke o povećanim rizicima za majku i dijete pri porodu kod kuće u odnosu na porod u bolnici.

Sud je prihvatio da Hrvatska poduzima različite inicijative radi poboljšavanja položaja rodilja u bolnicama te je hrvatske vlasti pozvao da nastave s aktivnostima putem kojih će se osigurati stalno preispitivanje zakonskih odredaba kako bi one odražavale medicinska i znanstvena dostignuća, uz poštivanje ženskih reproduktivnih prava.

Ova presuda još nije konačna, a to će postati ukoliko ni jedna od strana u postupku, u roku od tri mjeseca od dana objave presude ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem. Nakon konačnosti predmet će se nalaziti u postupku izvršenja pred Odborom ministara Vijeća Europe.

Hrvatska izgubila dva spora pred sudom za ljudska prava

U predmetu Vojnović protiv Hrvatske podnositeljica je prigovarala jer država nije učinkovito istražila palež, prijetnje i općenito zastrašivanje kojima je bila izložena u stambenoj zgradi u kojoj je živjela, 2005. te 2010. i 2011. Osobito je tvrdila da nije istražen širi kontekst u kojem se zastrašivanje događalo već su incidenti tretirani kao izolirani događaji.

Sud je odbacio dio podnositeljičinih prigovora, u vezi događaja iz 2005. jer je zahtjev podnesen izvan šestomjesečnog roka. U odnosu na incidente iz prosinca 2010. i s početka 2011. sud je utvrdio da domaća tijela nisu učinkovito i sveobuhvatno pristupila podnositeljičinom slučaju i istražila ga. Sud je utvrdio da policija nije ispitala više osoba za koje je podnositeljica sugerirala da su odgovorne za zastrašivanje te da je propustila provjeriti druge tragove na koje je podnositeljica upućivala.

Sud je zaključio da domaća tijela nisu prepoznala niti na odgovarajući način istražila širi kontekst zastrašivanja koji je podnositeljica navodila pa joj je dosudio 7.500 eura na ime neimovinske štete i 970 eura za troškove postupka.

U predmetu Kobaš protiv Hrvatske podnositelj je prigovarao da nije imao pošteno suđenje jer mu nije bilo omogućeno prisustvovanje žalbenoj sjednici Županijskog suda u Zagrebu u kaznenom postupku koji se protiv njega vodio. 

Sud je utvrdio da je u nizu ranijih, pravno i činjenično jednakih predmeta protiv Republike Hrvatske, utvrdio da nepozivanje optuženika na sjednicu žalbenog vijeća predstavlja povredu njegovih konvencijskih prava. Sud je stoga utvrdio povredu članka 6. Konvencije i podnositelju dosudio 1.500 eura za neimovinsku štetu i 2.025 eura za troškove postupka.