Hrvatska rajčica uzgojena uz tehnologiju Nizozemaca? Zašto ne, brat će i 90 kg po kvadratu

Angažirani nizozemski poduzetnik Jan de Jong, koji je u 14 godina rada u Hrvatskoj postigao zapanjujuće poslovne uspjehe od uvođenja prvih call centara u Hrvatskoj, marketinga, neumornog promicanja Hrvatske kao idealne destinacije za digitalne nomade, nedavno je lansirao vijest da kreće u sasvim novu i drugačiju avanturu - s prijateljem Jerkom Trogrlićem uzgajat će rajčice s oznakom CROP Hrvatska.

Rajčica, paradajz, pomidor ili poma, različita imena za povrće koje ovog Nizozemca neodoljivo podsjeća na mediteransku i hrvatsku kuhinju.

Oženjen u Splitu, sad već otac četvero djece, ovaj poslovni čovjek krenut će u agrarnu priču, ali na sasvim drugačiji način. Doselit će nizozemsku pamet uzgoja na hrvatsko tlo i planira napraviti veliki i jaki brend koji će prepoznati i Europa.

Pomoću pametnih rješenja i kompjuterske tehnologije, planira uzgajati i 90 kilograma rajčice po četvornom metru, a u prvim plastenicima planira zaposliti i 75 ljudi. 

Pitali smo, otkud ideja? 

- Ideja mi je došla prije dvije godine. Posljednjih 14 godina živim i radim u Hrvatskoj, sve više učim o hrvatskoj povijesti. Svi znamo da se nekad u Hrvatskoj proizvodilo dovoljno hrane za cijelu regiju. Postalo mi je vrlo bolno vidjeti da Hrvatska danas uvozi više hrane nego što je izvoz. A u Hrvatskoj se neprestano razgovara o mogućnostima u turizmu i svaki razgovor ovdje završava na turizmu. Ali kad im kažem da je nizozemski turizam osam puta veći od hrvatskog, ljudi se iznenade; ako tome dodam da je nizozemska poljoprivreda čak i veća od nizozemskog turizma, svi su šokirani – govori nam de Jong.

Ovaj Nizozemac odrastao je u najgušćem dijelu Nizozemske, a svaki put kad se vozi između Splita i Zagreba sve što vidi je zemlja...

- Puno zemlje! Nekako, odrastajući u zemlji u kojoj se svaki četvorni metar planira i koristi, vidim velike mogućnosti kad vidim svu ovu zemlju u Hrvatskoj. Tamo gdje Hrvatska ima 3,1 milijuna hektara obradivih površina, njezin poljoprivredni izvoz godišnje iznosi samo 2 milijarde eura, a Nizozemska sa 1,5 milijuna hektara obradive površine, dakle upola manje od Hrvatske, ima izvoz od 91 milijardu eura godišnje – začuđuje nas ovaj Nizozemac.

I uz izvoz koji imamo, Hrvatska i dalje uvozi 500 milijuna eura više nego što izveze.

Okom dobrog promatrača, Jan je uvidio razliku Nizozemske i Hrvatske i shvatio je – Nizozemska strahovito puno ulaže u tehnologiju, ne baca se sjeme samo polje i ne gleda kako raste samo od sebe. 

Zato je s prijateljem i poduzetnikom Jerkom Trogrlićem odlučio napraviti nešto veliko, dovesti nizozemsku tehnologiju stakleničkog uzgoja i proizvesti najbolje od sjemena rajčice. 

- Nizozemci već desetljećima prednjače u ovoj industriji i imaju klimatska i automatizacijska rješenja kako bi vrlo učinkovito postigli visokokvalitetnu proizvodnju. Zalijevanje će biti automatizirano, višak vode ponovno će se vraćati u sistem. Voda će se obogaćivati specifičnim mineralnima koje rajčice trebaju - govori nam.

Jednostavno će na pametan način automatizirati uzgoj i to će sve kontrolirati kompjuter. Time će racionalizirati resurse koji im trebaju za uzgoj. Računalo u stakleniku kontrolirat će i toplinu te kompletnu mikroklimu u stakleniku. 

U svom projektu koji je već brendirao imenom CROP Hrvatska trenutačno traže idealno mjesto uza uzgoj. 

- Tražimo nekoliko lokacija, dvije lokacije u sjevernom dijelu Hrvatske, jednu u središnjem dijelu Hrvatske i jednu lokaciju u Dalmaciji. Još uvijek treba napraviti puno posla kako bismo konačno odlučili o točnom, mjestu uzgoja. Ali, otkako smo objavili da započinjemo s CROP-om, javili su se mnogi zainteresirani investitori. Zato smo otvoreni za sve lokacije jer bismo voljeli početi rad na nekoliko lokacija istovremeno – otkriva nam de Jong. 

S prvim staklenicima planiraju zaposliti od 70 do 75 ljudi. Trebaju odabrati i sorte, ali žele na svakom metru proizvoditi od 70 do 90 kilograma rajčica svake godine.

Ili na pet hektara staklenika, žele imati po jedan kamion rajčica na dan, već razgovaraju i o otkupu, a istražuju i izvoz. 

Sama gradnja staklenika koštala bi od 60 do 75 milijuna kuna, a ako se u to uključe troškovi zemljišta, infrastrukture i troškovi za prvu godinu uzgoja, to se penje i na 100 milijuna kuna.

Njegov partner u ovom pothvatu je Jerko Trogrlić, koji inače stoji iza međunarodno nagrađivane PR agencije "VAJT". 

- Jerka poznajem gotovo od prvog dana kad sam stigao u Hrvatsku. On je studirao s mojom suprugom Slavicom, a prije svega smo dobri prijatelji. Međusobno poštujemo svoja poslovna dostignuća, Jerkov PR i moja strast za marketing mislim da se dobro nadopunjujemo. Važno je da dijelimo iste vrijednosti. Želimo svoje poslovanje voditi na pošten i transparentan način, stvoriti mogućnosti za sebe i za ljude koji se uključuju, obojica smo obiteljski orijentirani čovjek - zajedno smo očevi sedmero djece – ponosno će naš sugovornik.

U ovom poslu vide priliku da snažno promiču Hrvatsku kroz vrijednosti obiteljskih ljudi koji žele da njihova djeca žive u ekonomski jačoj Hrvatskoj koja će manje ovisiti o turizmu, a više graditi druge industrijske grane, pa i poljoprivredu. 

Ali zašto rajčica?

- Kad razmišljam o hrvatskoj hrani, ne mogu ne misliti na rajčicu. Rajčicu jako povezujem s mediteranskim načinom života. Hrvatska, poznata po proizvodnji visokokvalitetne hrane, vjerujem da imamo veliku šansu da se dobro pozicioniramo u Europi s rajčicama proizvedenim u Hrvatskoj. Mi u Hrvatskoj znamo da imamo visokokvalitetnu hranu, ali kroz marketinške napore tvrtke CROP želimo tu priču podijeliti s ostatkom Europe. Rajčica CROP, proizvedena u Hrvatskoj - jednaka je visokokvalitetnim EKO proizvodima – govori nam de Jong.

 Priznaje da je sam užasan u kuhinji, ali da je zaljubljen u hrvatsku hranu. Više kredita u kulinarstvu daje Jerki za kojeg kaže da rajčice koristi skoro u svakom jelu, čak uzgaja svoje vlastite rajčice. 

- Ali mislim da ima dovoljno prostora za poboljšanje svojih poljoprivrednih vještina – smije se de Jong.

Iako se ovaj Nizozemac brendirao kao poslovni menadžer, kaže da poljoprivrednici zaslužuju bolji imidž, onakav kakav ga imaju u Nizozemskoj gdje su to visokoobrazovani inženjeri i znanstvenici s golemim upravljačkim sposobnostima. Njihove tvrtke zapošljavaju na stotine ljudi i imaju prihode od deset milijuna eura.