Hrvatski glazbeni zavod se otvara 2026., a otkrit će i tajne koje je njima otkrio potres...

Imali smo jedinstvenu priliku zaviriti u Hrvatski glazbeni zavod u zagrebačkoj Gundulićevoj ulici, koji se obnavlja nakon potresa, i vidjeti kako napreduju radovi. Ova će stara zagrebačka dama u novom svjetlu zasjati na ljeto, najkasnije u ranu jesen 2026., taman na 150. godišnjicu izgradnje zgrade, i uoči 200. godišnjice osnivanja udruge ljubitelja glazbe, koja Zavod oduvijek vodi. Prvi su u Zagrebu nakon razornog potresa u ožujku 2020. dignuli skelu i krenuli u obnovu, koju planiraju završiti u travnju 2026. Još će par mjeseci nakon toga izvoditi restauratorske radove te opremati prostor, a onda će...

- Organizirati veliki party povodom otvorenja! Bit će to dugotrajan party, s puno događanja. Pripremamo već i novi plan rada HGZ-a, nešto potpuno novo, drukčije od onoga što smo dosad radili. Uključivat ćemo što više ljubitelja glazbe, djece, mladih, amatere i profesionalce - najavila je predsjednica HGZ-a Romana Matanovac Vučković.

Pokazala nam je dosadašnje rezultate obnove od prizemlja do posve novog tavana, koji dosad nije bio u funkciji. S novim će tavanom HGZ dobiti i novih 500 četvornih metara, pa će se ubuduće prostirati na ukupno 4000 kvadrata. Tavan će imati veliku staklenu stijenu, s pogledom na Gundulićevu, a služit će kao multimedijalna dvorana - i za izvođenje glazbe, s digitalnom akustikom, i za stvaranje glazbe. Osim koncertnog prostora sa 180 novih mjesta, imat će, naime, tonski studio. S onim što je dosad oduvijek bio, i novim sadržajima, HGZ će postati mjesto savršenog spoja starog i novog. Obnavlja se i velika i mala dvorana, stubište - sve će to izgledati kao nekad.

Preživjeli dva potresa i tri rata

Potres 2020. bio je drugi koji je HGZ u svojoj dugoj povijesti doživio, i preživio. Prvi ga je zadesio 1880. godine i uništio mu, između ostaloga, glavno stubište koje vodi u koncertnu dvoranu. Popravak i neke manje zahvate u prizemlju izveo je Herman Bollé, čuveni hrvatski arhitekt njemačkog podrijetla. Upravo je Bollé zamislio da se i velika dvorana Glazbenog zavoda oslika pa je iz Beča doveo najboljeg "malera" svoga doba, Johannesa Clausena. S vremenom su te oslike u više navrata prekrečene bijelom bojom, i tako otišle u zaborav. Kako je potres 2020. oštetio zidove, odjednom su iz njih, iz daleke prošlosti, provirili predivni fragmenti. Restauratorski radovi tijekom 2026. te će oslike vratiti u život, pa će ih publika HGZ-a moći vidjeti prvi put nakon mnogo vremena. "Premijeru" će nakon otvorenja obnovljenog HGZ-a za dvije godine imati i prekrasni ukrasi na glavnom stubištu, dosad također skriveni, a nastali u vrijeme izgradnje 1876.

Matanovac Vučković najavljuje i digitalizaciju bogate stare građe koju HGZ ima, tako da će ovo mjesto u Gundulićevoj nakon obnove postati, kako kaže, još zanimljiviji dom zagrebačke kulture. U svojoj bogatoj knjižnici HGZ čuva, između ostalog, rukopis arije iz opere "Lucio Silla" Wolfganga Amadeusa Mozarta, na kojemu je njegov otac, Leopold Mozart, svojom rukom napisao: "Aria di Amadeo Wolfgango Mozart".

EDUKATIVNO I ZABAVNO Zagreb kao kajdanka: Turiste Nada vodi u glazbenu šetnju Gornjim gradom i Maksimirom

Car brbljao na koncertu u HGZ-u

Još je jedno povijesno blago ovdje i račun koji je HGZ poslao Miroslavu Krleži 1930. za troškove predavanja koje je on kod njih održao. Naplatili su mu 1781 dinar, od čega 1200 za najam velike dvorane, 91 za "elektriku", deset za plin, 50 za zaštitu... Zavod je 1895. ugostio i cara Franju Josipa I., koji je u Zagreb došao otvoriti HNK, ali i spomen ploču u Zavodu samome sebi, koja tamo stoji i danas. Na koncertu u Gundulićevoj mu je bilo dosadno, pa je cijelo vrijeme brbljao s Ivanom pl. Zajcem, što su kao ekskluzivan trač zabilježile do danas sačuvane Narodne novine.

Od početka postojanja, u Glazbenom zavodu, osim finih koncerata, održavani su i profani plesovi za građanstvo, sve do sredine 60-ih. Kako je u HGZ-u do 2015. boravila i Muzička akademija, protutnjale su ovuda stotine studenata, boljih ili lošijih. Bilo je uobičajeno, tamo negdje između dva svjetska rata, da profesori studente koji loše sviraju uz dernjavu izbace iz prostorije, a za njima onda da na Gundulićevu “leti” i instrument.  

Odmah nakon potresa u ožujku 2020. HGK je krenuo u hitnu sanaciju te počeo s izradom projekta konstruktivne i statičke obnove. U ožujku 2021. potpisali su ugovor s Ministarstvom kulture i medija o dodijeli 57 milijuna kuna iz Fonda solidarnosti EU te odmah počeli s istražnim i pripremnim radovima. Krajem listopada 2021. je HGZ zatvoren zbog početka konstrukcijske obnove, završene lani. Uspjeli su povući, kaže ravnateljica, čak 97 posto ugovorenih sredstva iz Fonda solidarnosti EU.

- Ovo je jedna od 26 kulturnih ustanova u Zagrebu koju obnavljamo iz Fonda solidarnosti i Nacionalnog plana oporavka, ugovoreno je skoro 30 milijuna eura. HGZ je simbol glazbenog života Zagreba, cijele Hrvatske, kazala je jučer prilikom obilaska radova ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek. 

SLIJEDI NOVA FAZA HGZ je završio konstrukcijsku obnovu i kreće u cjelovitu

Na novom je tavanu posjetitelje dočekao Trio Stretta - studenti Muzičke akademije, koji su odsvirali kompoziciju mlade skladateljice i glazbenice Lane Janjanin. Svi dobroga uha su primijetili kako će tavan u nastajanju imati jako dobru akustiku.

Nisu ni gradska niti državna institucija

Hrvatski glazbeni zavod nije ni gradska niti državna kulturna institucija već je osnovan kao društvo ljubitelja glazbe, što je do dandanas i ostao. Prvi su se članovi u društvo upisali u siječnju 1827. i do kraja te godine ih je, u tad malom Zagrebu s desetak tisuća stanovnika, bilo upisano već 111.  Tako se i Agram pridružio drugim gradovima Habsburške Monarhije u kojima su se građani okupljali u glazbenim društvima. U travnju 1827. je u dvorani tadašnje Kraljevske akademije, danas Gornjogradske gimnazije na Katarininu trgu, održan prvi koncert  Društvenog orkestra, sastavljenog od članova društva koje je tada nosilo naziv Societas filharmonica zagrabiensis, a u spisima i među građanima Zagreba najčešće se nazivalo Musikverein. Taj se datum smatra početkom rada udruge i obilježava se kao Dan HGZ-a.
HGZ je najstarija hrvatska, i jedna od najstarijih svjetskih živućih udruga građana. Osnovan kao građanska inicijativa, nije podržavljen u gotovo dva stoljeća neprekidnog postojanja i djelovanja - bio je i ostao udruga građana koja širi glazbenu kulturu i financira se isključivo iz vlastitih prihoda. Kolijevka glazbene naobrazbe, kreator koncertnog života grada, brižni čuvar glazbenog amaterizma – HGZ je sve to, i mnogo više. Zgrada HGZ-a, s prvom koncertnom dvoranom u gradu, sagrađena je 1876. donacijama građana Zagreba, a od 1989. je i zaštićeni spomenik kulture.

Osim dva razorna potresa, HGZ je preživio i tri rata, nekoliko političkih sistema, država. Matanovac Vučković, inače profesorica na Pravnom fakultetu u Zagrebu, ali i bivša profesionalna glazbenica, gitaristica, prva je žena na čelu HGZ u njegovo 200-godišnjoj povijesti, koja je na tu poziciju stigla 2018. Odmah nakon potresa odlučila je krenuti u obnovu, svjesna činjenice da će svaki novi dan čekanja značiti i novu štetu. Samo četiri mjeseca nakon potresa 2020. odvela nas je na netom obnovljeni tavan, koji je sad, po projektu Romana Šilje, glavnog projektanta obnove, značajno i proširen te promijenjen. Novi će tavan u Gundulićevu dovesti i novu umjetnost.