Autor knjige o islamizmu analizira opasnost za Hrvatsku: Kalinić ustvrđuje da je Bliski istok i dalje nestabilan što će se sve više reflektirati i u naše susjedstvo
Hrvatskoj prijete borci džihada, a korijeni problema su dublji
Prilično je izvjesno da će se opasnost od radikalnih islamista u regiji, naročito u BiH, u skoroj budućnosti povećavati, a ne smanjivati. Epicentar krize, Bliski istok, sve je nestabilniji. No na stvari nikako ne treba gledati jednostrano. Problemi koje sam šire elaborirao u knjizi “Sekularni korijeni modernog islamizma” imaju duboke korijene. Iza svih sukoba i ratova stoji nezajažljiv interes transnacionalnih korporacija za nesmetanom eksploatacijom nafte i njenim transferom u svim poželjnim smjerovima. U svakom slučaju, Bliski je istok neuralgična, ključna točka bez koje se ne mogu sagledati suvremeni svjetski problemi i interesi. Nitko se ne odlučuje na samoubilačke akcije zato što mu je konobar donio toplu coca-colu...
Na Bliskom istoku se još od otkrića nafte i njena potencijala prelamaju ključni interesi suvremenih svjetskih sila, onih koje to žele postati ili onih koje se ne mogu pomiriti s tim da više nisu ono što su bile. Zapadni svijet nije bez grijeha. Za sukob su uvijek potrebna dvojica.
Predrasude su u tom smislu vrlo jake i često su u izrazitom sukobu s činjenicama. Iran, u zapadnom mainstreamu sustavno tretiran kao prijetnja i potencijalni agresor - zbog čega mu se priječi razvoj tehnologije, poglavito nuklearne - nikoga nije napao posljednjih tristo godina! Islamska revolucija u Iranu bila je posljedica anglo-američkog posezanja za naftom i nametanja zapadnih vrijednosti konzervativnom šijitskom stanovništvu koje je odbacilo ubrzanu modernizaciju vidjevši u njoj gaženje islama i islamske tradicije. Upravo je islamska revolucija legitimirala politički islam kao treći put između kapitalizma i socijalizma. Sovjetska intervencija u Afganistanu pokrenula je islamske dobrovoljce koji su dolazili iz raznih islamskih zemalja sa svih strana svijeta boriti se za pravo islamskog svijeta da može ići vlastitim putem, ma kako on bio neprihvatljiv Istoku ili Zapadu. U borbi protiv sovjetske agresije i pripadajućeg mu podaničkog režima formirali su se arapsko-afganski borci koji su iz rata izašli kao pobjednici, i to ne bilo kakvi pobjednici nego pobjednici koji su porazili jednu velesilu – SSSR.
>>>Više pročitajte u Expressu