Ispovijest Dragana Bjelogrlića: Kafanski život je iza mene ...

Dragan Bjelogrlić (50) već trideset godina šarmira publiku dojmljivim ulogama i imidžem gradskog mangupa. Debitirao je s 15 godina u partizanskom filmu “Boško Buha”, a veliku mu je popularnost donijela uloga Bobe Popadića u TV seriji “Bolji život”. Kad se u ‘80-ima ta serija prikazivala na televiziji, u njega su bile zaljubljene mnoge  tinejdžerice u bivšoj Jugoslaviji. Nanizao je Bjela (kako ga zovu suradnici i kolege) uloge u kultnim filmovima kao što su “Rane”, “Lepa sela lepo gore”, “Crni bombarder” i “Ivkova slava”, koji su doživjeli veliku gledanost i u Hrvatskoj. A veliku gledanost postigao je i film “Montevideo, Bog te video” i istoimena serija. Novi film “Montevideo, vidimo se” dosad je pogledalo 500.000 gledatelja. 
Iako se u svojim intervjuima dosad doticao i politike, ovaj put to Bjelogrlić nije želio.

Express: Osim priče o nogometu, film obiluje emotivnim trenucima. 
Jeste li vi zaslužni za tu romantičnu notu?

- I inače sam emotivna osoba, rasplačem se u trenu. Upravo sam ja povukao tu romantičnu notu u filmu. Kad sam počeo razmišljati o ovoj priči, želio sam da ona bude lijepa i osjetio sam potrebu za romantikom. Ostario sam, što ću! (smijeh). Smetalo mi je što se romantika izgubila s platna domaćih filmova. Htio sam da film nalikuje na stare talijanske, da odiše emocijama, malim neorealizmom. Prvi i drugi film odišu poetskim realizmom.

Express: Film je u kinima u regiji vidjelo više od pola milijuna gledatelja. Što je mjerilo uspješnosti, broj gledatelja ili još nešto? Jeste li se uopće nadali tolikom uspjehu filmova i serije?

- Često me ljudi to pitaju, a ja nekako ne volim davati odgovor na to jer nije pristojno da govorim ‘tajne formule’. Mislim da su se ljudi zaželjeli da kad odu u kino da vide nešto što je više od života. A naši filmovi su počeli toliko nalikovati na život, a često su bili i gori od života. Nedavno mi je jedan prijatelj, osvrnuvši se na srpsku produkciju posljednjih godina, rekao da uopće ne poznaje ljude koje gleda u filmovima jer su to ljudi koji su toliko očajni, spremni da ubiju, siluju, da se drogiraju.. Ako malo obratite pažnju, i u ostalim kinematografijama u regiji, kao da je nastao žanr ‘balkanski mračni film o frustriranim ljudima’. Poželio sam svakako pobjeći od toga, a očito je to i publika prepoznala. Petsto tisuća gledatelja rezultat je koji dugo godina nije postignut i bilo je zaista nevjerojatno da neki film postigne takvu gledanost.

>>>Više pročitajte u Expressu