Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
247 komentara

Ispovijest učiteljica: 'Ne želimo više biti zadnja rupa na svirali'

Profesorica Elizabeta Pavlović i učiteljica razredne nastave Nada Bjelanović ispričale su nam svoja iskustva. Da bi mogla preživjeti, Nada već 20 godina honorarno prodaje boje za kosu

247 komentara

Ustajem u 5.30 kako bih mogla dan početi ispijanjem kave. Moram rano ustati kako bih kavu uopće ubacila u dnevni raspored jer ostatak dana nemam puno vremena, mobitel mi stalno zvoni.

Priča nam to Zadranka Nada Bjelanović (61), učiteljica razredne nastave u područnoj školi Puntamika Osnovne škole “Šimuna Kožičića Benje”. Ona je majka dvoje odrasle djece, ali i baka servis za unuku Lunu, učenicu drugog razreda njezine škole kojoj pak, nije razrednica. Do zajedničkog odlaska u školu mora odraditi i sve one obveze koje imaju majke ili bake školaraca.

PREMIJER ZOVE NA DIJALOG Sindikati neće ići na sastanak: 'Osnovica nije razlog štrajka'

- Skuham potom odvojeno dva ručka, jer mi unuka neće jesti sve što bi trebala, pa njoj spremim posebno, te očistim kuću i oko kuće jer imamo tisuću kvadrata okućnice s travom i živicom. Živicu sama uređujem, tek tu i tamo platim nekome kad imam novca. Da bih mogla preživjeti, radim još jedan honorarni posao, distribuiram boje za kosu. Radim to već 20 godina pa mi nije zahtjevno kao što je bilo u početku, jer imam stare kupce pa im samo proizvode razvezem po narudžbama. Danas, recimo, trebam hvatati brod jer pošiljka ide na otok - govori nam razrednica Bjelanović.

Kad se stvari zagužvaju, u vrijeme štrajka, kad je unuka u kući, u pomoć zovu i drugu baku. Dok smo razgovarale, baka učiteljica je spremala i oblačila sebe i malenu držeći mobitel ramenom na uhu te vozila od kuće do škole razgovarajući uz pomoć hand free uređaja u automobilu. Njoj je svaki dan prekratak.

NE ODUSTAJE OD ŠTRAJKA Idemo do kraja: 'Djeci želim pokazati kako se treba boriti'

- U školu dođemo oko 13, sat vremena prije nastave, jer treba razračiti učionicu, podijeliti materijale i papire po stolovima, pripremiti se za dolazak dječice. Nakon 20 godina rada u školi dobila sam prvi laptop s projektorom pa više ne trebam čekati pola sata da se dignu Windowsi. Prije toga sam koristila svoje privatne laptope, dva sam promijenila. U školi ostanem do 18 sati jer treba napisati mikroplan, tjedni plan, uvijek nešto izrezivati... Na to mi ode i jedan dan vikenda. Uz to, vježbam dva puta tjedno, redovito odlazim u kazalište jer sam pretplatnica, a vozim i rally oldtimera. Bila sam druga u Hrvatskoj prije šest godina i ponosna sam vlasnica bube 1100 iz 1973. godine - kaže nastavnica.

Suprug je pomorac, kao i sin, čiju kćer čuva.

- Vesele me obiteljska okupljanja, kad se njih dvojica vrate s mora. Uglavnom to sve stignem, ali bude i dana kad ništa ne mogu, što je s godinama sve uočljivije. Volim ja i s prijateljicama subotom izaći na kavu ako se stigne, a najviše mi vremena oduzima i iscrpljuje me borba sa školskom papirologijom. Ovaj sam posao izabrala zbog ljubavi, a ne zbog karijere i novca. Učitelj ne smije u školu doći namrgođen, a emotivni balon koji svi nosimo sa sobom uvjetovan je i materijalnim stvarima. Zato je samo zadovoljan čovjek dobar djelatnik. Štrajkom tražimo samo da ne budemo obezvrijeđeni i potplaćeni, nego da imamo iste koeficijente kao i drugi, prema složenosti posla i stručnoj spremi - kaže razrednica malenih prvašića.

'Potplaćeni smo godinama, to nas boli' 

Profesorica etike i sociologije u pulskoj gimnaziji, Elizabeta Pavlović (58), više od 20 godina radi u gimnaziji. Za štrajk kaže da je potreban jer im je svima već dosadilo da budu zadnja rupa na svirali.

- Dosadilo mi je, kao i ostalim profesorima, da budemo prvi kojima se oduzima a zadnji kojima se daje, da nas svatko usmjerava, soli pamet, bilo da je to roditelj učenika ili netko drugi. Dosadilo nam je da nam se govori da smo tri mjeseca ljeti na praznicima i jedan zimi te da ne radimo ništa - rekla je profesorica Pavlović ponovivši da štrajk nije samo zbog malih plaća, nego i zbog primjerice lošijih uvjeta rada.

PREGOVORI SE NASTAVLJAJU Ministar Aladrović: Ne damo učiteljima povećanje osnovice

Kao samohrana majka dvoje već sad odrasle djece, koji su također pohađali gimnaziju, a danas su svoji ljudi, kaže da je bilo teško.

- Profesori su potplaćeni već godinama, a nepravda boli. Naša Vlada kupuje nove automobile, a to su učinili i prije tri godine. Što im nisu na ovima možda grijana sjedala, nisu udobna, u čemu je problem? Ja automobil nemam, nego se vozim javnim prijevozom. Kako profesori preživljavaju? Kako tko - objasnila je profesorica. Dodala je kako obožava svoj posao te da i nakon toliko godina s guštom ulazi u razred.

- Učenici uče od nas, ali i mi od njih. Pomalo smo ljuti što je reforma ušla na mala vrata, bez pripreme, što se govori o digitalizaciji u školama. To je alat, a ne reforma. U razredima imamo 24 učenika i svi su divni. Svaka moja generacija učenika su moja djeca. Svim profesorima je želja da se oni prije svega dobro osjećaju u školi, da je ne shvaćaju kao bauk.Ta djeca dođu u srednju školu kao djeca, a odu iz nje kao odrasli ljudi - rekla je profesorica Pavlović.

Zagreb: Konferencija za medije na sjednice Vlade NAKON KRITIKA DIVJAK Visi li koalicija? Horvat: Bude li ograda, teško će biti dogovora

Nastavlja i da se profesori kroz radni vijek stalno obrazuju, napreduju, uče nova znanja i vještine te odlaze na seminare. Na pitanje kako to plaćaju i tko, odgovorila je da to ovisi o tome koliko pojedina škola ima novca.

Neke škole šalju profesore na usavršavanja, a ima i onih koje nemaju sredstava pa ili profesor ne ide ili mora platiti sam - objasnila je.

Tema: Hrvatska

Možda vas zanima i ovo:
Message