Ispovijesti fotografa Reutersa: 'Plakao sam dok sam snimao'

1. Žrtve napada u Londonu, na mostu Westminster

- Hodao sam pješačkom stazom ispod jugozapadnog kraja Westminsterskog mosta, snimajući slike za priču o Brexitu. Periferno sam uočio tamni oblik udaljen 3 do 5 metara koji je pao preko ograde mosta i strovalio se deset metara niže. Odmah sam pozvao hitnu pomoć i potrčao stepenicama da vidim što se dogodilo. Dok sam bio na telefonu, gledao sam ljude u nesvijesti kako leže na mostu, prekriveni krvlju. Ležali su duž cijelog mosta u raznim stanjima. Shvatio sam da nije riječ o nesreći već o namjernom napadu. Kada su stigle službe počeo sam fotografirati, ali nisam bio siguran da je opasnost prošla. Još nisam znao da je ljude automobilom pokosio Khalid Masood. Teško mi je pogledati slijed fotografija jer samo minutu ranije prepješačio sam most. Drugi nisu bili te sreće - kazao je fotograf Toby Melville. 

2. Uragan Harvey, Houston

- Bio mi je prvi dan na zadatku o uraganu Harveyju. Ušao sam tek oko pola kilometra u Houston i naišao na spašavanje ljudi u četvrti Beaumont Palace. Stanovnici tog naselja morali su hodati protiv struje vodene bujice niz dugu cestu koja se vidi na slici. Čamcem sam se prevezao na drugu lokaciju kako bi ovo mogao snimiti i pokazati prave razmjere katastrofe. Kolona ljudi hodala je prema sigurnijem mjestu. Htio sam spustiti kameru nebrojeno puta i pomoći,  ali sam shvatio da sam najkorisniji kada snimam, što je teška spoznaja. Harvey je bio vrlo težak i emotivan zadatak - riječi su fotografa Jonathana Bachmana. 

3. Richard Spencer, glasnogovornik ekstremno desnog pokreta u SAD-u

- Na dan kada je Richard Spencer trebao govoriti na Sveučilištu Florida, sve je bilo puno policije jer je guverner proglasio izvanredno stanje kako bi pokušao spriječiti nasilje. Nekoliko stotina ljudi okupilo se u znak prosvjeda u zoni slobodnog govora. Kada je Spencer počeo pričati napetosti su samo rasle. Sjela sam da pošaljem fotografije kada su ljudi počeli trčati, zgrabila sam kamere i slijedila ih. Usred bijesne gomile stajao je čovjek u košulji sa svastikama. Netko ga je udario u lice i krv mu se slijevala niz bradu. Ušetao je u gomilu u zoni slobodnog govora i okupljeni su ga počeli nazivati svakakvim imenima, neki su ga i pljuvali. Crni muškarac stao je iza njega i počeo ga izvoditi iz razjarene gomile, naizmjenice vičući na njega i razgovarajući s njime. Bilo je nestvarno - ispričala je fotografkinja Shannon Stapleton. 

4. Prosvjed u Nairobiju

- Pratio sam prosvjed opozicije u Nairobiju. Vozio sam motor na čelu konvoja kroz glavnu ulicu u gradu. Okupljanja u središtu bila su zabranjena, no iznenada su se čuli pucnji. Policija je bila posvuda naokolo pokušavajući zaustaviti prosvjednike. Stao sam da stavim plinsku masku i vidio da je u automobil uletio jedan suzavac. Čovjek u njemu se gušio i pokušavao izaći. U gustom dimu ništa se nije vidjelo, a dok sam mu pokušavao otvoriti vrata snimio sam nekoliko fotografija. Nisam ga prepoznao, ali kasnije sam saznao da je riječ o oporbenom zastupniku Calebu Amisi Luyaiju - priča autor fotografije Baz Ratner. 

5. Sudionica marša 'Black lives matter' u New Yorku

- Ovu fotografiju sam snimila u ulici preko puta Trump Towera, samo nekoliko dana prije Trumpove inauguracije. U zalazak sunca toga dana okupilo se 40-ak sudionika marša 'Black lives matter', hodajući iz smjera Harlema. Počeo je padati snijeg i odmah sam zapazila ovu ženu. Bila mi je prelijepa. Pahuljice na njezinoj kosi nisu se topile pa sam pomislila kako je to savršena metafora jer desna struja liberale naziva 'snježnim pahuljicama', aludirajući na njihovu slabost. Zamislila sam crnu pozadinu i zamolila je da stane uza zid dok je obasjava žuta svjetlost obližnje trgovine nakitom. U roku dvije minute improvizirali smo 'set' i snimili portret. Vlasnik trgovine počeo nas je tjerati misleći da smo nasilnici. Dala mi je svoje ime i poslala sam joj fotografije. Jako su joj se svidjele - opisala je nastanak fotografije Stephanie Smith. 

6. Ratni veteran Marvin Boatright, klečao u znak podrške igračima američkog nogometa

- Snimanje kroz prozor kombija iz predsjedničke kolone nikad nije dobar način za fotografije, ali nekad je jedini. U rujnu, nakon što je predsjednik Trump izrekao osuđujuće komentare na račun igrača NFL-a koji su klečali tijekom intoniranja himne, otišao je na skup u Indianapolis. Vozeći se iz zračne luke, pomislio sam hoće li na ruti biti onih koji će iskazati podršku igračima na isti način, klečanjem. Dok smo se vozili, bilo je skupina s transparentima ili američkim zastavama. Odjednom sam uz cestu vidio muškarca kako kleči sa trokutasto složenom zastavom u rukama. Okinuo sam. Jesam li je izoštrio? Ne, izvan fokusa. Je li bila upotrebljiva? Ne. Ali sam bio prilično siguran da nitko od mojih konkurenata nije primijetio tog muškarca. Na povratku sam ga očekivao na istom mjestu. I bio je tamo. Snimio sam nekoliko fotografija i bio sretan što sam u drugom pokušaju ja uspio biti njegov glasnik. Bio je to veteran američke vojske Marvin Boatright - ispričao je fotograf Jonathan Ernst. 

7. Imigranti u Sredozemnom moru kod libijske obale

- Pet tjedana sam proveo na brodu Phoenix za spašavanje migranata u Sredozemnom moru. Na početku uskrsnog vikenda bili smo na rutinskoj operaciji spašavanja oko 15 milja od libijske obale. Bio sam u gumenom čamcu iz kojeg smo prsluke za spašavanje dijelili u ruke 134 migranta iz subsaharske Afrike koji su plutali na prljavom gumenjaku. Odjednom, jedan od migranata pao je s ruba čamca i kao domino za njim je u more popadalo još nekoliko ljudi. Snimio sam cijelu sekvencu, ne skidajući prst s okidača. Pomagao sam ih izvlačiti jednom rukom, a snimao drugom. Bio je to kaos. Primjetio sam da se jedan od njih bori više od ostalih, pružajući ruke prema nama. Vikao sam upozoravajući spasioce da se čovjek utapa i odmah su reagirali. Nakon toga, dugo sam tražio vlastitu dušu. Jesam li trebao baciti kameru i samo hvatati koga god sam mogao? Iste večeri razgovarao sam sa spasiocima, govorili su mi da sam učinio pravu stvar. Njihov je posao spašavati, a moj dokumentirati tešku stvarnost. Toga dana svi su preživjeli - ispovjest je fotografa Darrina Zammita Lupija. 

8. Tijela pripadnika naroda Rohindža stradalih na opasnom putu iz Mijanmara prema Bangladešu

- Taj 28. rujna bio je dan jakih kiša i velikih valova. U južnom sam Bangladešu pokrivao priču o Rohindža muslimanima koji su dolazili s brodova nakon opasnog putovanja iz Mijanmara. Dok sam vozio uz plažu i gledao ocean, pomislio sam kako niti jedan nautičar ne bi riskirao po takvom vremenu. Ono što tada nisam znao bilo je da je jedan brod izgubljen na moru. Nakon zalaska sunca, saznao sam da se brod s 80 Rohindža nasukao na plaži blizu mojeg hotela. Bilo je puno žrtava. Prebrojao sam 15 tijela na cesti blizu plaže. Bila su prekrivena plastikom i natopljenim komadima odjeće. Lalu Miya, pripadnik Rohindža koji je preživio kalvariju, sljedećeg dana identificirao je svoju ženu i 4-godišnjeg sina. Sljedećeg dana pokopane su 23 žrtve u rižinim poljima iza jedne od najljepših plaža u Bangladešu. Većinom su to bila djeca - priča fotograf Damir Sagolj. 

9. Grenfell toranj u plamenu, London

- Telefon mi je zazvonio oko 3.30 ujutro. Moj urednik u to doba zove samo kada je riječ o prijelomnoj vijesti. Rekao mi je da nije riječ o terorizmu, na što sam osjetio olakšanje. Otkrio je da gori zgrada u zapadnom dijelu Londona. Oko 4 sata sam s opremom stigao do gorućeg nebodera. Bio sam u šoku. Sigurno je mnogo ljudi bilo zarobljeno unutra jer je počelo gorjeti oko 1 ujutro, u najgore vrijeme, kada je većina stanara kod kuće i spava. Nije bilo pametno prilaziti preblizu jer sam očekivao da će se zgrada kad tad urušiti. Popeo sam se na obližnju autocestu, uzdignutu nekoliko stotina metara od Grenfell tornja. Pepeo je padao posvuda oko mene. U pozadini fotografije je crkva. Goruću zgradu sam snimao širokokutno, onako kako bi inače snimao lijepu ljetnu zoru - ispiričao je Toby Melville. 

10.  Tijelo djevojčice Ayah Muhammad Mansour (7) nakon napada na grad Sanaa, Jemen

- Ujutro 25. kolovoza krenuo sam do mjesta u gradu Sanaa gdje je isvršen zračni napad. Upravo su izvlačili prve žrtve iz ruševine zgrade. Tijelo 7-godišnje Ayah Muhammad Mansour izvučeno je iz prašine, obliveno krvlju. 'Mrtva je', vikao je medicinar, a ljudi uokolo plakali, kleli i molili. Zatim su našli tijela njezine braće i sestara. Preživjela je samo njezina 5-godišnja sestra Buthaina, imala je slomljenu lubanju. U tom je napadu ubijeno 12 civila, uključujući Ayahu i osmero članova njezine obitelji. Dok sam snimao suzdržavao sam se od plača. Među prvima koji su tamo došli bio je njezin ujak Saleh. Vikao je na ljude da budu tiho kako bi spasioci mogli čuti glasove preživjelih ispod ruševina. Čuli su glasove Ayahinih roditelja, ali su umrli dok su ih pokušavali otkopati. Prvo su našli Ayahinog 3-godišnjeg brata, a zatim četiri sestre. Svi su bili mrtvi. Sve se na tren stišalo kad se začuo Buthainin glas, pričao je Saleh. Poslikavši gubitak ove obitelji, njihove žalosti i agonije, postao sam još odlučniji u namjeri da prenesem svijetu sliku onoga što ratovanje radi ljudima - svjedoči fotograf Khaled Abdullah.