U nastavku donosimo ispovijesti tri strana radnika koji su u Hrvatsku došli trbuhom za kruhom. Ispričali su zašto su došli u Hrvatsku, s kakvim se problemima suočavaju i koliko zarađuju. Rekli su nam i je li ih strah
'NISMO NIKOME PRIJETNJA'
Ispovijesti stranih radnika: 'Mi smo došli tu zaraditi za kruh, a žele nas tući i kradu nam novac'
U Hrvatskoj radim već tri godine, radim kao dostavljač za jednu firmu. Na početku mi je bilo jako teško jer sam ostavio obitelj tamo. Imam jednu kćer, koju nisam vidio dvije godine. To nam teško pada, ali ovdje smo došli silom prilika. Nitko ne bi ostavio obitelj da ne mora, ali raditi se mora, rekao nam je Nepalac koji radi u Zagrebu.
Kaže da tamo nije mogao zaraditi za školovanje svog djeteta, a ima i starije roditelje o kojima mora brinuti.
- Drugačije nisam mogao. Ovdje sam došao putem agencija za radnike. Cijeli put me koštao između 2000 i 3000 eura. Dok sam sredio cijelu dokumentaciju, dok sam uspio sve prikupiti i srediti. Neko sam vrijeme bio i u Dubaiju, pa sam onda tek došao u Zagreb. Ovdje mi je bolje nego u Dubaiju. Tamo sam morao cijeli dan raditi da bih mogao zaraditi, a ovdje ne moram baš cijeli dan raditi. I temperatura je ovdje puno ugodnija u Zagrebu nego tamo. Tamo je bilo zaista vruće - govori nam naš sugovornik. Velikih problema nije imao, ali je znao dobivati komentare i uvrede.
- Bilo je nekih ružnih komentara na račun boje kože, a bilo je i deranja. To najčešće bude po noći, i to vjerovali ili ne, od mladih. S njima je znalo biti problema, ali dosad nikad nisam bio žrtva fizičkog napada. No poznajem kolege koji su imali vrlo neugodna iskustva. Najčešće vam naruče hranu ili cigarete pa vam uzmu i ne žele platiti. Mi smo onda u problemu zbog toga. A i nije nam do sukoba, jer da bismo radili ovdje i zarađivali, ne smijemo imati kaznenu evidenciju. Ako nismo čisti u tom polju, onda ne možemo dobiti dozvolu za rad i boravak u Hrvatskoj - rekao nam je sugovornik.
Većinu zarađenog novca šalje svojima u Nepal.
- Oko 60 posto zarade šaljem svojima. Mi kao dostavljači radimo na postotak, nemamo fiksnu zaradu. Smještaj nam rješavaju poslodavci, a to su uglavnom spavaonice u kućama na periferiji. U mojoj nas je sobi osmero. Kreveti su na kat, a imamo i riješen jedan obrok na dan. No neki nemaju riješen obrok pa onda sami moraju to platiti. No većina ima osiguran. A ima se i organizirano kuhanje pa u kući imate jednog koji je zaposlen kao kuhar pa onda on radi obroke za sve. Većina nas radi za tvrtke koje imaju mnogo zaposlenih pa se njima isplati uzeti cijelu kuću, gdje nas onda smjeste pa se organizira obrok i sve oko toga - govori nam sugovornik.
Dodao je kako je na početku bio u jako lošem smještaju.
- Kad sam došao u Zagreb, radio sam za jednu tvrtku koja nije bila dobra. Plaća je bila mala, a smjestili su nas u kuću, ali nas je bilo toliko puno da smo spavali po podovima. Tamo je bilo zaista teško, ali šutjeli smo i trpjeli jer smo se bojali da ćemo dobiti otkaz pa da će nas vratiti odakle smo došli. Nekoliko sam mjeseci radio tamo, a onda sam preko prijatelja došao u drugu tvrtku, gdje su uvjeti bili dobri. Bivši šef nam je naknadno uzimao novce za svakakve troškove. Iako je bio dogovor da će on plaćati obroke, na kraju smo mi morali plaćati sami ono što nam je on donosio. Naplaćivao nam je i režije, a nije bio takav dogovor. Znam da ima radnika koji sami pokrivaju troškove smještaja i hrane, ali takve stvari se moraju reći, a ne naknadno odlučiti. No to mi je bio prvi posao te sam šutio i radio po 14-15 sati - dodao je naš sugovornik.
Naš drugi sugovornik je tek nekoliko mjeseci u Zagrebu, ali je bio žrtva krađe. Nedavno je došao iz Indije. Njega su zaustavili u Dubravi, gdje su mu prijetili da će mu uzeti sve stvari ako im ne preda novac. Zbog toga je izvadio gotovinu koju je imao te im dao. Bilo je oko 100 eura.
- Jako sam se uplašio jer su me naglo zaustavili u parku, a ja sam bio na biciklu. Išao sam u dostavu i oni su mi samo spriječili put. Rekli su da će mi uzeti bicikl i da će me istući ako ih ne poslušam. Bila je večer, nisam znao što napraviti. Jako sam se uplašio i dao sam im cijeli novčanik u kojemu sam držao promet, odnosno novce s kojima sam plaćao hranu u restoranima i vraćao ostatak kupcima koji su plaćali gotovinom - ispričao nam je naš drugi sugovornik.
Sve su prijavili kasnije policiji, ali nema informacija o tome jesu li pronađeni neki novi tragovi. U tom parku nije bilo previše svjetla niti nadzornih kamera.
- Plašio sam se da nemaju neke noževe i da će mi nešto napraviti. Kolege su me upozorili da postoji opasnost od takvih stvari, ali da su vrlo malo vjerojatne. Nikad nisam imao loša iskustva, dapače. Kako sam mlad i dobro govorim engleski, s mnogim kupcima i lijepo popričam. Pitaju me jesam li se umorio, kako ide posao... Znali su me i pitati jesam li žedan, bih li popio išta. Bude mi lijepo kad mi se dogode takve stvari. Takve stvari su češće. Nije me strah jer je Zagreb zaista siguran grad, nikad više nisam imao takvo iskustvo.
To je bilo na početku - ispričao nam je.
U Hrvatsku je došao silom prilika, zbog financijske situacije.
- Imam obitelj doma, braću i sestre koji idu u školu. Tamo
su plaće jako male pa sam morao negdje otići. Preko rođaka sam završio u Zagrebu. Većinu plaće šaljem svojima, a meni ne treba puno ovdje. Ne izlazim, povremeno negdje na piće, a hranu i smještaj imamo osigurano - zaključio je naš drugi sugovornik.
Naš treći sugovornik ne radi kao dostavljač, nego je u građevini. On je u Hrvatskoj četiri godine, a kaže da će biti još neko vrijeme. Ima 43 godine i dvoje djece koji studiraju na Filipinima.
- Majstor sam u građevini, a znam voziti i autobus. Put me odveo na građevinu gdje sam lakše mogao dobiti posao jer za vozača autobusa bilo je potrebno odraditi neke testove, a i zarada na građevini je veća. Zadovoljan sam svojim poslom. Nasreću, svih ovih godina nisam imao loših iskustava, osim jednog koje želim zaboraviti. Imali smo incident kad nas je napao jedan čovjek, odnosno susjed kod jedne kuće gdje smo radili. Mislim da je bio i malo pripit. Govorio nam je jako ružne stvari, a sve je bilo na hrvatskom pa dosta nismo ni razumjeli. Sve dok nije uzeo letvu i krenuo prema nama. Žalio se na buku, ali mi ne možemo utjecati na to. Mi smo ovdje radnici - ispričao nam je treći sugovornik.
Problem su na kraju riješili vlasnik tvrtke u kojoj radi i vlasnik kuće gdje su radili.
- Uspjeli smo ga na kraju zaustaviti i nije došlo do fizičkog obračuna. Ne znamo što je htio, ali naš kolega s Kosova nam je neke stvari prevodio. Govorio je da smo niškoristi i da nismo dobrodošli u Hrvatsku jer je to njegova zemlja za koju se on borio te da nema mjesta za nas jer mi uništavamo Hrvatsku. To je tužno jer mi smo ovdje došli zato što smo bili potrebni. Tu su trebali radnike, a mi smo trebali posao. Ne želimo nikome zlo, ne želimo nikoga uništiti, nego želimo svojim radom zaraditi za našu obitelj i za sebe. Ništa drugo. Takvi su većina stranih radnika. Došli su zaraditi svoj kruh, ništa više - ispričao nam je treći sugovornik. Zbog sve učestalijih napada na strane radnike oglasio se i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.
- Pogodila me vijest o incidentu u Tkalčićevoj ulici, gdje su trojica naših sugrađana, među kojima i jedan maloljetnik, napali dvojicu državljana Indije. Ovaj čin nasilja potpuno je neprihvatljiv i u suprotnosti s vrijednostima koje kao društvo moramo njegovati - objavio je na društvenim mrežama Božinović referirajući se na napad u večernjim satima četvrtka u centru Zagreba. Podsjećamo, tri osobe su uhićene i privedene u službene prostorije policije u Zagrebu na kriminalističko istraživanje nakon fizičkog sukoba u centru grada.
- Bilo da je riječ o stranim državljanima kao turistima u našoj sigurnoj Hrvatskoj, bilo da je riječ o stranim radnicima koji svojim radom i trudom pridonose razvoju našega gospodarstva i koji dolaze poštenim radom prehraniti sebe i svoje obitelji. Strani državljani su postali vrijedni članovi naše zajednice bez čijeg doprinosa, pa tako i brojnih turista, naš životni standard bi bio značajno niži. Njihova prisutnost i rad omogućuju nam održavanje kvalitete života i razine usluga koje uživamo danas. Hrvatska se s pravom ponosi time što je među najsigurnijim zemljama na svijetu, ali ovakvi incidenti podsjećaju nas da taj status ne smijemo uzimati zdravo za gotovo - napisao je ministar.
'Mladi strane radnike vide kao laki plijen'
Sve više napada na strane radnike su veliki problem za državu. Većinom ih napadaju mladi jer su oni skloniji indoktrinaciji i djeluju čoporativno pa su podložni utjecaju grupe. Uz to, mladi koji ne rade vide strane radnike kao laki plijen za dolazak do novca. Nije povod nužno kod njih neka netrpeljivost, nego jednostavno novac zato što smatraju da ti strani radnici ne znaju jezik, ne mogu se snaći te ih neće ni prijaviti, rekao nam je stručnjak za sigurnost Željko Cvrtila.
Dodao je kako država mora organizirano educirati javnost, ali i organizirano djelovati na polju integracije stranih radnika.
- Mora se objasniti mladima, ali i ostalima da legalni migranti nisu prijetnja državi, iako ima iznimaka, ali isto tako te radnike ne smijemo getoizirati, što se trenutno radi, nego ih aktivno uključiti u naše društvo kako bi bili dio naše kulture - smatra Cvrtila.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
