Isprika bi bila lakša i mudrija. Ali ne za Plenkovića. On radije vrijeđa oporbu i proziva medije

Jednom je Mark Twain rekao: "Nikad se ne upuštaj u borbu sa ljudima koji kupuju tintu u barelima".

Zašto je onda Andrej Plenković jučer otvoreno napao 24 sata uz optužbu da su "najangažiraniji u hajci"?

"Nemojte misliti da se to ne čita i ne prati, i to nije od jučer, to traje već neko vrijeme. Ali dobro", poručio je premijer Plenković na jučerašnjem obračunu sa svima, evidentno iznerviran presudom Vrhovnog suda za Fimi mediju.

U neku ruku, Plenkovićeve riječi mogle su se shvatiti kao preporuka i poziv građanima da i oni čitaju 24 sata, kad to već tako pomno čini premijer. No u stvarnosti, ta poruka zvučala je kao prijetnja.

Naročito kad dolazi od najmoćnije osobe u državi.

Zoki, Tuđman, Vučić

Plenkovićeva prozivka 24 sata podsjetila je na odluku bivšeg premijera Zorana Milanovića o uvođenju poreza na novine koje objavljuju manje od 25 tisuća riječi, što je srušeno tek na Ustavnom sudu, ali i na obračune Franje Tuđmana s kritičkim medijima i oporbenjacima. U zemlji u kojoj stotine političara, među njima ogroman dio HDZ-ovaca, podnosi tužbe protiv medija i novinara s namjerom zastrašivanja.

Kad političar tako otvoreno napada medije, kao i oporbu, onda je to smrdi na totalitarnu svijest. Na tragu Aleksandra Vučića i drugih kvazi-silnika u regiji.

Andrej Plenković ponaša se uglađeno i europejski dok mu stvari idu niz dlaku, prodaje šarm dok se osjeća suvereno u svojoj poziciji, dok ga se ne kritizira i ne ugrožava. A onda gubi kontrolu.

Premijer koji "čita i prati" neki medij i optužuje ga da je "najangažiraniji u hajci" debelo odstupa od demokratskih standarda i predstavlja opasnost za medijske i ostale slobode u društvu koje pod njegovim mandatom debelo nazaduje po svim demokratskim kriterijima.

Politički nasilnik

A premijer koji se, s pozicije najmoćnijeg političara, ali i čelnika stranke osuđene za korupciju, obrušava na oporbu i obračunava s njom nimalo biranim riječima najobičniji je nasilnik. Tuđmanovskog kova.

Zanimljivo, Plenković naziva Peđu Grbina "tiraninom, despotom i nedemokratom", iako je jučer i sam demonstrirao takve tendencije.
Popucala je caklina premijera "kojeg suhim zlatom treba platiti" pod pritiskom presude, kritika, napada i reakcija na odluku Vrhovnog suda koja je samo potvrdila ono što se već desetljećima znalo. Ako se Plenković ne osjeća krivim, nije jasno zašto je onda toliko osobno shvatio tu presudu i zašto su te kritike onda iz njega izvukle ono najgore.

Zvučao je kao Zoran Milanović pod visokim naponom.

Da ne govorimo kako se istog popodneva u Hrvatskom saboru dio oporbe ujedinio i pobunio protiv HDZ-ova izbora novog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije. Saborski hadezeovci plešu kako Plenković svira.

Sanaderovim stopama

Pritom Plenkovićevo pozivanje na činjenicu da je dvaput dobio izbore ne zvuči kao argument da on može raditi što hoće, pa i odbijati ispričati se građanima zbog presude. Jer i Ivo Sanader je dvaput dobio izbore. Pa znamo kako je to završilo.

A Plenković vlada sa Sanaderovim ljudima, Sanaderovim koalicijskim partnerima i Sanaderovom politikom.

Rezolutno odbijanje isprike u ime HDZ-a hrvatskim građanima, pa i biračima koji su glasali za stranku umočenu u kriminalne aktivnosti, uz obračune s novinarima, medijima i uz vrijeđanje oporbe ("orgazmični Most, ridikulozni Možemo"), stvaraju sliku bahatog političara koji svoj položaj, utjecaj i moć koristi za zastrašivanje i omalovažavanje drugih, bez imalo poniznosti, pa čak i političke taktičnosti.

Svakom mudrom političaru bilo bi lakše procijediti tri riječi isprike i žaljenja, umjesto tisuće riječi napada i uvreda. Ali ne i Plenkoviću.

Plenković nije jučer pokazao snagu, nego slabost.

Mijenja Hrvatsku - nagore

I koliko god se on trudio mijenjati HDZ i mijenjati Hrvatsku, ovakav gard, retorika i ponašanje šalje poruku i HDZ-ovcima i građanima da demokratska pravila ne vrijede, odnosno ne vrijede za Plenkovića i njegovu stranku. Premijer može prijetiti i vrijeđati, njegova stranka može gušiti institucije i zaobilaziti procedure, medije se može zastrašivati ili ih kontrolirati, a oporbu se može ponižavati i omalovažavati. 

Zabrinjavajuće za političara koji u svojim rukama ima represivni aparat, utjecaj na pravosuđe, porezne mehanizme, utjecaj i moć.

Kao što nas treba zabrinuti koliko je Plenkoviću malo trebalo da eksplodira.