Javne tjeralice i ulična pravda. Hrvatska živi u atmosferi linča

Ovih dana treba se nedavnog odgovora potpredsjednika Hrvatskog sabora i lidera vladajućeg Domovinskog pokreta Ivana Penave na pitanje novinarke je li na strani ulice ili zakona. 

"Ja sam na strani pravde", ispalio je Penava sa ciničnim osmijehom na licu, opravdavajući javnu tjeralicu za novinarima koje su tzv. Narodni reporteri proglasili srpskim i Vučićevim agentima, a zatim Torcida na svom Facebooku ukrasila porukom "Hrvatska već vidje svakojakih čuda, al' ne nađe štrika za toliko Juda".

Tako izgleda ulična pravda. Dizanje harange i pozivi na vješanje.

I tome danas svjedočimo s objavom snimke smrti Kristiana Periša, kao i imena djelatnika bolnice u Jankomiru u obliku još jedne javne tjeralice.

Pa i uz objavu imena osobe koja s incidentom nema nikakve veze, a kojoj se sada prijeti dok prolazi privatnu dramu.

Sada se ponovno zaziva ulična pravda. 

"Krugovi bliski HDZ-u"

"Logično je pretpostaviti da su snimku u opću javnost morali pustiti krugovi bliski HDZ-u, kako bi se spriječila šteta za HDZ", izjavila je jučer Marija Selak Raspudić u Gradskoj skupštini, konstatirajući da se snimka Periševe smrti dijeli okolo "kao da je riječ o seks-skandalu, a ne događaju s tragičnim posljedicama".

Također, nije propustila spomenuti da premijer Andrej Plenković nije mogao biti u posjedu te snimke "legalnim putem".

A onda su Narodni reporteri i poneki mediji objavili (navodna) imena ljudi s te snimke, što su na društvenim mrežama spremno dočekali svi ljudi željni osvete i "pravde", uspoređujući to s objavom policijske tjeralice za pripadnicima Torcide nakon naci-kortea u Splitu.

Premda se tada radilo o potjernici za osobama koje su bježale od policije, skrivale se, izbjegavale predaju. I imale na svom kontu desetke kaznenih prijava.  

Pravda ili zakon

U slučaju jankomirske tragedije policija je već uhitila glavne aktere, a upoznata je i s imenima ostalih osoba u prostoriji, kao i onih odgovornih. Sustav će ih procesuirati u skladu sa zakonom i propisanom procedurom.

Ali mnogi očito, poput Penave, ne žele biti na strani zakona.

Žele biti na strani "pravde".

Kakva pravda bi ovdje mogla biti zadovoljena objavom snimke Periševe smrti? Ona je u rukama policije i služit će kao dokazni materijal. Poznati su i akteri s te snimke. Svi detalji već su opisani u službenim i novinarskim izvještajima. Nema u njezinoj objavi nikakvog javnog interesa, osim izazivanja bijesa, provociranja šoka, širenja uznemirenosti i želje za osvetom.

I naravno, davanja opravdanja za dijeljenje "pravde".

Pozivi na linč

Jednako tako, objava imena tehničara i osoblja bolnice, pa još i onih pogrešnih, dovodi njih i naročito njihove obitelji u opasnost, izlaže ih se prijetnjama, izaziva se strah i nesigurnost, baš kao što je to bilo i kod tjeralice za novinarima.

Što bi javnost i obični građani trebali dobiti objavom imena tih ljudi, koji su - ponavljamo - poznati policiji i pravosuđu? Osim poziva na njihov linč.

Nad Hrvatskom se posljednjih godina nadvila mračna atmosfera linča, poziva na javne obračune, pa i vješanje, na progone i prijetnje, fizičke napade i zastrašivanje.

Proteklih godina to se moglo vidjeti na raznim fašnicima gdje su se vješale lutke gejeva udomitelja, Srba i migranata. Javnost se tada, osim novinara i medija, nije time pretjerano zamarala. Jer to je, eto, fašnik. Na kojem se tradicionalno spaljuju oni koje proglasimo "krivcima" za našu trenutnu situaciju.

"Zlo je među nama"

Zatim se dizala hajka na migrante, naročito nakon slučaja (samo)ranjavanja časne sestre koji se iskoristio kao povod za obračun sa strancima ("Zlo je među nama"), a i danas se u mračnim zakucima desničarskog interneta ne vjeruje da je časna sestra sama sebe probola.

Pa se prešlo na napade na antifašiste i ljevičare.

Pa smo došli do naslovnice desničarskog tjednika sa slikom Lordana Zafranovića i naslovom "Ima li u Hrvatskoj dovoljno štrika".

Pa je stigla tjeralica za novinarima nekoliko hrvatskih redakcija s lažnim optužbama i direktnim pozivima na vješanje.

A sad imamo mobiliziranje rulje za obračun sa zaposlenicima bolnice u Jankomiru, kao oblike ulične pravde i osvete za smrt Kristiana Periša.

Zanimljivo, bez spominjanja ministrice zdravstva, DORH-a ili policije koji su svi redom ignorirali apele Periševe obitelji.

Kao što Torcida nije raspisala poziv za vješanjem policajaca koji su raspisali tjeralicu za njima.

Kao što se ne pišu tjeralice za korumpiranim vladajućim političarima.

Rulja sa štrikom

Ovakva atmosfera duboko je zabrinjavajuća, pa i zbog činjenice da se s nacionalnih i seksualnih manjina i stranaca okreće prema novinarima, kao i običnim ljudima, pa i onima koji nemaju veze ni sa čim, poput nesretnog vodoinstalatera koji se našao na potjernici.

Sve to podsjeća na scene iz starih vesterna u kojima rulja provali na vrata zatvora, izvuče uhićenike iz ćelije i provede nad njima vlastitu pravdu na prvom drvetu.

Čeka li to djelatnike Jankomira, kao i njihove obitelji?

Najgore od svega, sve to događa se uz otvoreno sekundiranje vladajuće politike, premijera i njegovih koalicijskih partnera, vladajuće stranke i predstavnika vlasti koji ni jednom riječju nisu osudili raspisivanje takvih tjeralica i poziva na linč.

To je šokantno. I to je opasno.