Je li poznati pjesnik bio gay i jesu li ga otrovali partizani?

Vladimir Nazor veliki je pjesnik, jedan od hrvatskih klasika. Kao lirik, on možda nije cijenjen kao Tin Ujević ili A. B. Šimić, za mlađe čitatelje nije popularan kao Slamnig - ali se spominje možda i češće od njih jer je imao moćnu polugu koju ovi nisu imali - politiku. Nazor je uvijek bio sve pomalo - HSS-ovac, režimlija, pristaša rojalističkih stranaka, Titov predsjednik ZAVNOH-a. Danas po njemu nosi ime najveća nagrada za umjetnost i kulturu u državi, Nazorova nagrada.

I dok je jasno zašto npr. filmski režiseri gotovo po prirodi stvari moraju biti režimski ljudi (film ne možete napraviti bez državnog novca jer je i najjeftiniji film odvratno skup), lirski pjesnik možete biti bez cvonjka u džepu. Svatko, naime, može napisati pjesmu, čak i gladan čovjek. 

Nazor je, međutim, uvijek imao i velikih političkih ambicija. Naslovi njegovih pjesama i pjesničkih zbirki govore o politički gotovo neshvatljivoj širini - tu je ciklus “Hrvatski kraljevi”, tu je znameniti “Veli Jože”, “Zvonimirova lađa”, ali i “Majka pravoslavna”, tu su “Titov Naprijed”, ali i pjesma “Uz maršala Tita” (Uz maršala Tita, junačkoga sina/nas neće ni pakao smest’/Mi dižemo čelo, mi kročimo smjelo/i čvrsto stišćemo pest/Ko drukčije kaže, kleveće i laže/Našu će osjetit’ pest), no pravi je krimić tek navodna Nazorova oda Poglavniku, pjesma posvećena Anti Paveliću, jedna od najvećih misterija hrvatskog pjesništva uopće. Za Nazora se šuška i da je bio homoseksualac, a hrpi zagonetki nedavno se pridružila još jedna, ne manja - teorija prema kojoj su ga komunisti oteli i odveli u šumu, a nakon rata otrovali ne dopustivši mu katolički pokop, premda ga je njegova obitelj zahtijevala.

Mons. Rittiga su osobito zanimali detalji o Nazorovom sprovodu

Akademik Nedjeljko Mihanović nedavno je, naime, Vladimira Nazora opet ubacio u srce povijesne misterije. Mihanović je u javnost izašao sa senzacionalnom pripoviješću o tome kako su Vladimira Nazora partizani, zapravo, ucijenili i faktički oteli. Mihanović je autoritativni poznavatelj Nazora, njegov biograf, bibliograf, priređivač Nazorovih antologija i urednik Nazorovih “Sabranih djela”.

U ispovijesti koju je objavio Glas koncila Mihanović kaže: Krajem studenoga 1952. godine posjetio sam mons. Svetozara Rittiga, koji je u tadašnjoj vladi obnašao dužnost predsjednika Komisije za vjerske poslove. Bio sam kod njega zbog reguliranja moga školovanja i upisa na fakultet. Na kraju razgovora mons. Rittig me zamolio da odnesem jedan paketić za sestru Vladimira Nazora, gospođu Irmu, koja je tada stanovala u Gregorijančevoj ul. 36. 

Usput me mons. Rittig zamolio da na neupadljiv način pokušam tijekom razgovora skrenuti na temu o Nazorovu sprovodu jer ga je to osobito zanimalo. Za Nazorova života mons. Rittig ih je češće posjećivao jer je prijateljevao s Nazorom, ali poslije njegove smrti nije više dolazio njegovoj sestri. I još je dodao da ga svakako dođem izvijestiti o posjetu i razgovoru (...)”.

>>> Više pročitajte u Expressu